O AUTORU: Dejan Šorak (1954.) je filmski, televizijski, kazališni i radijski scenarist i redatelj te romanopisac. Encyclopedia Britannica navodi ga među nekolicinom hrvatskih umjetnika svih vremena. Njegovi najpoznatiji kazališni komadi su: Svećenikova smrt i Pauk i Pepeljuga. Scenarist je i redatelj cjelovečernjih igranih filmova: Mala pljačka vlaka (1984.), Oficir s ružom (1987.), Krvopijci (1989.), Vrijeme ratnika (1992.), Garcia (1999.), Dva igrača s klupe (2005.) i U zemlji čudesa (2009.). Objavio je romane: Kontrolna projekcija (2000.), Ja i Kalisto (2002.), Američko-hrvatski u boji – saga o filmu u tri dijela: Marija i zvijer, Venecija smrti, Dezdemona i vrag (2008.), Čovjek bez dna (2011.), Kupelj boga Silvana (2022.), Mutacija sudnjeg dana (2022.) i Čerečenje (2022.) te zbirku pripovijetki Gdje je nestala haljina Blažene Djevice Marije Snježne (2009.). Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, a za zasluge u hrvatskoj kulturi odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
IZ SADRŽAJA: Špijunsko-ljubavni roman 'Putnik usputne postaje' Dejana Šorka raskošno, kao u kakvoj BBC-jevoj produkciji, od Londona 1933. do slavnog svjetskog kongresa PEN-a iste godine u Dubrovniku i Zagreba 1941. godine, kroz napetu priču pokazuje prevratnička vremena i osobne drame, a usput esejistički moćno reflektira pitanja slobode i umjetnosti, domovine i tajnih sila koje pokreću svijet i povijest. U romanu glavni lik, mladi engleski pisac dubrovačkog podrijetla Petar Benedict, zbog lakog i brzog uspjeha koji njegova djela i dar zavrjeđuju potpisuje suradnju s britanskom tajnom službom MI6. To će ga u ostatku njegova života učiniti usamljenikom i vječnim putnikom usputnih postaja.
OSVRT: Nema puno razloga zašto sam u 112 osvrta čak četiri odvojio za djela Dejana Šorka. Dejan je ubacio u petu brzinu, te u 70. godini počeo objavljivati 100 na sat, prve primjerke mi pošalje čim stignu iz tiskare, a ono najbitnije - čovjek piše doista sjajne romane, hrvatske trilere, ili još bolje rečeno - trilere o Hrvatskoj.
Dakle, pred čitateljima Dalmatinskog portala je osvrt na knjigu, objavljenu prije tek 20-ak dana, osvrt prije službene zagrebačke premijere. Hvala, Dejane.
A što je to što volim kod Šorka? Pa eto, jedan od razloga je da ga ne treba čitati 'na kile' nego ono što ima reći uobličuje u formu relativno kratkog romana. Dvjestotinjak stranica mu je dovoljno da u njima postavi sve, glavu, sredinu, rep, povijest, ljubav, pouku, opise, parabole, izvanredne dijaloge i dočara atmosferu.
Drugo što volim kod njega je raznolikost. Današnji pisci svjetskih bestsellera su orijentirani na serijale, pa im brojni nastavci zvuče jednako. Kod Dejana je svaka knjiga različita, a listanje stranica novi doživljaj. Nakon 100 godišnjeg vremenskog putovanja u 'Kupelji boga Silvana', COVID stvarnosti u 'Mutaciji sudnjeg dana' i futurizma u 'Čerečenju' stigla je i, kako je to napisao urednik Kruno Lokotar u najavi, 'hrvatska Casablanca', priča o vremenima pred Drugi svjetski rat.
I na kraju ono najbitnije, Dejan je majstor režije, scena, i twistova, neočekivanih obrata u knjizi. Njegove se knjige gutaju.
Ono što mu je u svim djelima isto, su nevjerojatna zaljubljenost, tog rođenog Karlovčanina i stanovnika Zagreba, u Dubrovnik. Otkad je Timbra, ako su i izlazile, do mene nažalost nisu stigle knjige suvremenih hrvatskih autora koje bi toliko slavile ljepotu, povijest i stil života Grada. Predlažem Upravi Dubrovnika da pročitaju Dejanove knjige, a nakon toga će mu i sami dodijeliti priznanje počasnog građanina, književnika, zahvalu za ljubav i promociju Grada, te potpisati ugovor za nove romane s naznakom 'Uz potporu Grada Dubrovnika'.
Znajući sve to, zakolutao sam očima gledajući na izvrsnoj naslovnici Jasne Gorete teaser 'Zagreb je posve nezanimljiv grad za jednog špijuna'. Pripadam onima koji u Zagrebu ne noće, stignem li autobusom u 12, u 16 krećem nazad, pa sam se već pripremio na hvalospjeve Gornjem Gradu i Kamenitim vratima, kad ono... kroz prvu polovicu knjige Dejan priča svoju ljubavnu priču Dubrovniku, starim dubrovačkim obiteljima, ulicama, zidinama, Zelencima, mirisima i okusima, povijesti, slobodi, kazalištu, Gunduliću, Dubravki... Nakon čitanja, dodao bih onoj rečenici prefiks 'Nakon Dubrovnika, Zagreb je posve nezanimljiv grad'.
Jer, radnja nas odvodi u dane povijesnog kongresa svjetskog udruženja pisaca PEN-a 1933., kongresa na kojem su pisci upozorili na dolazeće vrijeme nacizma, na protjerivanja pisaca iz njemačkog PEN-a, na spaljivanja knjiga. Šorak je na stranicama oživio legendarne književnike tog vremena, Bernard Shawa, Jamesa Elliotta, Edwarda Redgravea, tadašnjeg predsjednika PEN-a H.G. Wellsa, kao i osnivačicu Dawson Scott. U Dubrovniku je dodao i njemačku delegaciju, predvođenu Ernst Tollerom, te članove hrvatskog izaslanstva predvođene Dragutinom Domjanićem, no osobno me oduševio način uvođenja Tina Ujevića u priču. Dakako da nisu izostavljeni ni ostali tadašnji suvremenici, poput Andrića i Krleže. Dejan je iskoristio ovaj događaj kako bi progovorio o Hrvatima u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, a kroz sjajan 'izdajnički govor' mladog Benedicta i sam postavio neke upitnike o djelovanju književnika u teškim vremenima.
Nisam čitao knjigu Branka Matana 'Speak Now or Never: The 1933 Dubrovnik PEN Club Congress', izdanu 1993. povodom 100-godišnjice kongresa, u izdanju PEN centra Zagreba, no po napisu na omotnici 'Putnika usputnih postaja', u kojem se spominje 'tri i pol desetljeća putovanja' ove knjige do današnje renovacije, čini se da je Šorak svoju priču ispisao par godina prije Matana. Kakogod, trebaju nam ovakve beletrističke obrade slavnih događaja u Hrvatskoj, jer je broj onih koji kopaju po muzejima i arhivama premali, a događaji tonu u zaborav.
Kao pravi književnik, Dejan, koji nažalost odavno ne režira, ali nasreću sve više piše, je sve događaje uvio u ljubavni trokut, uz vječnu priču o izdaji, i atmosferu predratnih špijunskih krugova. Vjerujem da nas je neizravno želio podsjetiti i na činjenicu da je James Bond zapravo Dubrovčanin. Naime, nije nepoznanica da je Dubrovčanin Dušan Popov, rođenjem Vojvođanin, bio dvostruki špijun, a poslužio Ianu Flemmingu kao inspiracija za čuveni serijal o agentu MI-6. Dejanova priča će se, na kraju, završiti u Zagrebu, u prvim danima rata i uspostavi NDH uz napetost i neočekivane obrate. I ovdje u knjigu ulaze tadašnji stvarni likovi, no... da ne spojlam.
OCJENA: Podsjetit ću na sve ono s početka što volim kod Šorka, a što posjeduje i ova knjiga. 'Putnik usputne postaje' je ljubavna drama i špijunski noir, svjedok jednog vremena koji govori puno o umjetnosti, književnosti, Hrvatskoj, slavi Dubrovnik i potpuno opravdava slogan 'hrvatska Casablanca'. Šorkova beletristika je putokaz da se o našoj stvarnosti i prošlosti može pisati na suvremeni način, akcijski, trilerski, ljubavno, poučno, a dostupno široj publici. Nemojte propustiti 'Putnika', ja mu šaljem glasan aplauz s nadom da će se knjiga prenijeti i na filmsko platno.