'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Kad King sretne Cohena

O AUTORU: Ilaria Tuti (47) diplomirana je ekonomistica i živi u talijanskoj pokrajini Udine, u općini Gemona del Friuli. Nakon što je radila kao ilustratorica, objavljivala je kriminalističke i fantastične priče u časopisima i antologijama, dobivši 'Gran Giallo Premio Città di Cattolica' 2014. i 'Premio della Montagna Cortina d'Ampezzo' 2020.

'Cvijeće iznad pakla' njezin je prvi roman, objavljen 2018. u Italiji, prema kojemu je 2023. snimljena i istoimena TV serija. Za roman 'Ninfa dormiente' nominirana je 2019. za nagradu Edgar, a za roman 'Fiore di roccia' nominirana je za književnu nagradu Rapallo za najbolju spisateljicu. Godine 2020. objavila je 'Fiore di pietra', povijesni roman smješten u Prvi svjetski rat s karničkim nosačima kao protagonistima. S tim romanom je osvojila 37. izdanje Nacionalne književne nagrade za spisateljice. 

Osim šest romana o Battagliji objavila je još 10 romana, od čega sedam isključivo u digitalnoj verziji, te jedan grafički roman. Njezine su knjige objavljene u 27 zemalja.

IZ SADRŽAJA: Među borovima i strmim liticama, u smaragdnoj vodi klisure, nešto se krije. To mi govore tragovi krvi i iskustvo: dogodilo se ubojstvo, i možda nije posljednje. Ja sam kriminalistička profilerka i svakog dana hodam iznad pakla. Ne nosim pištolj ni uniformu, jer je moj um jedino oružje koje trebam. A on me nikad nije prevario. Zovem se Teresa Battaglia, i imam tajnu koju ne smijem otkriti. Čak ni sebi.

U izoliranoj zajednici na sjeveru Italije, u mjestu okruženom legendama i mističnim folklorom, pronađeno je golo tijelo muškarca, iskopanih očiju. Istragu vodi Teresa Battaglia, iskusna detektivka oštrog jezika i mekog srca, i odmah joj je jasno da će ubojica ponovno napasti. Opasnost vreba iz dubina mračne, zagonetne prošlosti planina, a Teresa mora otkriti istinu prije nego što postane prekasno.

OSVRT: Već sam nekoliko puta pohvalio brzinu reakcija naših izdavača na dobra inozemna izdanja, stoga sam s nevjericom gledao godinu premijere ovog romana u Italiji (2018.) i pokušavao shvatiti zašto je trebalo čak pet godina do objave u Hrvatskoj. Ajde, ono s Japancima razumijem. Dok netko prevede na engleski, pa krene marketing, pa mi prevedemo na hrvatski, ali s Italijom smo susjedi. Zar je moguće da do nas brže dođu skandinavski naslovi nego talijanski? Zatim sam pogledao datum kad je meni dostavljen roman (travanj 2023.) i ušutio. Možda je kriv stereotipan naslov ili bezlična naslovnica? Tko bi ga znao zašto mi je Ilarijin roman stalno išao na dno piramide knjiga koje slijede. Sad mi je žao.

Ponekad mi se čini da su autori krimića ušli u slijepe ulice. Uvijek je tu neki detektivski par, jezivi zločin i priča kreće uobičajenim tijekom. Umijeće je dakako u putovanju do zadnje stranice, i onome - tko će uspjeti unijeti nešto svoje. A Tuti je u tom debitantskom romanu (uslijedilo je još pet nastavaka, još neprevedenih kod nas) pokazala da je u najmanju ruku ravnopravna, ako ne i umješnija od Skandinavaca. 

Unatoč klišeu muško-ženskog detektivskog para, atmosferi planinskog sela u blizini šuma i klisura, Tuti je pokazala spisateljsko umijeće. Meni se svidio izbor 60-godišnjakinje za glavni lik, iako je autorica 2017. bila skoro 20 godina mlađa od svoje detektivke, pa bih prije očekivao promociju mlađe osobe u glavnog junaka. Napetost je ravna Kingovim hororima, Battaglia me podsjetila na Marge iz Coenovog 'Farga', djeca su kao iz 'Stand by me', atmosfera 'Twin Peaksa'... i sve to u strukturi, punoj mikro poglavlja koja kriju mračne tajne seoske sredine. Djelo je puno i izvrsnih lirskih, skoro poetskih opisa atmosfere i krajolika dok grubi dijalozi Terese daju knjizi poseban šarm i dozu humora.

Na sve to Ilaria je nakalemila dosta psihoanalize, posebno u višekratnom sagledavanju krivca kao žrtve, te romanu dala dubinu kroz nekoliko društvenih tema - odnos prema ženama, odnos prema djeci, odnos prema prirodi, ali i podsjetnik na epizodu iz tragične europske prošlosti. U zahvalama je navela da je za taj dio inspiraciju pronašla u stvarnim događajima.

Zanimljivo je da se Tuti trudila otkrivati priču sloj po sloj, pa tako u prvih 20-ak stranica taji spol svog glavnog junaka, da bi joj tu namjeru spojlao već naslovni 'teaser', pohvala Donata Carrisija. Tako mi nije pomoglo niti to što ne čitam sadržaj sa zadnje strane korice.

OCJENA: Ako ste ljubitelj trčanja kroz knjigu samo da biste pogodili krivca, klišei će vas smetati. Ako, pak, želite uživati u načinu pisanja, atmosferi i napetosti, na pravom ste mjestu. Što se tiče mene, jedva čekam prijevode nastavaka, kako bih vidio može li Tuti zadržati ovaj tempo. U tu svrhu dajem puni pljesak i preporučujem svim ljubiteljima krimića.