'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Je li Diaz američki književni Tom Waits?

O AUTORU: Hernan Diaz rođen je u Argentini 1973. Živi i radi u New Yorku. Doktorirao je na NYU, a radi na Columbiji. 'U daljini', njegov prvi, višestruko nagrađivani roman, bio je finalist Pulitzerove nagrade i nagrade PEN/Faulkner te je osvojio nagrade William Saroyan, Whiting, Prix Page America i VCU Cabell. Godine 2022. Hernan Diaz objavio je svoj drugi roman – Dogovor –  koji je ušao u širi izbor nagrada Booker i Carnegie te osvojio nagradu Kirkus, kao i Pulitzerovu nagradu. Oba romana uvrštena su u popise najboljih knjiga godine najprestižnijih svjetskih medija, a ugledni Lit Hub roman 'U daljini' uvrstio je na svoj popis najboljih knjiga desetljeća.

IZ SADRŽAJA: Mladi švedski imigrant Håkan nađe se u Kaliforniji, sam i bez novca, bez znanja ijedne riječi engleskoga. Odlučan da pronađe brata Linusa, od kojeg se razdvojio u kaosu putovanja, krene na istok Amerike pješice.

Tijekom zastrašujućeg putovanja pustinjama i planinama nailazi na doseljenike, kriminalce, vjerske fanatike, starosjedioce, istraživače i rane znanstvenike. Svjedoči Zlatnoj groznici i njezinim posljedicama, stvaranju Amerike i izdaji njezina sna.

OSVRT: Prvo sam čitao Diazov 'Dogovor' s kojim nisam kliknuo, iako je kasnije dobio Pulitzera, a tek sad ovaj prvijenac. U svakom slučaju sad mi je puno jasniji njegov autorski razvoj, započet s otkrivanjem Amerike i doseljeničkom pričom, pa nastavak s pričom o burzovnom krahu. Sad se više ne čudim ni brojnim američkim nagradama koje je osvajao, jer knjiga opisuje njihovu povijest, a Ameri posebno vole sebe.

I ovdje, kao i kasnije u 'Dogovoru', Diaz umeće sve i svašta, neriješenu doseljeničku priču s previše rupa u radnji, ali uredno umetnutim esejima o nastanku i postanku, darvinizam, epizode razvoja prvih znanstvenika, prebacujući se na opise prirode, pustinja, prerije, Grand Canyona, ubacujući gay atmosferu... Svašta je tu utrpano, ali baš poput kaputa kojeg si glavni junak pravi od komadića raznih koža. 

Početak je bio vrlo intrigantan, dva maloljetnika iz Švedske kreću u SAD, u emigraciju, razdvajaju se, pa jedan traži drugog. Kad bih nabrojao teme kojima se bavi, sve bi djelovalo zanimljivo, zlatna groznica, prvi doseljenici, prevare, bande, kirurške vještine glavnog junaka, divljina, kasnije modernizacija, proganjanje osjećaja krivice - ali cijeli taj 'tamo amo way' za mene ide presporo. Monotono. Dosta je scena skoro nezavršeno, kao i osnovni okidač Hawkovog puta, potraga za bratom. Par napetih trenutaka mi nije bilo dovoljno za održavanje dinamike. 

Istina, mogao sam ostaviti knjigu nakon prvih tridesetak stranica, ne bi bila prva, no nisam, čekao sam, ipak čovjek zna pisati... Diaz ima rečenicu i stvara očekivanje kod čitatelja. Možda je baš u tome problem, jer ta očekivanja nisu dovodila do malih finala.

Baš kao kod 'Dogovora', tako sam i ovdje imao dojam da je autor zapravo neiskren te, poznavajući razmišljanja žirija, trči za mogućom nagradom. Popis osvojenih priznanja potvrđuje da je bio na pravom putu.

Ma dobro, svaka knjiga ima svog čitatelja. Nekome će Diaz biti američki književni pandan Tom Waitsu, jer je Waitsova glazba skoro 'filmska', dok Diazovi romani imaju poetsku kvalitetu. Oba stvaraju istovremeno privlačnu i zastrašujuću atmosferu, no, unatoč svemu, Hernan i ja nismo kliknuli. Ma ni Waitsa ne mogu slušati u bilo kojem trenutku.

OCJENA: Ako ste ljubitelj reportaža National Geographica o američkoj preriji ili slow read romana, preskočite moj sud. Previše je autoriteta pohvalilo knjigu, a i 20.000 čitatelja joj na Goodreadsu drži visokih 4,11 da bi vas moj mlaki pljesak odbio. A ja i ne pišem Timbar da bih odbijao, već zainteresirao za čitanje.