O AUTORICI: Keti Montenegro umjetničko je ime Katice Crnogorac, rođene 1960. u Splitu., gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju 'Marko Marulić', a diplomirala je stomatologiju 1984. na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu. Nakon povratka u Split radi kao stomatolog i piše stručne članke za Slobodnu Dalmaciju.
Od 1991. objavljuje zbirke pjesama 'Muškarci, II. dio', zatim slijede 'Žene, II. dio', 'Djeca, II. dio', 'Ruža' i 'Nema te'. Godine 1997. objavljuje ljubavni roman 'Muškarac koji je previše volio'. Godine 2007. izlaze bajka 'Splitska ljubavna priča' i basna 'Neven i Mirta'.
Piše tekstove za pjesme poznatih izvođača kao što su 'Daleka obala' ('Nema te'), Giuliano ('Hej draga, dobar dan'), Jasmin Stavros ('Šta ti bi') i Ivo Amulić. Napisala je pjesmu '11 morskih lavova' za Hajduk.
Bavi se fotografijom i crtanjem, a napisala je i libreto za mjuzikl 'Duje i Kate'.
IZ SADRŽAJA: Kate je virtuozna saksofonistica orkestra njujorške Metropolitan opere i održava dvije paralelne ljubavne veze - s dominantnim dirigentom orkestra i s marljivim prijateljem iz mladosti u Bronxu. Orkestar se priprema za turneju u Australiji, a njihov put žele iskoristiti australski agenti kako bi iz SAD-a iznijeli ukradeno novorazvijeno oružje - formulu i radioaktivni metak koji se aktivira na temperaturi ljudskog tijela. Zbog veze s dirigentom, kojeg je angažirala australska tajna služba, CIA zadužuje saksofonisticu Kate za vraćanje ukradenog oružja, a za njezin trening vatrenim i hladnim oružjem zadužena je bojnica Sylvia, koja se Kate počinje sviđati na nov način. No, australski agenti također imaju dobro uvježbanu visokorangiranu časnicu čija su specijalnost noževi…
OSVRT: Zašto je Split 'lud grad'? Jer za Splićanke i Splićane nema nedostižnih ciljeva. Trebate biti poseban luđak da iz grada bez snijega sanjate i ostvarite uspon na Mt. Everest ili odlazak na zimske olimpijske igre s bob posadom. Trebate doista vjerovati da je svijet mala kuglica, pa, bez pardona, otići u Japan i 'prebiti' protivnike kako biste postali prvi svjetski K1 prvak ili... ma ima tih primjera splitskog 'nepoštivanja' veličine svijeta napretek.
Tako je počelo i moje čitanje 'Radioaktivnih nota'. Naime, Keti Crnogorac, čiji je autorski alias Keti Montenegro, je do umirovljenja bila zubarica skoro cijele splitske umjetničke scene. Kako ona to lijepo kaže: 'Pola splitske estrade ima moje zube u glavi'. Nisam među slavnima, ali bila je i moja zubarica, pa me nije začudio njen telefonski poziv prije šest mjeseci:
- Slušaj, dragi, ja sam napisala roman koji je zapravo scenarij za film u Hollywoodu.
- Wow. Čestitam.
- Kako to sad ide? Kome se trebam javit?
- Kako misliš - 'kome'?
- Pa da to izda. Ti si ipak više u tom điru. Mislim, to je ionako samo usput, jer ovo će ići u Hollywood. Ja već radim scenarij, a ovo je samo zbog mojih prija koje bi ga rado prvo pročitale.
Bilo je to šest mjeseci prije nego me je ponovo nazvala:
- Slušaj, dragi, knjiga je u mene. Nije to to, jer je urednica izbacila trećinu, ali ja nemam vremena sad čitati što je ostalo. Luda sam jer radim na scenariju. Treba sve to napisati i već se prevodi na engleski. Imam ja svoje ljude u Los Angelesu, i moram požuriti. A ti svrati po knjigu.
Pa, kako propustiti priliku da čitateljima Timbra pretpremijerno predstavim buduću holivudsku franšizu.
I, ako ćemo iskreno, jedino tako, kao scenarij za film/seriju, treba čitati 'Radioaktivne note'. Iako ide pod etiketom 'erotski triler', nedostaje najbitniji pridjev - 'ChickLit'. U Ketinom romanu situacijom vladaju žene, a vjerujem da će i glavninu čitatelja predstavljati ljepši spol. One su na obje strane akcije, i suradnice i protivnice i ljubavnice. One su prijateljice koje brinu jedna o drugoj, pa i kad im trebaju deseci tisuća dolara da 'prežive' mjesec.
Kod Keti žene junakinje pobjeđuju u pokeru, bez problema naređuju svojim šefovima, upravljaju ili manipuliraju s muškarcima. Dodajmo tome da su lifestyle, brendirane salonke ili haljine i prepoznatljivi modeli automobila dio ovog 'romana-scenarija'. A zgodno je istaknuti i situaciju u kojoj se na blagajni samoposluge račun plaća s buntom od par tisuća dolara, koje uvijek valja imati u džepu ako zaboraviš karticu.
Ketin stil pisanja je jednostavan, iako me je često zbunjivala nenadana upotreba scenarističkog prezenta. Žao mi je što se nije odlučila na eksperiment pa takvim načinom ispisala većinu, ovako je ostala na pola puta između scenarija i romana. Oni koji je poznaju, u dijalozima će detektirati baš njenu 'luđačku' osobnost, ponekad oštre replike, ponekad nježnost (ipak je ona riba u horoskopu), bez obzira u kojem se liku utjelovila. Dakako, najviše u rečenicama glavne junakinje sličnog imena, Kate.
Nogometni komentatori bi rekli da autorica igra 'okomito ka golu', da je znala što želi i pisala točno u tom smjeru. Olovkom. Da, dobro ste pročitali, više od 700 stranica 'Radioaktivnih nota' je Keti Montenegro u šest mjeseci 2023. napisala na papiru. Olovkom. 2023. Olovkom. A zatim tražila tko će ga prepisati u elektronički format. Uz to je inzistirala da u objavu trebaju ući i brojne ilustracije, koje je po njenim kazivanjima za knjigu napravio Zoran Perdić.
Izvrsna naslovnica podsjeća na vremena omiljene 'Modesty Blaise'. S obzirom na to da junakinje, između ostalog, barataju noževima, umjesto Wonder Woman i drugih ženskih superheroja s noževima, ja sam se prisjetio Modestynog partnera, Willie Garvina.
No, ako ste čitatelj koji iza sebe ima desetke pročitanih djela godišnje, mogli biste biti i razočarani.
U 'Radioaktivnim notama' radnja predugo traje (da sam urednik, skratio bih ja to i više), a postoje brojne iskarikirano nerazjašnjene stvari poput one osnovne - tko je još čuo da se negdje sukobljavaju CIA i Australska obavještajna služba (ovdje pogrešno nazvana ASIK umjesto ASIS), pa da se zbog krađe neke formule i metka šalje 14 australskih agenata u SAD, pa da se FBI i CIA-e boje da im se ne upetlja načelnik njujorške policije itd. Previše je tih stvari koje Keti uopće nisu zamarale, ili se izgube tijekom radnje, a nije bilo nikoga da joj već u rukopisu stavi upitnike. Neki od likova doista 'statiraju u kukuruzu', nema nikakvih pozadinskih informacija o tome kako su dospjeli u svoje uloge, probleme, zbog čega rade to što rade. Nemojte se voditi Čehovljevim pravilom da će puška koja se pojavi u prvom činu, do zadnjeg sigurno opaliti. Ovdje se to ne mora dogoditi, džabe vam očekivanja.
Dakle, iz osvrta u osvrt, ponavljam da se dobar roman ne radi sam. Pisac u konačnici potpisuje djelo, ali kod onih koji žive od toga, onih koji književnost doživljavaju kao ozbiljan posao, rezultat je uvijek plod rada tima, autora i nekoliko iskrenih čitača, propitivača, ljudi koji će ga svojim primjedbama natjerati da stvori 'nešto više'. Naravno, preduvjet je da će ih autor saslušati, i biti spreman na samokorekciju. Razgovarao sam prije neki dan s prijateljicom, izdavačicom, te rekao da ja ne bih primio na čitanje nijedan rukopis uz kojeg mi autor ne bi priložio najmanje dva telefonska broja osoba koje su to čitale i davale primjedbe tijekom pisanja. Pa bi ih nazvao i porazgovarao jesu li, kako i koliko sudjelovali u stvaranju.
Smještanje radnje u New York, a što sam zamjerio brojnim hrvatskim piscima, je također nešto što teško gutam, iako je ovdje razlog vrlo jednostavan - prodati scenarij Hollywoodu. Glede pridjeva 'erotski', radi se o 'soft' pristupu, u kojem su scene vrlo blage, a rječnik otišao najdalje do 'međunožja' i 'intimnog područja'. 'Bradavica', kao erogena zona, je spomenuta samo dva puta u 340 stranica, stoga ne očekujte podizanje tjelesne temperature u tim odlomcima. Keti je tu bila vrlo konzervativna.
Iskreno, da se nije radilo o mojoj priji, ja ne bih pročitao više od 50 stranica, ali sve to ističem kako biste ovoj knjizi pristupili bez visokih letvica. Ovo je roman koji je napisan isključivo za zabavu, bez uplitanja djece, bez socijale, ugnjetavanja, teških djetinjstava, kompleksnih odnosa, segregacijskih situacija, nasilja... Napisan je za 'slow readere', one koji uvijek traže 'nešto lagano'. Uostalom, ako niste čitali predložak, pokušajte zamisliti kako bi mogao izgledati scenarij za 'Sex and City'. Prijateljica ulazi, prijateljica izlazi, muž jedne je na poslu, treća dolazi itd. 'Radioaktivne note' sviraju na tom tragu.
OCJENA: Hoće li se naziv poznatog benda, nastao po najavi prvog filma Franka Sinatre, parafrazirati u Keti goes to Hollywood? Ovo je Split, i sve je moguće kad se 'zadišpetamo'. Ne snimaju se u Los Angelesu samo blockbusteri, i ne bih se iznenadio kad bih na idućem izdanju 'Radioaktivnih nota' vidio onu naljepnicu 'Roman po kojem je snimljena TV serija'.