'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Hrvatski adut za svjetske vrhove književnosti

O AUTORU: Kristian Novak (1979.) rođen je u Baden-Badenu, a djetinjstvo je proveo u Sv. Martinu na Muri. Gimnaziju je pohađao u Čakovcu, nakon čega je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao kroatistiku i germanistiku te doktorirao na Poslijediplomskom studiju lingvistike. Predaje na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bavi se istraživanjima na području povijesne sociolingvistike, analize diskursa i jezične biografistike.

Godine 2005. objavljuje roman 'Obješeni' (Čakovec: Insula), a 2013. roman 'Črna mati zemla' (Zagreb: Algoritam), koji osvaja T-portalovu nagradu za roman godine. Istu nagradu, kao i Nagradu Gjalski, Nagradu Fran Galović i dvije nagrade BOOKtiga donio mu je 'Ciganin, ali najljepši'. Romani 'Črna mati zemla' i 'Ciganin, ali najljepši' prevedeni su na niz stranih jezika te adaptirani u kazališne hitove.

Oženjen je, otac troje djece. Živi u Zagrebu.

IZ SADRŽAJA: Roman plete priču u kojoj se dogodi jedna tajna i zabranjena ljubav, mnogo prešućivanja i zamjeranja, te dva umorstva. Dva međimurska sela uz samu državnu granicu, hrvatsko i romsko, poprište su tinjajućeg animoziteta, potencijalnog nasilja, ali i čvrste prostorne isprepletenosti koja dokida mogućnost uzmaka pred događajima koji su samo čekali okidač...

OSVRT: Prošle godine je objavljeno već 4. izdanje ovog 'svjetskog, a našeg' djela, a Kristian Novak ostvario stipendiju Ministarstva kulture za pisanje novog romana. Ako još niste, vrijeme je da pročitate 'Ciganin, ali najljepši', nevjerojatno djelo koje obrađuje nekoliko teških tema i suočava nas s bolnim preispitivanjima samih sebe, lupa šamare stvarnosti, a ponekad ti dođe da i ti njemu zvizneš koji. 

Dakle, možda u kinematografiji ili glazbi nemamo adute za svjetsku scenu, ali u književnosti imamo. Novaka, sigurno.

Iako nama u Dalmaciji sve skupa izgleda kao roman fikcije, vjerujem da su na sjeveru Hrvatske integracija Roma u društvo, kao i prijelazi izbjeglica na putu prema EU zemljama dio svakodnevice. Novak kroz ljubavnu i krimi priču predstavlja brojne aspekte takvog života u Međimurju, tešku socijalnu sliku romskih naselja i suprotnosti u međimurskim selima, sumnjičavost i netrpeljivost lokalnog stanovništva u kriznim situacijama, ali i osjećaje koji se opiru podjelama i licemjerju. 

Osudio je autor i politiku, ne vodeći računa o lijevima i desnima, prokazao korumpiranost društva, no i romski način života koji trguje datom pomoći. Priča iračkog Kurda koji bježi iz ratnog Iraka prema Francuskoj te vjeruje da ga tamo čekaju posao i mir je, pak, posebna priča koja i dalje traje, samo se zemlje, izvorišta, dopunjuju.

Četiri pripovjedača kroz dijalošku formu s nevidljivim slušateljem drže izuzetan tempo u kojem ponekad poželite preskočiti sljedećega da dođete do nastavka priče aktualnog, a zatim vas okupira tako da ste ljuti što vas povratak prethodnog izbacio iz trenutnog. 

Iako nisam ljubitelj multiispovjednih formi ni u filmovima, ni prvog lica u pripovijedanju, Novak je ritmom pričanja uspio sve to potisnuti i natjerati me da roman gutam unatoč međimurskom dijalektu te interesantnom iskustvu brojnog vraćanja na pojedine rečenice kako bih ih razumio. Usput sam shvatio kako li to izgleda kad Međimurci čuju Olivera, dalmatinske hitove i dijalektalne stihove Runjića, Popadića, Zuppe... 

Puno je toga što ostaje u nama kad zatvorimo zadnju stranicu ovog remek djela hrvatske književnosti.

OCJENA: Ovo je roman koji svakako treba pročitati, a posebno zapamtiti rečenice 'Nije mene ubola ni riječ 'Cigan', ni riječ 'najljepši'. Ova između, ova prokleta 'ali'. To je uljez, to je zla riječ'. Uz aplauz od pet zvjezdica jedva čekam ovogodišnji Novakov roman.