'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Je li pravi raj mjesto za nas nesavršene?

O AUTORU: Ivica Ivanišević rođen je 1964. u Splitu, diplomirao je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je novinar i urednik u Nedjeljnoj Dalmaciji, Feralu i Slobodnoj Dalmaciji, danas radi kao komentator u Slobodnoj Dalmaciji. Objavljuje članke i priče u časopisima i zbornicima. Piše i scenarije (filmske i televizijske) i dramske tekstove (zadnju premijeru imao u studenom prošle godine: 'Život je čudo', monodrama, Teatar Rugantino, Zagreb).

Objavio sljedeće knjige: Smoje - biografija (2004.), Sto mu jelenskih rogova (V.B.Z., 2004.), Krovna udruga i druga drama (koautorstvo s Antom Tomićem, 2005.), Split za početnike - abeceda grada (koautorstvo s Renatom Baretićem, 2015.), Ulaz za djecu i vojnike (kratke proze, 2015.), U sedlu je tijesno za dvoje (roman, 2015.), Otpusno pismo (epistolarni roman, koautorstvo s Marinom Vujčić,  2016.), Primavera (roman, 2016.), Knjiga žalbe (roman, 2016.), Klanjam se (roman, 2017.), Kuća (roman, 2019.), Sutra je novi ručak (roman, 2020.), Ulica Ferde Pomykala 17. (roman, 2021.), Kao pakao (2022.).

IZ SADRŽAJA: Igor je volio žene, alkohol, masnu hranu i cigarete. Volio ih je toliko da ga je u 45. godini pokosio srčani udar. Kako je bio dobar čovjek, raspoređen je u raj. Po dolasku na odredište, poželio je taj sretan rasplet proslaviti uz žene, alkohol, masnu hranu i cigarete. Tada se morao suočiti s užasnom istinom da je u raju izvanbračni seks zabranjen, piju se samo voda i sokovi, jelovnik je surovo dijetalni, a duhana nema ni za lijek. Već do sljedećega jutra postalo mu je jasno da je za njega tamo opstanak nemoguć pa po svaku cijenu mora pobjeći. Ali kako? Dok je tražio odgovor, shvatio je da nije jedini korisnik rajskih smještajnih kapaciteta koji očajnički razmišlja ima li načina da se utekne daleko od okrutnog režima.

OSVRT: Na samu Novu godinu sam pisao o izvrsnom Ivaniševićevom romanu 'Sutra je novi ručak', pa tamo ubacio i razloge zašto sam neobjektivan prema njegovom autorskom radu. Ukratko, školska smo generacija koja je rasla na Rivi, na zidićima, svirala u demo bandovima, a danas među onima kojima je s 55+ osmijeh najveći kapital. Uz to smo i kvartovski susjedi koji se znaju susresti u Plinarskoj, razmijeniti pokoju knjišku preporuku i ja sam pristran koliko god je to moguće. No, Ivica mi to uveliko olakšava jer svoju kvalitetu dokazuje iz dana u dan, bez obzira radi li se o pisanim kritikama u Librofiliji, živom predstavljanju svojih ili knjiga svojih kolega, ili pak standup nastupima na Pričiginu. Već su mnogi izrekli rečenicu da se radi o jednoj od najduhovitijih osoba na književnoj sceni.

Ivanišević je, kako i sam kaže, 'pod stare dane' ubacio u petu brzinu, 'otvorila mu se špina' pa romane niže brže nego što se stižu pojaviti osvrti. Od 2015. do danas, izuzmemo li mu 'praznu' 2018. godinu, dakle u šest godina je proizveo osam samostalnih i dva koautorska romana. Eto, dok sam se ja mislio kad ubaciti osvrt na 'Ulicu Ferde Pomykala 17', lanjskog splitskog krimića, već je doletjela ova knjiga. Ne bih se čudio da, poput Štulića, dogodine objavi komplet od tri nova romana u boxu, kako ne bi dangubio. No, za razliku od nekih Johnnyjevih ostvarenja, meni su sva Ivičina djela dobro legla, među njima nemam crnih i bijelih, svi su mi zeleni. OK, 'Kao pakao' bi ipak bio možda malo bljeđe zeleni.

Zašto? Pa zato što me je tom huljićevskom hiperprodukcijom već navikao na standardnu filmičnost, cinizam i humoristične situacije kroz koje provlači svoje stavove o današnjici. Opisujući raj u kojem se našao njegov junak, po zanimanju novinar kao i Ivica, izruguje se brojnim 'novovremenskim zdravim navikama', 'zdravoj hrani', 'zdravom ritmu života', 'zdravoj urednosti', 'pretjeranom optimizmu' pa i životu bez ikakvih materijalnih briga. Naravno, u takvom okružju Igoru (glavnom liku) nedostaju i pečenja i duhan i alkohol i nered... sve ono čega se Ivica odriče tek nakon liječničkih pregleda. Raj je za Igora i Ivicu neka vrsta pakla dok se ne nađe ekipa koja također pati za ovozemaljskim užicima i pokrene se akcija. 

U čemu je tajna Ivaniševićevih romana? Pa kao i u pjesmama bračnog para Huljić, prvenstveno u sposobnosti da od zgodne ideje napravi jednostavno, čitko i zabavno štivo, novelu. Da ne razvlači i ne davi nikoga promišljanjima svake životne filozofije. Sve su njegove knjige u opsezima do 200 stranica.

OCJENA: 'Kao pakao' se čita brzo i lako, s osmijehom i upitnikom je li pravi raj baš mjesto za nas, nesavršene, Izuzetno mi se svidio no tri i po pljeska, zaokruženo na četiri, mu šaljem samo jer ga ocjenjujem unutar njegova hiper-opusa. A tamo imam puno boljih favorita. Nadam se da je to što ekipu u romanu čine i Hrvat i Rus i Poljak pokušaj pripreme proboja knjige na istočno tržište, a u tom slučaju mogli bismo o ovoj knjizi čitati još dosta lijepih vijesti.