'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Izvrstan, beskrajni 15. srpnja

O AUTORU: David Nicholls suvremeni je engleski pisac i scenarist. U mladosti se bavio glumom. Autor je brojnih televizijskih serija i adaptacija za BBC. Svojim romanima 'Jedan dan', 'Mi' i 'Slatki rastanak' osvojio je čitatelje širom svijeta. Prema romanu 'Jedan dan' 2011. godine snimljen je film s Anne Hathaway i Jimom Sturgessom u glavnim ulogama, a Netflix je prema tom romanu 2024. također snimio istoimenu seriju.

IZ SADRŽAJA: Petnaestog srpnja 1988. godine, blizu njenog unajmljenog stana u Rankeillor Streetu u Edinburghu, Dexter je konačno dostigao Emmu. Dok je Em pognute glave strahovala od svoje budućnosti, od one usisavajuće kombinacije vlastitih očekivanja, treperave nade i blistavih očiju, Dex je u svojim finim cipelama dotrčao do nje, do njezine loše ošišane i kanom obojene crvene kose i naočala debelih okvira. Nježno je privuče s rukom na vratu, ona položi ruku na njegovo bedro, i tako se poljube na ulici. Tu sve počinje. Sve počinje ovdje, danas. Bio je to najslađi poljubac koji će oboje doživjeti u svojem životu.

OSVRT: Je l' da da slučajnost ne postoji? Ali bogme ni neki ljudski planovi. Puno sam knjiga pročitao u zadnje vrijeme i počeo se misliti što bih objavio ovog puta kad mi iz gomile pročitanih izleti 'Jedan dan', knjiga koja zapisuje 15. srpnja od 1988. do 2008. u životu dvoje junaka. OK, Timbar je obično subotom ili nedjeljom, trebao je biti 13. ili 14. srpnja, al' sam ionako želio zamoliti urednike da ga ne trpaju u vijesti s Ultre. Dakle, zanemarimo li taj mali 'poguranac', objava ovog osvrta na Nichollsovu knjigu danas, ne može biti bolji pogodak.

Te 2010. kad je Znanje prvi put objavilo prijevod 'Jednog dana', a koju je Nicholls objavio tek godinu ranije, još uvijek nisam čitao u obimu koliko sad. Uglavnom sam bježao od tih debelih uveza k novinama i odmahivao rukom na bilo koju ideju o druženju s literarnim svijetom. Bo dobre knjige će vas kad tad sustići. 14 godina kasnije evo me u sasvim drugačijem životnom dobu, nagovaram prijatelje da se pokušaju sprijateljiti s romanima te pobjeći od portala i društvenih mreža, paradoksalno objavljujući osvrte baš u tim medijima. 'Život je jedna velika igra' napisao je Balašević u jednoj od svojih pjesama.

'Jedan dan' osvojio je britansku The National Book Awards za 2010. godinu. Nisam gledao film iz 2011., a istoimenu hit seriju na Netflixu tek jučer potražio, kršeći stav da ne gledam - pročitano, nit čitam - pogledano. Naime, 'Jedan dan' me baš osvojio u svježem reizdanju, a čitanje počelo anegdotom. Izbjegavam spojlere, sadržaje, uvijek se prepustim knjizi da mi sama otkrije radnju, pa sam se, nakon prvog poglavlja, našao u čudu razmišljajući gdje su nestale neke stranice. Znam da nemam neku koncentraciju i da sam prilično zaboravan, ali ipak... Vjerujem da je ljudima u kafiću bilo zabavno gledati me kako preokrećem knjigu, pokušavajući naći dio koji nedostaje i misleći se je li moguće da je tiskara izgubila dio u uvezu. I tek sam u tom listanju zapazio da svako poglavlje opisuje 15. srpnja godinu po godinu. Ono između Emma i Dexter prepričavaju u međusobnim susretima.

Naravno da mi je pred očima iskrsnuo 'Beskrajni dan' ('Groundhog day') Harolda Ramisa po priči Dannyja Rubina. A mogao sam to shvatiti i po Nichollsovu naziv 'Jedan dan', kao i odabir datuma koji se ponavlja, Dana svetog Swithina, britanskoj varijanti Dana svisca. Za Engleze vremenske prilike na Dan sv. Swithina prognoziraju idućih 40 dana, baš kao što mi u Dalmaciji imamo '4. travnja što nam daje, 40 dana traje'. Trebam li podsjećati kako je u 'Beskrajnom danu' izvrstan Bill Murray glumio reportera Phila koji je došao izvještavati s proslave Dana svisca, a zatim se budio u istom danu pokušavajući osvojiti srce producentice Rite (Andie MacDowell).

Nicholls je priču prilagodio svojoj viziji, ali i kod njega Dexter pokušava osvojiti Ritu. Oni se, umjesto u istom danu, pojavljuju u istom datumu s različitim godinama odrastanja, počevši od ranih dvadesetih i završetka studiranja do kasnih tridesetih. Taj me protok godina i starenja, pak, podsjetio na 'Građanina Kanea' i sjajne dvominutne scene u kojoj je Orson Walles kroz montažu 6 doručaka Charlesa i Emily u raznim razdobljima prikazao trajanje njihova braka.

Mondeni, playboyevski život bogataša mi je posve stran, pa me je Dexter prilično nervirao, ali sam zato u Emily prepoznao neke drage prijateljice. Od psihološkog karaktera pa sve do mnoštva ciničnih i duhovitih dijaloga koji su stvoreni da te drže na odstojanju, a ispod kojih kuca ogromno srce. Knjigu sam odmah spakirao za jednu od njih, valjda će joj se svidjeti.

Znam, priča o bogatima i siromašnima nije ništa novo. Ima stranica u kojima mrzim i Emmu i Dextera pa navijam da prestanu biti idioti. Melodrama je, pa nabavite papirnate maramice.

OCJENA: Dogodilo se da ovaj Timbar ide u objavu 15. srpnja, ali, vjerujte mi, 'bilo kada' pravo je vrijeme za nabavku i početak čitanja ove prekrasne knjige. Šaljem puni aplauz i krećem na treću epizodu istoimene serije.