'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: 2022. u retrovizoru

Evo, trebalo bi nekako zaokružiti ovu godinu iza nas, prvu godinu 'Timbra'. Počet ću od kraja, jer na početku ide želja, a na kraju zahvala svima vama koji ste pratili ove male osvrte, pa temeljem njih našli razlog za posudbu ili kupovinu neke knjige. Slagali se ili ne u pojedinim osvrtima, cilj mi je bio i ostao isti - probuditi želju za čitanjem. Doista vjerujem da nas čitanje čini istovremeno i opuštenijima i agilnijima, i kreativnijima i bogatijima rječnikom i kulturnijima. 

Sjetite se, počeli smo prošlogodišnjim božićnim osvrtom na 'Zadnju ruku' Renata Baretića, a na kraju godine bilježim 55 osvrta. Iz tjedna u tjedan kroz Timbar je prodefiliralo 42 autora i 26 izdavača. Čak 39 osvrta (71%) je objavljeno na djela 35 (83%) domaćih autora. Od toga su 22 (40%) djela objavljena 2022. godine, 11 (20%) 2021., sedam (13%) 2020., a 15 (28%) osvrta su bile preporuke na knjige iz ranijih godina. Cijeli projekt je podržalo čak 16 izdavača i autora povremenim slanjem svojih novih izdanja na ogled bez ikakve obveze pisanja osvrta, kamoli utjecaja na isti.

A kakva je bila ta dvadeset i druga? Što mi se najviše svidjelo? 

Bilo je tu sjajnih romana domaćih autora kojima sam slao puni aplauz. Svidio mi se Milko Valent i njegove 'Ledene haljine' u čudnom bolerovskom opetovanju do finala, Dejan Šorak koji je glatko i napeto prolazio kroz hrvatsku povijest s krimićem 'Kupelj boga Silvana', distopijski 'Vuk na snijegu' Davora Špišića u kojem su glavni likovi Ercezi, a hvalio sam i riječki krimić 'Štakori' Jana Bolića, našeg mladog Nesbøa. Puni pljesak sam dao 'Pismima iz Vinogradske' Borisa Škifića (ako se ne spremate za bolnicu), preporučio da adrenalinsku 'Obranu Jeruzalema' Mira Gavrana stavite na kantunal kao dnevnu dozu motivacije i kao svaki pravi otac rekao da ćete se izvrsno zabaviti uz Mihin prvijenac o prijateljstvu splitskih luzera 'Ako prođe, prođe'. 

Tek sad shvaćam da sam od devet pročitanih stranih autora, a objavljenih 2022. u Hrvatskoj, puni aplauz dao samo Pulitzerom ovjenčanoj autobiografiji života u siromaštvu Franka McCourta 'Angelin prah' i gotičkoj 'Oduvijek živimo u dvorcu' Shirley Jackson, priči o tome kako nastaju legende o duhovima.

Književnost nije sport i jačina pljeska je doista tek stvar trenutka u kojem sam dovršavao neko čitanje, vjerojatno puno puta nepravedna. U to ime sam sebi obećao još jedno čitanje 'Stolareve kći' Marine Vujčić jer vjerujem da sam tamo najviše podbacio, krivo čitao, nepošteno očekivao nešto poput njenog 'Susjeda' ili 'Anatomije leđa', pa podlegao emocijama. Što je tu je, nikog nisam ubio, a nitko me ne sili ni da priznam da me to muči. Svatko od nas čita knjigu u neko svoje vrijeme, u nekom svom stanju, zato ponekad i pretjeram ističući osobni kut gledanja. Da ne pomislite da se radi o nekoj općoj procjeni. Znam da bih istu knjigu u drugim okolnostima možda doživio potpuno drugačije.

Nekim sam autorima aplaudirao manje jer sam ih sagledavao u odnosu na njihov raniji opus. Tako sam izvrsnim romanima Dejana Šorka 'Mutacija sudnjeg dana' ili 'Kao pakao' Ivice Ivaniševića dao četiri pljeska iako bi kod nečijeg prvog susreta s njima za iste sigurno zaslužili i taj peti pljesak.

Vjerujem da bi autori i izdavači najviše voljeli vidjeti osvrte i efekte knjiga odmah po izlasku, no knjiga je trajno dobro, a put do čitatelja dug. Stoga sam sretan da je rubrika koncipirana kao osvrt na pročitano i da knjiga koju predstavljam nije morala biti friško tiskana. Sretan sam što sam mogao preporučiti Zaimovićevu 'Tajnu džema od malina' ili Tisjinu 'U malu je uša đava', 'Vice versa' Ankice Tomić ili Kolegino 'Sjeme tame'. Pisao sam i o Bokinom 'Dioklecijanu', Novakovom 'Ciganinu, ali najljepšem', Talajićevom 'Mostu ponad burne rijeke' ili Butkovićevom 'Fifty fifty'. O knjigama koje su dosad doživjele već nekoliko izdanja. 

Sve su to sjajna djela, vrijedne čitanja u bilo kojem trenutku, baš kao i Baretićeva 'Zadnja ruka', Sviličićeva 'Zadnja postaja ljubav', Špišićev 'Košer' ili 'Čaj od ruže' Karle Kuzle. Žmirićev 'Pacijent iz sobe 19' bi trebalo reizdavati svake godine. Iako najviše volim krimiće i trilere, pokušao sam ne robovati žanru, pružiti priliku i biografijama, životnim pričama, psihološkim romanima, noiru kao i futuristici, pa čak i Radaljovoj izvrsnoj seriji priča za djecu 'Priče iz Ivansela'. 

Pokušao sam uvijek obrazložiti ono što me smetalo poput inozemnih lokacija kod domaćih autora, loše lekture i redakture, ali i svaku takvu kritiku zaokružiti porukom da ne moramo svi imati isto mišljenje i da svako djelo ima svoju publiku.

Dakako i u 'izdanjima prije '22.' je bilo nekoliko romana stranih autora koje sam posebno pohvalio. 'Grad u oblacima' Anthonyja Doerra me je ljuljao od daleke prošlosti i daleke budućnosti do današnjice, 'Hamnet' Maggie O'Farrell govorio o snazi i borbi jedne žene u vrijeme Shakespearea, James Norbury smirivao s 'Velikim Pandom i sićušnim zmajem', a Terry Pratchett razvukao osmijeh od uha do uha s ismijavanjem tajnog života Tuljaka u robnoj kući kroz trilogiju Vozači, Kopači i Letači.

Vjerujem da je prva godina Timbra, ova '22. opravdala odluku uredništva Dalmatinskog portala da se krene i da ću vas osvrtima uspjeti nagovoriti da pročitate neku knjigu više.

Na dobro vam došla ova 2023.