U Splitu živi 76.476 osoba s invaliditetom - najviše nakon Zagreba

Sedam mjeseci do dijagnoze i još tri do terapije. Toliko u prosjeku u Hrvatskoj traje put od prve sumnje do konkretne pomoći za djecu s teškoćama govora. U međuvremenu prolaze dragocjeni mjeseci, a upravo su prve tri godine života presudne za razvoj djeteta. Prema podacima UNICEF-a, u Hrvatskoj živi više od 25.000 djece u neurorazvojnom riziku.

Ovaj podatak samo je jedan u nizu koji otkriva godišnje izvješće Pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2024. godinu. Izvješće donosi detaljan pregled tema i problema s kojima se svakodnevno suočavaju osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju i njihove obitelji - njih ukupno 653.577 u Hrvatskoj, što čini čak 17 posto stanovništva.

Preduga čekanja na dijagnostičke i terapijske postupke, ograničena mobilnost i pristupačnost, neadekvatan sustav ranog odgoja i obrazovanja, neravnomjerna dostupnost socijalnih usluga, neprilagođeno tržište rada i problem stanovanja - samo su neki od izazova na koje pravobranitelj Dario Juričić i njegov tim upozoravaju u svom najnovijem izvješću.

Na području koje pokriva Područni ured u Splitu, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačko-neretvanska, Šibensko-kninska i Zadarska županija - živi više od 133.500 osoba s invaliditetom, a u samom Splitu njih 76.476. Grad Split tako zauzima drugo mjesto u državi po broju osoba s invaliditetom, odmah iza Zagreba. Šibensko-kninska županija pak prednjači po udjelu osoba s invaliditetom u ukupnoj populaciji.

Izvješće za 2024. godinu, osim što se podnosi Hrvatskom saboru, raspravlja se i na njegovoj plenarnoj sjednici. Riječ je o dokumentu koji ne ostaje zatvoren unutar institucija - on bilježi stvarne probleme, životne priče, manjkavosti sustava i korake naprijed, koliko god mali oni bili.

- Tijekom prošle godine zaprimili smo više od 3500 građana kroz više od 9500 kontakata - telefonskih poziva, e-mailova, osobnih dolazaka i obraćanja preko institucija - istaknuo je pravobranitelj Dario Juričić.

Najviše se ljudi obraćalo zbog teškoća u ostvarivanju prava iz sustava socijalne zaštite, ali i zbog problema s mobilnošću i pristupačnošću, zapošljavanjem, radnim pravima i zdravstvenom skrbi. Juričić podsjeća da postoji pogrešna predodžba u javnosti da su osobe s invaliditetom vezane isključivo uz područje zdravstva i socijalne skrbi.

- Jednako važna su i područja obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja, kulture i sporta. Ljudi žele i trebaju ravnopravno sudjelovati u svim aspektima društva - naglasio je pravobranitelj.

Poseban dio izvješća posvećen je djeci s teškoćama u razvoju i izazovima njihovih roditelja. Osim dugog čekanja na dijagnozu i terapiju, problem predstavlja i nedostatak kapaciteta u redovnim vrtićima i školama.

- Broj djece s teškoćama u razvoju u obrazovnom sustavu raste, dok opći broj djece pada. Ipak, sustav nije spreman - ni infrastrukturno, ni kadrovski. Djeca se i dalje često upućuju u posebne ustanove, umjesto da ih se uključi u redovite programe uz primjerenu podršku - rekao je Juričić.

Još jedno ključno područje koje zahtijeva hitne promjene je zdravstveni sustav - s dugim listama čekanja, nedostatkom dijagnostičkih uređaja i ograničenim pristupom terapijama, posebno za onkološke pacijente i djecu s razvojnim teškoćama. Građane se poziva da se odazovu na nacionalne preventivne preglede, koji su često nedovoljno iskorišteni, unatoč njihovu značaju.

Na području obrazovanja pravobranitelj je dao niz preporuka, koje, iako nisu pravno obvezujuće, temelje se na iskustvima korisnika i stvarnim potrebama. U izvješću je istaknuto da je u 2024. godini čak 56 % preporuka i upozorenja koje je Ured uputio prihvaćeno od strane nadležnih tijela - što je pozitivan pomak.

Zamjenica pravobranitelja Anica Ježić osvrnula se na uvođenje inkluzivnog dodatka, novog prava koje je stupilo na snagu 1. siječnja 2024. Očekivalo se do 150.000 korisnika, no broj podnesenih zahtjeva višestruko je nadmašio prognoze.

- Brojne osobe koje do sada nisu bile u sustavu socijalne skrbi sada su se prijavile. Inkluzivni dodatak zamijenio je četiri dosadašnje naknade – pomoć i njegu, osobnu invalidninu, uvećani dječji doplatak i naknadu do zaposlenja - objasnila je Ježić.

Zahtjevi se rješavaju putem vještačenja, ovisno o stupnju oštećenja zdravlja. Korisnici ostvaruju jednu od pet razina potpore, koje se kreću od 138 do 720 eura mjesečno. No zbog preopterećenosti sustava, danas je oko 100.000 zahtjeva još uvijek neriješeno, a nedostatak stručnog kadra dodatno usporava obradu.

Kao posebno zapostavljeno područje pravobranitelj ističe poremećaje iz spektra autizma. Osobe s ovim poremećajem, kao i njihove obitelji, često su prepuštene same sebi. Najveći je izazov kada dijete izađe iz sustava obrazovanja - tada roditelji ostaju bez podrške i odgovora na pitanje: ‘Što će biti kad nas više ne bude?’

- Moramo razvijati cjelovite usluge u zajednici, kako bi osobe s invaliditetom mogle živjeti u vlastitom okruženju uz dostupne usluge, umjesto da budu upućene u ustanove - rekao je Juričić.

Dodao je kako je autizam složen poremećaj te da ne postoji jedinstveni obrazac pristupa, već sustav mora razvijati fleksibilne i dostupne modele podrške, prilagođene svakom pojedincu. U današnjoj Hrvatskoj to nije slučaj.

Pozitivni pomaci postoje, a najviše se bilježe od 2007. godine kada je Hrvatska potpisala i ratificirala Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom. Međutim, niti jedno područje nije u potpunosti uređeno u skladu s preuzetim obvezama prema osobama s invaliditetom te djeci s poteškoćama u razvoju.