'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Bezvremenski romani o ratovima, ljudima i Europi, za lektiru

O AUTORU: Agota Kristof rođena je 1935. godine u Csikvándu, mađarskom gradiću pored austrijske granice. Nakon što je Sovjetska armija ugušila mađarsku antikomunističku revoluciju 1956. godine, sa svojom obitelji odlazi u Švicarsku. Njezin drugi jezik postaje francuski na kojemu i piše. Književnu karijeru započinje kao pjesnikinja i dramska spisateljica ('John et Joe', 'Un rat qui passe'). Godine 1986. napisala je svoj prvi roman 'Velika bilježnica', koja obilježava početak zadivljujuće i neobične trilogije. Dvije godine poslije objavljuje drugi dio trilogije, 'Dokaz', a 1991. posljednji nastavak 'Treća laž'. 'Velika bilježnica' prevedena je na više od 30 svjetskih jezika, a Agota Kristof za istu je 1987. godine dobila Europsku nagradu za književnost. Napisala je i roman 'Hier', autobiografsku pripovijetku 'Nepismena' te zbirku kratkih priča 'C'est egal'. Dobitnica je dviju prestižnih književnih nagrada - Nagrade Gottfried Keller i Austrijske državne nagrade za europsku književnost za sveukupno stvaralaštvo.

IZ SADRŽAJA: Postmoderna saga Agote Kristof počinje 'Velikom bilježnicom' u kojoj su blizanci Claus i Lucas djeca izgubljena u svijetu bajkovite okrutnosti, djeca koja se svim raspoloživim sredstvima bore kako bi preživjela u zemlji između Okupatora i Osloboditelja. U 'Dokazu' Lucas pokušava dokazati svoj identitet i postojanje nestaloga brata. Završni dio trilogije, 'Treća laž', kompleksan je i mučan portret o uzvišenosti i izopačenosti ljudskog srca, koji se čita i kao parabola o Istočnoj i Zapadnoj Europi ispričana kroz priču o propitivanju identiteta.

OSVRT: Većinu knjiga koje predstavim u Timbru mi dostave izdavači ili sami autori, no povremeno razmijenim i knjige s prijateljem, Vjekom. Njegove su mi preporuke uvijek dobrodošli odmaci od uobičajene beletristike i osvježenje. Tako je do mene došla i 'Velika bilježnica', djelo za kojeg je Kristof dobila Europsku nagradu za književnost, a čim sam je pročitao molio sam i za nastavke, ostala djela iz trilogije.

'Znači, svidjela ti se?', pitao je Vjeko i dodao: 'Nisam ti ih odmah dao jer mi je prijateljica, koja mi ju je vratila prije nego što sam ti je donio, rekla da je nije mogla čitati, da je brutalna'.

'Malo je reći brutalna, al privlači, k'o Anakonda. Pojede te začas', odgovorih.

Ne sjećam se kada sam zadnji put čekao otvoriti nastavak neke knjige, kao taj ostatak.

No, krenimo ispočetka jer je zanimljiva sudbina ove knjige u Hrvatskoj. 'Veliku bilježnicu', prvi dio trilogije, je na 10. godišnjicu pada Berlinskog zida 1999. objavio Feral Tribune, koji je prestao s izdavačkom djelatnošću 2002., a zatim potpuno ukoričenu trilogiju 2009. 'Novel media' na 20. godišnjicu pada Zida. Po podacima NSK 'Novela' je objavila svega devet naslova te godine, a zatim nestala. Nadam se da izdavači nisu sujevjerni pa da to nije razlog zbog kojeg je na primjer 2019. nitko nije reizdao, a pogotovo da ne moramo čekati 2029. za novo obljetničko izdanje.

'Velika bilježnica' je s potpunim pravom dobila Europsku nagradu za književnost, koliko zbog teme utjecaja rata na dječje odrastanje toliko i zbog stila kratkih jednostavnih rečenica, ritma drame. A Agota ih je pisala na francuskom, jer je 1956. izbjegla iz Mađarske u Švicarsku, te morala početi učiti francuski. U romanu 'Nepismena' iz 2004. je napisala: 'Znam da neću nikad pisati francuski onako kako pišu Francuzi kojima je to materinji jezik, ali ću ga pisati kako mogu, najbolje što mogu. Nisam ja izabrala ovaj jezik. Nametnuo mi se sudbinom, slučajem, okolnostima. Pisati na francuskom za mene je obaveza. To je izazov'.

Svejedno je u Trilogiji Kristof fantastično pretočila svima nama poznate priče iz II svjetskog rata u univerzalnu pouku, iako ovdje s bezimenim ratom, bezimenom državom, bezimenim gradom, čak i bez vremenskog okvira. Mladim generacijama će obje priče, i ratni početak u 'Velikoj bilježnici' i postratni 'Dokaz' djelovati kao distopijski romani budućnosti, a nama starijima kao svjedočanstvo prošlosti, strahota ratova i totalitarnih režima, granica, ljudskih promjena ili otpora. I to čini ovu trilogiju bezvremenskom. Idealnom za proučavanje u lektirama, pod uvjetom da se ne nađu 'junaci' koji bi u okrutnim djelima blizanaca pronašli uzore za zabavu.

Da, pitanje je što bi bilo da je brutalne scene, a u njenim romanima ima i incesta, sodomije, sadizma, pedofilije... ispisao muški pisac te kako bi ga se tretiralo. Baš kao i ono je li romanu odmoglo to što ih je ispisala žena, umjesto da stvara lirske pripovijesti i ljubiće. Sva tri romana testiraju granice čitatelja, kako moralno, tako i u psihološkim poigravanjima sviješću. Je li ispravan odgovor na zlo također zlo? Gdje su granice? Kajanje? Moral? Tko su zapravo njeni junaci? Jesu li doista dvojica ili se radi o bipolarnoj osobi? Europa je tu dvojnost prepoznala kao svoje istočno i zapadno lice. Sve dvojbe tijekom prva dijela u trećem dijelu postaju čitateljski košmar, zbrka u glavi - je li ispravno čitao prvu ili drugu knjigu, tko je tko.

OCJENA: Prvo sam Mihi dao da pročita 'Veliku bilježnicu'. Reče da ovako nešto još nikad nije pročitala, da nakon nje mora pod hitno uzeti nešto lagano, ljubić makar, samo da se osvijesti.

'A bi li je preporučila Neri, možda?'

'Ne bih nikome, ovo je bolesno.'

A ja, evo šaljem aplauz s uskličnicima i preporučujem za obaveznu lektiru. Srednjoj, naravno. Ima je po knjižnicama, i nadam se da će  neki izdavač što prije ispregovarati reizdanje za knjižarske police. Hvala, Vjeko.