'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Globalizacijsko čerečenje Hrvatske

O AUTORU: Dejan Šorak (1954.) je filmski, televizijski, kazališni i radijski scenarist i redatelj, te romanopisac. Encyclopedia Britannica navodi ga među nekolicinom hrvatskih umjetnika svih vremena. Njegovi najpoznatiji kazališni komadi su: Svećenikova smrt i Pauk i Pepeljuga. Scenarist je i redatelj cjelovečernjih igranih filmova: Mala pljačka vlaka (1984.), Oficir s ružom (1987.), Krvopijci (1989.), Vrijeme ratnika (1992.), Garcia (1999.), Dva igrača s klupe (2005.) i U zemlji čudesa (2009.).

Objavio je romane: Kontrolna projekcija (2000.), Ja i Kalisto (2002.), Američko-hrvatski u boji – saga o filmu u tri dijela: Marija i zvijer, Venecija smrti, Dezdemona i vrag (2008.), Čovjek bez dna (2011.), Kupelj boga Silvana (2022.), Mutacija sudnjeg dana (2022.) te zbirku pripovijetki Gdje je nestala haljina Blažene Djevice Marije Snježne (2009.). Za zasluge u hrvatskoj kulturi Dejan Šorak odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića i dobitnik je međunarodnih nagrada.

IZ SADRŽAJA: Nakon 15 godina dubrovačkoj plemkinji Pavi Orsuli vratit će se pamćenje i ona će ponovno doći u svoj Grad, ali tamo više ništa neće biti isto: izborni knez Wu Tsang Li upravo je ponudio Zagrebu, prijestolnici novoosnovanog Hrvatskog Kraljevstva, koncesiju na 100 godina za Dubrovačku Republiku. Prihvati li ulogu prve veleposlanice, Pave bi mogla kod Sjedinjenih Europskih Država spriječiti javno čerečenje koje se spektakularno priprema uz fiš-paprikaš u Andrijevcima, u Slavoniji koju kontroliraju plaćeničke vojske korporacija s kojima se sukobljavaju lokalne milicije domicilnog stanovništva.

No, sve je to samo politički okvir unutar kojega će se na pozornici Dubrovačkih ljetnih igara na Lovrijencu postavljati 'Hamlet'.

OSVRT: Mjesecima sam se opirao čitanju Dejanovog najnovijeg romana jer sam u Timbru već predstavio njegove 'Kupelj Boga Silvana' i 'Mutaciju sudnjeg dana'. Nije jednostavno tjednima gledati ispred sebe knjigu autora čiji ti se stil izuzetno svidio, a praviti se da te ne zanima. Tako nekako sam počeo i s čitanjem, misleći se: 'Pa dobro, Dejane, što ti ovo treba. Konačno imaš dobrog izdavača, lekturu, korekturu, zanimljivu naslovnicu, a ti o nekoj distopijskoj Hrvatskoj, o povratku neke dubrovačke plemkinje u Hrvatsko Kraljevstvo sutrašnjice. Što je ovo, gdje ovo vodi?'

No, stranicu po stranicu, na kraju mi je došlo da mu kažem: 'Ovo ti je najbolja knjiga dosad'. Napisao je Šorak ovim djelom nevjerojatnu posvetu gradovima u koje je bez sumnje zaljubljen, Dubrovniku i Veneciji, dodajući u sve i miris Slavonije, ali nadasve svoju odu kazališnoj umjetnosti. Vjerujem da će se svaki sudionik ili gledatelj Dubrovačkih ljetnih igara smijati i plakati nad opisima atmosfere stvaranja predstava. Čak i oni koji nisu nikad prošli Stradunom, kroz Dejanove opise će upiti dah Pila, palače Sponza, Kneževa dvora, Lovrijenca, kultnih kavana ili ljekarne Male braće. Dubrovnika kojim je Dejan opčinjen. I sve to uz satiričan prikaz izrastanja nove Dubrovačke Republike na temeljima turističke preeksploatiranosti i vladavine megakorporacijskog biznisa. Progovorio je Šorak u ime izbačenih starosjedioca, a posebno kroz imena likova kao što su Vjekica, Pave, Maro i Andro ili dubrovačke izraze u romanu. 

U samo 160 stranica, prikazujući distopijsko vrijeme, raščerečio je današnjicu na proste faktore, osudivši politiku i odnose u društvu, dotakavši i korupciju, nepotizam i nacrtao što nam donosi globalizam. U skoro svakoj rečenici zalijepio ciničan šamar izumiranju Hrvatske, a podsjećajući na Trpinjsku cestu kao simbol obrane u Domovinskom ratu. 

Ipak, cijelu sredinu romana zauzima njegov hommage kazališnoj režiji, glumi, glumcima i čerečenju 'Hamleta'. 

Razvio je Šorak u venecijanskom dijelu prekrasnu ljubavnu priču koja me je atmosferom podsjetila na Visconti - Mannovu 'Smrt u Veneciji', no referirao se u romanu i na brojna druga filmska i kazališna djela, redatelje i glumce. Prisjetio se Woodyja Allena, Ranka Marinkovića, Krune Šarića, Zafranovića, Šerbedžije... a vjerujem da će meni nepoznata imena, insajderima Igara izmamiti osmijeh na lice. Možda baš lik redatelja Janeza ili događaji poput  opijanja glumaca nakon proba ili premetavanje rečenice 'Ne šušnu ni miš' u 'Ne mišnu ni šuš'. Sve su to tzv. 'uskršnja jaja' koja treba otkriti u 'Čerečenju'.

Kao i u drugim Šorkovim romanima, i ovdje postoje sjajno opisani erotski trenuci, ali i ono zbog čega sam bio na ivici odbacivanja knjige već na trećini. Postoje scene koje su mi u filmovima i knjigama neprobavljive, a tiču se pedofilije. Čak i ako je posveta Nabokovoj 'Loliti', to su trenuci kad se pitam je li moralno nastaviti konzumirati djelo, bi li prešućivanje iste bilo znak da ne postoji, radi li se o autorskoj provokaciji... Jednaki sam osjećaj imao i kod Milka Valenta i 'Ledenih haljina'. Nastavio sam čitati uz pokušaj zaboravljanja.

U finalnom krešendu, kao iskusan vrhunski dramaturg, Dejan me je i ovaj put ostavio da uz glavne likove trčim po recima i borim se protiv isteka vremena.

OCJENA: Osim što se ovim romanom Dejan Šorak pošteno odužio svojoj karijeri kazališnog redatelja, ovakvo djelo je prijeko potrebno Hrvatskoj u današnjem trenutku. Mnoge stvari, kojima ćemo se uz Šorkov izraziti smisao za humor i cinizam nasmijati u romanu, zapravo su već dio nove stvarnosti. Živimo u vremenima sve većeg inkorporiranja stranaca u našim sredinama i raščerečene Hrvatske u kojoj svaki kraj brine o sebi, a počinju nas vezivati samo globalni brendovi. Vrijeme je da se zamislimo.

Šaljem veliki aplauz i par biseva, no i jedan vrlo ljutiti emoji za scene s malom i Dundom.