'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Budnica koja naređuje izlaz iz letargije

O AUTORU: Miro Gavran najprevođeniji je hrvatski pisac, čija su djela prevedena na 41 jezik. Autor je 55 drama, 10 romana za odrasle, 10 romana za djecu, nekoliko zbirki priča, tri libreta i jedne zbirke poezije. Njegove knjige imale su više od 250 izdanja u zemlji i inozemstvu, a prodane su u oko milijun primjeraka. Za svoj rad primio je tridesetak književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, a među njima nagradu Central European Time 1999. koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus, nagradu Europski krug 2003. u Zagrebu za afirmaciju europskih vrijednosti u svojim tekstovima, te 2017. u Beču prestižnu europsku nagradu 'Dr. Alois Mock Europa Preis'. Trenutačno obnaša dužnost predsjednika Matice hrvatske.

IZ SADRŽAJA: 'Obrana Jeruzalema' je propovijed Bogoljuba, vjernika i štovatelja Kristova nauka, koju upućuje cijelom svijetu zahtijevajući promjene.

OSVRT: Zadnjih desetak godina sam pročitao prilično knjiga, od toga skoro polovicu domaćih autora, a iako znam da je Miro Gavran legenda, ovo je prvo njegovo djelo koje sam uzeo u ruke. Možda nije reprezentativno za njegov opus, u ogromnom opusu napisao je tek dvije poeme, ali me je dobro tresnulo.

Da, i ja sam jedan od onih kojeg su razočarali svi koji zovu na 'promjene', a predstavljaju sve tragičnije 'zamjene', koji je odustao od iniciranja raznih ideja poboljšanja općeg življenja, koji se odlučio zatvoriti u obiteljski mir i prvih 100 godina života posvetiti svojoj djeci. A nije da sam baš u nekoj velikoj starosti iako je danas svaki proživljeni rođendan 'plasman u iduće kolo'. Zdravorazumskim mi se čini da bi svijet trebao napredovati uz energiju, iskustvo i mudrost nas iz kluba '50+', pa ipak... 

Miro Gavran svojom poemom trese baš ovakve poput mene i traži da se probudimo. 

Miro govori o potrebi da se obrani Jeruzalem i jasno je da Jeruzalem nije odabran slučajno, da se radi o simbolici u svim vjerama, te da nas poziva da ustanemo u obrani općedruštvenih vrijednosti života. Onih na kojima počivaju svjetski ideali pravde, poštenja, protivljenja sili i zlu, vrijednosti koje su mi prenosili roditelji kroz čitanja brojnih bajki, citiranja narodnih poslovica, dnevnih uputa o 'ispravnom životu'. Vrijednosti zbog kojih često ponavljam da radije čitam knjige jer u njima pravda pobjeđuje u 99% slučajeva, a u TV Dnevniku skoro nikad.

Iz stranice u stranicu, iz pjevanja u pjevanje, Gavran, pardon, brat Bogoljub, je bijesan, opisuje sve suvremene nedaće, probleme današnje civilizacije, današnjeg stila života, ljudske dvojbe i sve čega mu je 'preko glave'. Ali on se ne miri s time, ne plače nad time već prenosi odgovornost i na nas 'zaspale'. Viče, vrijeđa, opominje, vuče za uši, prijeti da je ovo zadnji čas i da se može, da se mora. Nije to samo kritika, on zove u borbu, na barikade. Budi. Urla.

Riječi su snažne, poruke jasne, krv se uzburkala dok sam ga čitao. Problem nastaje kad zatvorim zadnju stranicu, otvorim omiljeni portal pa shvatim koliko bi toga trebalo ispraviti. Kad se sjetim promašenih vjerovanja, lažnih obećanja, promašenih a promišljenih 'mesija', lukavih poruka i još lukavijih lisica, kad se sjetim Balaševićevog stiha 'Ja da kažem da su mi drugari stari - ordinarni šibicari' i kad se osjetim 'malen pod zvijezdama'. Tad mi splasne onaj naboj koji 'Obrana Jeruzalema' donosi, tad si kažem da se ne može od evolucionara napraviti revolucionara tek tako. Možda mi je to samoobrana ili samoobmana? Miro bjesomučno traži da se preispitam.

Hoće li se 'Obrana Jeruzalema' dogoditi? Pisac je svoj književni obol dao. Pokušao. Ispisao. Za vječnost. Stilski besprijekorno, kako i doliči europski nagrađivanom autoru, predsjedniku Matice hrvatske. 

OCJENA: Ovo je poema koju ćete poželjeti imati na kantunalu, koja nije samo za jednokratno čitanje, kojom ćete se pokušati trgnuti iz letargije i zaslužuje aplauz od pet zvjezdica za sebe i autora, a puno više ako uspije u svojoj namjeri. Dio knjige je objavljen u Vijencu.