'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Ercezi u kandidatu za roman godine

O AUTORU: Davor Špišić je dramatičar, prozaik, novinar, scenarist. Za svoje drame je pet puta dobio nagradu Marin Držić, kao i druge brojne festivalske kazališne nagrade. Drame su mu izvođene u hrvatskim i inozemnim kazalištima, na radiju i televiziji, a objavljene su u knjigama 'Predigre', 'Raj bez fajrunta' i 'Berlin, Charlie'. Objavio je romane 'Koljivo' (2004., nagrada VBZ-a), 'Ples s mladom' (2006.), 'Samovar' (2011.), 'Košer' (2019.) i 'Vuk u snijegu' (2022.)

IZ SADRŽAJA: Godina je 2035. u ekonomski iscrpljenoj, postpandemijskoj, osiromašenoj Hrvatskoj, pogođenoj vojnim udarom i posljedičnom diktaturom. Otac Danko i sin Vuk jedan od drugoga kriju koliko je malo potrebno da dotaknu dno, praćeni brižnom sjenom mrtve supruge i majke, i rijetkim prijateljima kod kojih se ljudskost ipak još ne računa u brojčanom iznosu.

OSVRT: Ne zna čovjek što bi rekao kad na desetoj stranici knjige shvati da se dva glavna lika prezivaju kao i ja, Erceg, da jedan od njih nosi ime Danko (moj sin je Dan), te da se radi o obitelji samohranog oca (kao u mom slučaju). U čitanje sam krenuo sa strahom, što ako smo negativci? No, sad imam drugi problem - kako ću ishvaliti knjigu u kojoj su glavni likovi Ercezi. 

Špišić je radnju smjestio u preblisku hrvatsku budućnost, 2035., gdje je prognozirao distopijsko stanje, državni udar, diktaturu, vladavinu kapitala i politike i pretešku socijalnu sliku. Dabogda pogriješio. Iz vlastita iskustva potvrđujem da je uspio opisati ljubav između samohranog oca i sina, prožetu sjećanjima na majku do nivoa suza na pojedinim stranicama. 

Njegovi su likovi i tvrdi i osjećajni, prirodno nam bliski toliko da se ta distopijska 2035. čini f*** preblizu. Opisao je Davor bešćutnost korporacija, ispraznost potrošačkog društva, iskarikirao (je li baš?) cijene koje nas čekaju, a nadasve pokušao objasniti da 'i batinaši znaju suze liti'. Krenem li nabrajati sve čega se dotakao kroz sudbine likova i koliko ih je dobro opisao osjećam da ću spojlati priču. 

U svakom slučaju, unošenjem izbjegličke krize i tabu teme 'zabranjene ljubavi' imam dojam da je popunio 'oskarovsku checklistu' te i ovaj roman pripremio za 'izvoz'. Mogao bi ovo biti i europski bestseller, kako u prijevodu tako i, daj Bože da dođe do nekog producenta, europskog filma, a onda će se i Ministarstvo kulture moći hvaliti da su dobro uložili novce, dali poticaj za pravo djelo.

Iako mi je ovo tek njegov drugi roman ('Košer' sam već ishvalio) vjerujem da bih Špišiću već mogao prepoznati stil, izvanredne opise, usporedbe koje bude emocije i traže papirnate maramice, tvrde prirodne dijaloge i filmske akcijske scene. I ako bih trebao gunđati, mogao bih samo zato što roman teče, a ja imam dojam da znam sljedeću scenu. A zašto je znam? Jer bi je tako napisao pravi profesionalac.

OCJENA: Nema sumnje da će 'Vuk u snijegu' ući u konkurenciju za 'roman godine', a biblioteka izdavača pod nazivom 'Verbarij' za mene dobiti još jednu potvrdu izvrsnih odabira (u istoj je objavljena i 'Zadnja ruka' Renata Baretića). Slijedi pet zvjezdica za 'Vuka u snijegu', za Špišića i naravno - za Ercege.