'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Ima li lisica među nama?

O AUTORICI: Yangsze Choo (1973.) malezijska je spisateljica kineskog podrijetla, a koja živi u Kaliforniji. Žena lisica njezin je treći roman, prevodi se diljem svijeta, a uvršten je i u niz izbora najboljih knjiga uglednih medija.

Choo je rođena na Filipinima, u malezijskoj obitelji kineskog podrijetla. Njezin otac bio je diplomat i obitelj se često selila, pa je svoje formativne godine provela u Tajlandu, Njemačkoj, Japanu i Singapuru. Pohađala je Sveučilište Harvard, a potom je radila kao konzultantica za menadžment. Počela je pisati nakon što je napustila savjetovanje za menadžment kako bi se usredotočila na svoju obitelj, često pišući noću.

Njezin prvi roman, Nevjesta duhova, pisala je tri godine. Riječ je o fantastičnom romanu temeljenom na praksi braka duhova, a svijet se temelji na kineskoj mitologiji. Postao je bestseler New York Timesa, a Oprah.com ga je odabrao kao najbolju knjigu. Kasnije je postao osnova za originalnu Netflixovu seriju Nevjesta duhova, koju su zajednički režirali malezijski redatelji Quek Shio-chuan i Ho Yu-hang. Njezin drugi roman, Noćni tigar, pisala je četiri godine. Radnja se odvija 1931. u Malaji, tadašnjem dijelu Britanskog Carstva, i bavi se malezijskim mitom. Odabran je kao jedno od 70 djela u Velikom jubilarnom čitanju, kampanji u čast platinastog jubileja Elizabete II. Roman 'Žena lisica' uvršten je u uži izbor za Međunarodnu književnu nagradu Dublina 2025. Choo živi u Kaliforniji sa suprugom i djecom i uzgaja kokoši.

IZ SADRŽAJA: Neki ljudi misle da su im lisice slične jer mi posvuda sakupljamo qi, životnu silu, ali ništa nije dalje od istine. Mi smo živa bića, baš kao vi, jedino što mi obično bolje izgledamo.

Mandžurija, 1908. Tijekom posljednjih godina vladavine dinastije Qing, na jednom pragu pronađeno je smrznuto tijelo mlade kurtizane. Smrt prate glasine o lisicama za koje se vjeruje da mogu namamiti ljude pretvarajući se u prekrasne žene i zgodne muškarce. Bao, detektiv s neobičnim talentom s kojim razlikuje istinu od laži, unajmljen je kako bi otkrio identitet mrtve žene. Njega, pak, misterij lisica muči još od djetinjstva.

U međuvremenu, u domaćinstvo obitelji koja posjeduje čuvenu ljekarnu, stiže privlačna mlada sluškinja. Baš kao obitelj u koju je pristigla, i ona čuva tajne koje motiviraju sve njezine postupke. Jedna je među njima najvažnija; ona je majka koja želi osvetiti smrt svojeg djeteta...

OSVRT: Počet ću s jednim izrazom koji mi je ostao iz kritike Vida Jeraja na Mihin roman Jubav kontra sili, (o kojem sam i ja pisao u Timbru) – 'roman s osvetom'. Iako je kod Choo osveta tek pokretač, ne i konačni cilj, i Žena lisica mogla bi se tako nazvati. Možda još bolje – roman potrage. Jer ovdje stalno netko nekoga traži – iz ljubavi, zbog krivnje, ili iz osvetničke boli.

Priznajem, prethodni pokušaj uranjanja u povijesnu Kinu s romanom Ženski krug dame Tan (Lisa See) završio je mojim odustajanjem. Pa sam se pribojavao da će i ovdje biti slično. No Žena lisica, povijesna fikcija s elementima mitskog, fantasyja i misterije, odmah me je uvela u trilerski naboj – taman toliki da me zadrži i kad ritam uspori.

A onda je došla mitologija. Magični realizam s lisicama – bićima koja se kreću između svjetova, ljudskih i životinjskih osobina, stvarnog i nadnaravnog – podsjetio me na basne, ali i na onu vrstu priča u kojima ništa nije sasvim kako se čini. U svemu tome Yangsze Choo vješto koristi kult lisice, posebno razvijen u Sjevernoj Kini, Japanu i Koreji, kao simbol dvostruke prirode: čuvarice i zavodnice, iscjeliteljice i osvetnice.

Za čitatelja koji traži više od puke zabave, roman nudi obilje: izuzetno bogat prikaz mandžurijske i kineske kulture, društvene odnose u previranju između carskog naslijeđa i 'modernih' ideja, te naglaske na neravnopravnosti žena, čiji se glasovi tek pokušavaju probiti kroz slojeve patrijarhata i praznovjerja.

Neki će reći da su likovi pojednostavljeni, da se potraga oduljila, a scene se ponavljaju. Meni to nije smetalo. Možda zato što je motiv osvete ovdje pokrenut iz roditeljske ljubavi – a na to sam slab. Možda i zbog toga što je Bao, detektiv s posebnim darom za razlikovanje istine i laži, sporog ritma, ali duboke prisutnosti. Podsjetio me na one usporene, ali efektne detektive: Harryja Boscha, Sama Spadea, pa čak i Harryja Holea. A poglavlja iz perspektive Snow – snažnog ženskog lika – donose balans. Reklo bi se: priča za oba spola.

Vrijedi spomenuti i kontekst u kojem se ova vrsta književnosti sve više probija – kineska i istočnoazijska fikcija pisanih od autorica u dijaspori redovno ulazi u završne izbore čitateljskih nagrada. Žena lisica bila je 6. na Goodreadsovoj listi fantasy romana 2024., odmah iza nekih znatno razvikani(ji)h naslova.

OCJENA: Na kraju, unatoč snježnom i zimskom ugođaju romana, čitatelj bi ga bez problema mogao ponijeti na plažu. U hladu, dok oko vas šušti borovina, mogli biste se zapitati: ima li lisica i među nama? I koliko nas zapravo vidi ono što se krije ispod kože? Četiri pljeska – s repom.

Podržite Timbar lajkom na Facebooku.

Ovaj osvrt je sufinanciran sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.