O AUTORU: Davor Gusić rođen je 1969. u Splitu. Osnovnu i srednju školu završio je u Splitu, a Višu turističku školu u Dubrovniku. Sudionik je Domovinskog rata. Bio je član kultne splitske amaterske družine 'Teatar Upeto'. Autor je sedam radio drama koje su izvedene na Drugom programu Hrvatskog radija. 'U službi pravih igrača' prvi mu je kriminalistički roman. Živi u Grabu kod Trilja.
IZ SADRŽAJA: Samson je od domoljuba koji je krenuo u rat prepun ideala, za samo nekoliko godina postao okorjeli kriminalac spreman na sve, te se nakon rata priklonio kriminalnoj Organizaciji. Organizacija se odlučila riješiti svih svojih ljudi koji su previše znali, a postali su smetnja. Na splitskom Žnjanu tijekom razmjene robe sve kreće krivim smjerom, a akcijska potjera i traženje odgovora vode do samog vrha Organizacije.
OSVRT: Eh, da je bilo više vjerovati u ovaj roman pa mu dati pravu naslovnicu kao što ih imaju Nesbø, Grisham, King, Child... A nadasve da je izdavač agilniji (4 mjeseca od izdavanja, knjigu možete pronaći tek u jednoj jedinoj online knjižari, što znači da je nema ni u izlozima, a nema je ni u katalogu knjižnica) ne bih ja bio iznenađen što se preda mnom nalazi hrvatska verzija Johna Wicka, punokrvni akcijski roman.
No, ono što me je potpuno oduševilo je da se ovdje akcija odvija od Žnjana pa uzduž Cetinske krajine, preko Sinja, Vrlike, Bitelića, uz Peruču... Da su Zelovo i Muć potpuno ravnopravne lokacije svim onim američkima... Da je lik Samsona apsolutno ravnopravan svim američkim pandanima kao što su filmski Jason Bourne ('The Bourne Identity' 2001, 'TB Supremacy' 2004, 'TB Ultimatum' 2007...), Arthur Bishop ('The Mechanic' 2011.), Tobin Frost ('Safe House' 2012.) ili junaka romana Elmorea Leonarda ('Killshot' - Armanda Degasa), Starka i Westlakea ('The Hunter' - Parker) itd... Ma reklo bi se 'svjetski stil, a naš čovjek i radnja'.
Uživao sam u čitanju dan i noć jer je Gusić dokazao mladim piscima da za 'američku akciju' nije potrebno postavljati američke junake i američke lokacije u roman te da i Hrvatska, nažalost, vrvi motivima mafijaških obračuna. Opisao je kroz roman puno toga što nas muči, od sudbine branitelja, upitnika nad padom Vukovara, kriminalne procese privatizacija i tranzicija, pojave kladionica, korupcijske pipke u policiji i zdravstvu, isprepletanje hercegovačkih lobija s hrvatskima. Sve ono o čemu je na primjer Jurica Pavičić govorio kroz nekoliko svojih tranzicijskih romana u noir stilu i koji me umarao, Davor je prezentirao kroz Wickovsku akciju, začinjenu s dosta dalmatinskog humora, roman kroz koji sam proletio.
Naravno da sve nije idealno, Davoru je ovo prvi roman, pa je navike svog pisanja za radio drame preselio i na stranice knjige. Trebao je tu urednik malo pritegnuti uzde, pa ga uvjeriti da ne mora svaka scena u detalje, podrobno opisivanje ubacivanja mjenjača u prikladnu brzinu, da će to raspisivati kad bude, daj Bože, radio scenarij za film. Moglo se generičke nazive 'Organizacija' pretočiti u nešto tipa 'Krešimir/Zvonimir/Tomislav' i bilo bi to još bolje. Možda bi se skraćivanjem ili potpunim izbacivanjem nekog dijela postigla još bolja dinamika, jer se događalo da je zaboravljao pripovjedačko pravilo 'Čehovljeve puške' (ako se puška pojavi u prvom činu, u trećem mora opaliti). Moglo je to biti i 300 umjesto 400 stranica, ali...
Ali, postavlja se osnovno pitanje - koji je smisao izdavanja romana za Izdavača koji neće preuzeti sve izdavačke obveze, primarno distribucije 'urbi et orbi' i promocije, makar se on zvao atraktivno 'Matica hrvatska'? Dobili smo sjajan akcijski roman koji progovara o hrvatskom društvu, roman s komercijalnim potencijalom, a kojeg nema ni u knjižnicama ni u knjižarama. Meni je primjerak na čitanje posudio urednik knjige, no s obzirom na to da je na prvoj stranici autorova posveta Mladenu, za dan dva je više neće biti ni u mene.
I što sad kad je roman otisnut? Ili će se Matica hrvatska probuditi i aktivno početi distribuirati i promovirati svoja izdanja, ili šaljem toplu preporuku drugim izdavačima da potpišu novi Ugovor s Gusićem, tiskaju i prodaju, jer ovaj roman to zaslužuje, a autorima da Maticu zaobiđu u širokom luku. U protivnom bi se mogli naći na ulici s otisnutim primjercima koje će dijeliti po kućnim zabavama ili se pretvoriti u prodavače. Gusić je na kraju knjige ostavio odškrinuta vrata nastavku, i tome se unaprijed veselim.
OCJENA: Uz sve navedene boljke, a pogotovo jer se radi o prvijencu, šaljem puni aplauz ovoj knjizi, sa željom da i vi nađete način kako doći do primjerka. Nećete zažaliti.