'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Još jedna slika Italije sedamdesetih

O AUTORU: Donatella Di Pietrantonio je talijanska autorica, rođena i odrasla u Arsiti, malom selu u pokrajini Teramo, a sada živi u Penneu gdje radi kao dječja stomatologica. Od svoje devete godine piše priče, basne, pjesme, a sada i romane. 'Mia madre è un fiume' njen je prvi roman. Prvi put je objavljen u Italiji 2011., gdje je osvojio književne nagrade Tropea i John Fante, a na njemački je preveden 2013. Njezina druga knjiga, 'Bella Mia', objavljena je 2014. i osvojila je nagradu Brancati. Za 'Vraćenu', svoj treći roman, osvojila je više nagrada, među kojima i jednu od najprestižnijih talijanskih nagrada – Campiello. Po njemu je snimljen i film u režiji Giuseppea Bonita, a koji se kod nas prikazuje pod naslovom 'Vraćena djevojka'. Svojevrstan nastavak romana 'Vraćena', 'Borgo Sud', ušao je u finale nagrade Strega 2021.

IZ SADRŽAJA: Trinaestogodišnja djevojčica, s kovčegom u jednoj i torbom s cipelama u drugoj ruci, pozvoni na nepoznata vrata. Otvori ih djevojčica s labavim pletenicama, njezina sestra koju prvi put u životu vidi.

Tako počinje 'Vraćena', izniman roman o djevojčici koja preko noći izgubi sve - udoban dom, prijatelje, ljubav roditelja. Točnije, ljudi koje je smatrala svojim roditeljima, a koji joj kažu da je njezina biološka obitelj želi natrag…

OSVRT: Priznajem, još nisam pročitao nijedan roman Elene Ferrante iako sam TV adaptaciju 'Genijalne prijateljice' gledao širom otvorenih očiju. Nekako se pokušavam držati toga da djelo ili čitam ili gledam, jer sam shvatio da uradim li i jedno i drugo, uvijek mi je jedno od to dvoje znatno lošije. Baretićevom 'Osmom povjereniku' bih zabranio distribuciju filma u odnosu na savršenu knjigu. Zemeckisov 'Forrest Gump' mi je bio, pak, totalno razočarenje u obliku novele Winstona Grooma prema kojoj je film napravljen. Prijatelji me nagovaraju da ipak pročitam 'Kuma' Marija Puza, a ja se bojim.

'Vraćena' me vratila u TV atmosferu 'Genijalne prijateljice' i usprkos drugačijem pokretaču radnje meni su u glavi zvonila razmišljanja Elene, dijalozi s Lilom, te kompletna atmosfera prve sezone 'Genijalne prijateljice'. I dok se kod Ferrante sve događa s ciljem upijanja socijalne slike Italije sedamdesetih, ovdje je tim opisima dodan i upitnik - zbog čega se 14-godišnja Vraćena uopće našla u situaciji 'imao pa nemao'. Radnja tako dolazi na ivicu misterije gdje sam u neka doba poželio okrenuti zadnje stranice i pročitati rješenje. U međuvremenu se na stranicama redaju poznate slike iz brojnih drugih djela, mnogobrojna obitelj koja često nema što jesti, odnosi na rubu incesta, tvornička otpuštanja hranitelja obitelji, likovi koji iz takve situacije završavaju kao lopovi kao i oni koje zbog odličnog učenja društvo želi izvući iz bijede. Dakako, sve je stalno u kontrastima sa sjećanjima na život u dobrostojećoj sredini. 

Zanimljiv je prijevod Srećka Jurišića u kojem je blagi dalmatinski dijalekt upotrijebio kao način dijeljenja one bogate od siromašne Italije, iako je u romanu ona bogata smještena uz more, a ova druga u unutrašnjosti. 

OCJENA: Postoje romani gdje je socijalna slika ispisana znatno mučnije, radikalnije, hrabrije, pa iako cijela knjiga daje dojam da je već viđena ili već napisana, ovaj jednostavan stil pisanja i Donatellina pripovjedačka vještina su me natjerali da roman pročitam u dva dana, upijem sve slike te doista poželim pročitati i nastavak. Pomogla je i forma s vrlo kratkim poglavljima. A ako je već tako, neću cjepidlačiti, između tri i četiri pljeska ipak dajem jedan više u očekivanju nastavka sa željom da se Di Pietrantonio odvoji od Ferrante.