'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Bljuzge za bolje raspoloženje

O AUTORU: Predrag Ličina rođen je 28. svibnja 1972. u Zagrebu. Studirao je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Ranih devedesetih pisao je filmske kritike za novine (Vjesnik, Studio, Panorama), a nakon toga je radio kao prvi pomoćnik redatelja na Hrvatskoj televiziji, gdje je asistirao na izradi glazbenih dokumentarnih filmova. Do kraja devedesetih potpisao je i 70 muzičkih spotova. Između 1997. i 1999. godine režirao je tri dokumentarna filma ('22:04', 'Pet plus', 'Mladi talenti') za Hrvatsku televiziju, također u okviru redakcije ozbiljne glazbe. Početkom 2000. godine počeo je režirati reklamne spotove kojih je do danas snimio osamdesetak. Godine 2012. napisao je i režirao 15 epizoda humoristične serije za mlade 'Nedjeljom ujutro, subotom navečer'. Iduće godine režira svoj prvi kratki igrani film 'Teleport Zovko', a 2019. izlazi njegov dugometražni prvijenac 'Posljednji Srbin u Hrvatskoj'. Godine 2021. je za magazin 'Buka' u sklopu kampanje protiv govora mržnje režirao spot 'Hejt SLOVEni, još ste živi!' koji je izazvao brojne rasprave. Objavio je tri zbirke priča: 'Bljuzga u praskozorje' (2018.), 'Bljuzga u podne' (2020.) i 'Bljuzga u sumrak' (2022.)

IZ SADRŽAJA: Kroz tri priče 'Bljuzge u praskozorje' možete sresti grupicu hevimetalaca Srba na traktoru s prikolicom na kojoj voze u lance zavezanog crnca kako bježe u Banja Luku i nalijeću na hrvatske vojnike od kojih je barem jedan panker; Mesija i Žutog na ljetovanju, otprilike Pišonju i Žugu 2.0, pripadnike nove generacije, geekove i jednako neodoljive luzere koji susreću vanzemaljce i upoznaju se s problemom lošeg gospodarenja vodenim resursima ili priču o tome što se događa kada se Zemlja prestane okretati, pa u Hrvatskoj zauvijek osvane i ostane prvi dan zime, bljuzga u praskozorje… 

'Bljuzga u podne' donosi priču o snimatelju dokumentarnih filmova koji žudi za Oscarom, nailazi na neočekivanu temu i stvara film nakon kojeg slijede neočekivani događaji, zatim novelu u kojoj trojica mladih podižu hrvatski turizam do neslućenih uspjeha kroz narkoturizam te završnu u kojoj se srpskohrvatski marketinški tim nađe usred ličke zombi apokalipse.

OSVRT: Nakon što sam se u Timbru o 'Bljuzgi u sumrak' rasplakao nad nepročitanim prethodnicama, poštom su mi stigla prva dva dijela uz posvetu autora. Loša vijest je da sam sad pročitao sve tri 'Bljuzge', pa moram čekati valjda 2024. za sljedeću, a dobra vijest je što sam se, nakon nekoliko socijalnih romana, konačno smijao čitajući. A smijeh nije jednostavno pružiti, i u ovim vremenima postaje najvrjedniji poklon.

Kroz obje knjige struji veliki broj otkačenih ideja, kao da je autor želio zapisati u notes sve potencijalne scenarije za neki budući film. I sve su duhovite, satirične, sve tuku po društvenoj situaciji. Poput Monty Pythona, poput Alan Forda, a sve uz brojna 'politički nekorektna bockanja srpskog pitanja u Hrvatskoj'. Dakako, to bockanje će netko doživjeti kao provokaciju, netko kao dobar humor, bit će i onih koji će ga prihvatiti bez ikakvog smisla za ironiju, ali ostaje činjenica da je Peđa u roman ubacio ono što se čuje na ulici u vicu ili u zbilji i s čim nam se valja suočavati.

'Crnac u oluji' je priča o nekolicini Srba, članova heavy metal benda, koji na traktoru pokušavaju izbjeći iz Oluje te nailaze na hrvatsku patrolu. Kreće klasično podbadanje, a sve začinjeno prisustvom, vjerovali ili ne, rođenog Afrohrvata, koji se našao u Oluji, a niti je Srbin niti Hrvat. Podsjetila me atmosfera na Tanovićevu 'Ničiju zemlju' uz ništa manje duhovitih dijaloga. Završetak je vjerojatno posveta 'Zoni sumraka'

'Voda u kugli' je meni najdraža, izvrsna novela o dvojici mladića na odmoru, na obali, koji se sreću s vanzemaljcima, a uz parodiranje i turizma malog mista i svih nivoa naše vlasti te odnosa medija prema događajima. Nije Peđa zaboravio uvesti ni tajkuna ni privatizaciju prirodnih bogatstava, a bogme ni lokalnog svećenika. Da sam prvo čitao dogodovštinu Mesija i Žutog, vjerojatno bih Mihi rekao da je 'Ako prođe, prođe' pisala poput Ličine. 

Ta prva knjiga, 'Bljuzga u praskozorje', završava istoimenom pripovijetkom koja sanja Hrvatsku kao najrazvijeniju zemlju svijeta nakon što se Zemljina kugla prestala rotirati. I ovdje me je dobro nasmijalo parodiranje predsjednice Republike, ali uz dobar SF i satiru gdje Hrvati rade više od Japanaca, ovdje su me raznježili glavni junaci Flopi i Sultan, čiji se odnos mijenjao s promjenama intenziteta posla. Volim romanse.

'Bljuzga u podne' počinje 'Neočekivanim problemima filmskih radnika', priči s brojnim neočekivanim twistovima. Dakako, uz Srbina kao glavnog krivca što Hrvatska gubi titule svjetskih prvaka u nogometu. Sama ideja je vjerojatno posveta svim oskarovskim filmovima o snimanju filmova, a s obzirom na to da je Ličina profesionalno redatelj, skidam kapu za autoironiju prema svom poslu. Naslovna 'Bljuzga u podne', pak, sjajno izvrće naše težnje za što modernijim i inovativnijim turizmom u ono što bi nam se u ekstremu moglo dogoditi, a u završnoj pripovijetki, 'Bitki na Krbavskom polju', Peđa daje svoj obol horor žanru, nastavljajući se na atmosferu vlastitog 'Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj'.

OCJENA: Nisam ljubitelj SF-a, no Ličina taj SF stavlja u naša poznata okruženja, u naše poznate probleme, uz poznate likove, pa mi je znatno prihvatljiviji od nekih imaginarnih svemirskih prostranstava. Dramski zapleti su mu izvrsni, knjige se ne ispuštaju iz ruku. Ne znam je li pisac bio na zelenim ili tamnim maslinama dok je smišljao sve ove priče.

Naravno da bih mogao zanovijetati i tražiti da mu završnice budu ubojitije, da me oslobodi zombija i horora, reći da mi je ona 'u praskozorje' draža od one 'u podne', ali ja sam se dobro zabavio. Priključim li ovom broju gore opisanih raznolikih tema i 'Bljuzgu u sumrak', o kojoj sam već pisao, mogu samo ponoviti da su Bljuzge doista dobrodošle u bilo koje doba dana. Za doživljaj izvrsne satire. Za opuštanje. Za smijeh. Za bolje raspoloženje. 

A zar je to malo? Šaljem preporuke za čitanje i puni aplauz od pet pljeskova.