'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Jesu li skoro svi muškarci u povijesti grozna bića?

O AUTORICI: Emilia Hart je britansko-australska spisateljica. Rođena je u Sidneyju, pa se preselila u Ujedinjeno Kraljevstvo u srednjim 20-ima. Englesku književnost i pravo studirala je na sveučilištu New South Wales, nakon čega je kao odvjetnica radila u Sidneyju i Londonu. Objavljivala je kratke priče u Australiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Moždani udar koji joj je promijenio život u dobi od 26 godina nadahnuo ju je da ostvari svoj san iz djetinjstva i napiše knjigu. Diplomirala je pisanje na tromjesečnom online tečaju pisanja romana Curtis Brown Creative. Njezin romaneskni prvijenac Weywardice osvojio je top-ljestvice najprodavanijih knjiga diljem svijeta te nagrade Goodreads u dvjema kategorijama: najbolji povijesni roman i najbolji prvijenac. Živi u Londonu.

IZ SADRŽAJA: Vještica. Riječ klizi niz usne kao zmija, silazi s jezika gusta i crna kao katran. Tu su riječ izmislili muškarci i daje moć onima koji je izgovaraju, ne onima koje opisuje. Riječ je to koja podiže vješala i lomače, a žive žene pretvara u trupla.

1619. Altha čeka suđenje zbog ubojstva mještanina kojeg je pregazilo njegovo krdo krava. Althin krimen jest taj što je, baš kao i njezina majka, neobična žena, jedna od onih za koje je lako povjerovati da se bave vještičarenjem.

1942. Dok Drugi svjetski rat bjesni, Violet je zatočena na grandioznom imanju svog oca. Sputana društvenim normama, čezne za obrazovanjem i za majkom za koju se priča da je poludjela pred svoju smrt...

2019. Pod okriljem noći Kate bježi od nasilnog partnera iz Londona u izoliranu kuću koju je naslijedila od pratetke koju je jedva poznavala.

OSVRT: Kroz ovakve knjige uvijek prolazim ko Šimićevi pjesnici, postajem 'čuđenje u svijetu, a moje oči, velike i nijeme, rastu pored stvari'. Jedna mi je gospođa svojevremeno, pri upoznavanju, čuvši prezime, rekla 'Ma svi ste vi Ercezi isti, kod vas je žena uvijek na pijedestalu obitelji'. Tako se uz svako čitanje knjiga u kojima su žene žrtve muškaraca moram podsjećati da statistika negira moje okružje, ono u kojem nikad nisam vidio nasilje nad ženom. Naravno, to što ga ja nisam vidio ne znači da ne postoji i da ne treba podsjećati, ukazivati, spriječiti, a ne liječiti... No je li to bilo potrebno baš u ovoj mjeri? Nadam se da je razumljivo zašto mi je bilo teško čitati djelo koja kritizira moj spol u bilo kojem razdoblju.

A Weywardice pričaju mračnu priču tri generacije žena iste loze koje je muški svijet progonio i u kojem je mizoginija glavna nit vodilja. Silovanja, nasilja u obitelji, pobačaji... Bez obzira radi li se o 17., 20. ili 21. stoljeću, svega dva muškarca imaju pozitivnu oreolu u zaštitničkoj ulozi, svi ostali su zlikovci. Da, povremeno mi je dolazilo da kažem - dosta, no roman je izvanredno pisan, tečno, poglavlja su kratka i dobro se izmjenjuju. Uz tešku priču o progonu žena Hart je dodala ogromnu ljubav prema prirodi, pticama, kukcima, bilju, a u magičan realizam i scene koje me uvijek podsjete na Hitchcockove Ptice.

Teško je povjerovati da se radi o debitantskom djelu za koje je u prednadmetanju britanski Borough Press ispisao ček na šesteroznamenkastu cifru. Nadam se da je financijski dobro valorizirana i jedna od najljepših naslovnica koje sam u proteklom razdoblju držao u ruci.

OCJENA: Da sam se zadržao na radikalno-feminističkom stavu knjige, ostavio bih je nakon prvog poglavlja, no onda bih i ja bio među onih 99,99% groznih muškaraca, prešutio da sam uživao u knjizi, prešutio izvrsnu dinamiku i stil, zbog čega je Hart, pogotovo kao debitant, zaslužila puni pljesak.