O AUTORICI: Gabrielle Zevin je rođena 1977. u New Yorku. Otac, koji je rođen u Americi, ima aškensko-židovsko, rusko, litavsko i poljsko podrijetlo. Njezina je majka rođena u Koreji i emigrirala je u Sjedinjene Države kad je imala devet godina. Njih su dvoje radili za IBM. Gabrielle je na Sveučilištu Harvard studirala engleski s fokusom na američku književnost. Trenutno živi u Los Angelesu.
Debitantski roman 'Margarettown' objavljen joj je 2005., bio je u izboru Barnes & Noble Discover Great New Writers programa i na širem izboru za nagradu James Tiptree Jr. U 2014.,
Njen prvi roman za mlade, 'Elsewhere', objavljen je 2005., tri mjeseca nakon 'Margarettowna'. Izabrana je kao 'zapažena dječja knjiga' Američkog knjižničarskog udruženja, nominirana za nagradu 'Quill' 2006., osvojila nagradu 'Borders Original Voices' i bila je izbor 'Barnes & Noble Book Cluba'. Također je roman dospio na širi popis 'Carnegieja'. Knjiga je prevedena na preko 25 jezika.
'Memoari of a Teenage Amnesiac' iz 2007. su izabrani na ALA-in popis najboljih knjiga za mlade. Godine 2010. ona i Hans Canosa su ga adaptirali u scenarij koji je postao japanski film 'Dareka ga Watashi ni Kiss wo Shita' (Netko me je poljubio), u kojem glumi vrhunska glumica i idol tinejdžerica Maki Horikita.
Godine 2007. Zevin je nominirana i za nagradu 'Independent Spirit' za najbolji prvi scenarij za 'Razgovore s drugim ženama'. Film je režirao Hans Canosa.
Svjetsku slavu joj je donio roman 'A. J. Fikry - Put do sreće' iz 2014. Debitirao je na New York Timesovoj listi najprodavanijih knjiga, dosegao broj 1 na nacionalnoj listi najprodavanijih nezavisnih izdanja i postao međunarodni bestseler. Preveden je na preko 30 jezika, a 2021. je započelo snimanje igrane filmske adaptacije romana po scenariju kojeg je sama napisala.
'Young Jane Young' (2017.) joj je također naišao na hvalospjeve publike i kritike, a 'Kirkus Reviews' ga je nazvao 'najboljom stvari koja je proizašla iz skandala s Monicom Lewinsky od Lewinskyinog vlastitog veličanstvenog TED govora'.
Godine 2022. je objavljen njen peti roman za odrasle 'Sutra, i sutra, i sutra'. Osvojio je nagradu Goodreads Choice Award za najbolju fikciju 2022. Prevodi se diljem svijeta, a po njemu će biti snimljen i film u produkciji Paramounta i Temple Hilla.
IZ SADRŽAJA: Sam i Sadie upoznaju se u bolnici 1987. Sadie posjećuje sestru, Sam se oporavlja od automobilske nesreće. Dani i mjeseci sporo prolaze, no u zajedničkom igranju igrica pronalaze sreću, bijeg, žestoku konkurenciju i - posebno prijateljstvo. Prijateljstvo ipak biva naprasno prekinuto i djeca se vraćaju u svakodnevicu.
Susret na postaji podzemne željeznice, osam godina kasnije, vraća ih u djetinjstvo i uskoro započinju raditi ono što vole - zajednički stvarati virtualne svjetove. Suradnja ih pretvara u superzvijezde i svijet preko noći postaje njihov. No to ih ne može zaštititi od svega što život donosi.
OSVRT: Uh, kako sad žalim što nikad nisam igrao videoigre. Općenito sam slab i s računalnim igrama, jer mi je još prije 30 godina u jednom bjesomučnom slaganju Tetrisa proletjelo kroz glavu: 'Pa što ti to radiš, ovome nema kraja'. Tog trenutka sam prekinuo igru, ustao se od stola i više se nikad nisam mogao vratiti igrama, a da mi to ne prosvira kroz glavu. Naravno da sam u životu trošio vrijeme i na puno besmislenije stvari, ali, eto, do videoigara nisam nikad došao. A nakon 'Sutra, i sutra, i sutra' mi je baš žao.
Na temi razvoja videoigara Zevin je složila nevjerojatno lijep roman o životu, slojevit s puno poruka i podsjetnika na kraj devedesetih i početak ovog stoljeća. Na cijelu jednu rijetko romansiranu kulturu.
Dugo mi je stajala na polici, jer mi knjige od 400 stranica unaprijed izazivaju strah od čitanja, a kad sam si konačno rekao 'daj da pogledam', potekla je kao med, polako, slatko, s uživanjem. Pojam po pojam, poznati nazivi igara iz tzv. opće kulture, su mi prolijetali kroz glavu. Od 'Super Marija' do 'D&D' kojeg danas igraju moja djeca. O kreativnim procesima koje smo prolazili Tonči i ja da ne govorim.
Zevin je odala izuzetnu počast cijeloj industriji video igara, a zapravo isplela sagu o prijateljstvu i življenju uz dosta filozofskih promišljanja. Uz citiranje Macbetha pokazala je zavist prema videoigrama koje imaju savršene svjetove, i gdje nakon smrti možete pritisnuti restart i probati ispočetka. I tako koliko god puta želite.
Ovo je roman u kojem nema niti jednog lika kojeg sam zamrzio, razumijevao sam ih čak i kad nisu slušali jedno drugo. Naprosto, svi su mi bili vrijedni ljubavi i kad su bili na vrhu i kad su bili na dnu. I sam imam prijatelje s kojima se ne slažem u 80% pogleda na svijet, a znam da su tu kad mi je teško, kao i ja za njih.
Svoje mjesto su u djelu pronašla i međurasna razumijevanja, razmatranja brakova, život s invaliditetom, životi homoseksualnog para, problemi seksizma, nasilja i sado-mazo odnosa, no sve je to dotaknuto usput, a očuvanje prijateljstva i problemi kroz koja prijateljstva dolaze na kušnju ostala su cijelo vrijeme kao top tema.
OCJENA: Nekome se neće svidjeti spori ritam, pretencioznost ili preveliki broj stranica, no ja nemam nikakve dvojbe dok ovoj knjizi šaljem puni aplauz i još nekoliko biseva.