O AUTORICI: Ankica Tomić je rođena u Makarskoj 1972., odrastala je u Boru (Srbija), na Braču, u Stobreču, Drnišu i Siveriću, a studij kroatistike završila u Zagrebu. Po struci profesorica književnosti, danas slobodna umjetnica, kao lektorica i redaktorica surađivala je s mnogim hrvatskim tiskovinama. Njen prvi, autobiografski roman 'Naročito ljeti' pobijedio je 2011. godine na natječaju izdavačke kuće V.B.Z. te dobio nagrade 'Slavić' za najbolji autorski prvijenac DHK i 'Kiklopa' za debitanta godine 2012. Objavila je i romane 'Damen kapric' 2014., 'Vice versa 2016., te 'Skarabej' 2018. godine.
IZ SADRŽAJA: Dalmatinski gradić 1957. godine. Radnja se vrti oko triju obitelji - Vice Drče, Šimuna Ravlića i Nikole Glavine - čiji šesnaestogodišnji sin Lucio jedne lipanjske srijede iznenada nestaje.
OSVRT: Da sam od onih koji 'zlopamte' autora, a nakon što me Ankičin debelo nagrađivan prvijenac 'Naročito ljeti' razočarao, propustio bih ovaj izvanredan roman i osjećaje koji visoko dižu letvicu knjigama koje mi slijede. 'Vice versa' je djelo koje naprosto osvaja od prve stranice i drži u zagrljaju do kraja.
Uz napetu potragu i iščekivanje Luciove sudbine, u samo dva dana radnje autorica je smjestila više obiteljskih priča od čega bi se dalo napraviti izvrsnu TV seriju uz nekoliko prequela i sequela. Ipak, ono što je znatno bitnije je da je u roman smjestila jedan izvana opori, a ispod površine duboko emotivan, dalmatinski život pedesetih uz brojne rukavce postratnog razmišljanja, priče o iseljavanjima, iščekivanjima, bježanjima, kao i puno dječje topline i već zaboravljenog 'arovog dazanu'.
Mnoge sam likove i njihove karaktere, i starijih i mlađih junaka, mogao bez problema zamisliti, a skoro svakog zavoljeti.
Vjerojatno je dojmu kumovao i pravi dalmatinski dijalekt kojim je Ankica nemilo napumpala knjigu, a meni tako nedostaje u današnjem govoru. U neka doba sam se rastužio razmišljanjem kako moja djeca ne bi razumjela ni trećinu izraza, iako je pojmovnik naveden na kraju knjige, ali i ponosan što meni, rođenom šezdesetih, nije trebao.
Ne znam kako se danas predlažu lektirni naslovi, ali ovaj bi roman doista trebao biti u višim razredima dalmatinskih škola.
Može li se 'Vice versi' išta zamjeriti? Pa eto, ako ćemo baš sitničariti, a loše pamtite poput mene, ne bi bilo zgorega sa strane držati rodoslovno stablo junaka knjige za brže snalaženje. Ankičin ritam tjera naprijed, pa se kao brod u oluji ne stignete upitati - čekaj, što je ono lik liku, a na idućoj stranici već čekaju novi naleti topline, ljubavi i zapleta.
OCJENA: 'Vice versa' je pravi dalmatinski roman za starije, ali i mlade i žao mi je što sam ga pročitao tek sad, pet godina nakon izdavanja. Zaslužuje svih pet zvjezdica, kao i eventualni nastavak sage.