Pedesetak sugrađana i Getana u četvrtak popodne organiziralo je 'demonštrancjun' – polusatno simbolično zaustavljanje prometa.
Blokirali su pješački prijelaz kraj Đardina ne bi li na taj način došao njihov glas do gradske uprave: 'Dosta je ignoriranja onih koji još uvijek žive u srcu Dioklecijanove palače'.
Povod – kazne koje prometni redari izriču kad stanari na trenutak vozilom uđu u pješačku zonu kako bi iskrcali dijete, alat ili vrećice iz dućana. Upravo takva scena odigrala se prije par večeri i potaknula organizatore na akciju.
– Upadamo u apsurdne situacije. Dolazimo do vlastitog doma, a čekaju nas redari i policija. Kao da činimo nešto kriminalno, a samo pokušavamo preživjeti u povijesnoj jezgri. Istovremeno, za druge se oči zatvaraju – rekao je Baldo Đanović, jedan od organizatora skupa.
– Ne tražimo privilegije. Doslovno – iskrcat, ukrcat i otić. Nekad se prešutno puštalo. Ajde, stani minut, istovari, i to je to. Danas sve rigorozno. Imam hrpu kazni, susjedi isto. Zar smo mi problem, a kamioni koji raznose robu po centru nisu? – dodao je Đanović.
Stanari su jasni – ne žele sukob, ne žele se suprotstavljati, već traže osnovne uvjete za život.
Prosvjednu šetnju obilježili su transparenti poput: 'Tu, tu, auto, Banovina ti piz odnila'.
– Ovo nije političko, ovo nije protiv turista. Ovo je molba za zdrav razum. Nama trebaju opskrbne točke. Neka ih netko drugi odredi – ne mora to biti po našem. Samo da znamo gdje možemo stat na pet minuta. Kao ljudi – istaknuo je Đanović.
Podsjeća kako su u drugim gradovima takva pitanja već riješena.
– Prepiši ako ne znaš, kao u školi – poručio je gradskoj vlasti.
Na demonštrancjunu je bila i Lara ArapovićBonačić, predsjednica Kotara Grad, koja je otvoreno reagirala na izjave dogradonačelnika o najavljenom prosvjedu, kao i na tvrdnju da ona, kao predsjednica kotara, ne živi u kvartu.
– Živim u Gundulićevoj. Evo, izvolite osobnu iskaznicu. Legalno sam predstavnica Kotara i nitko to ne može osporiti. Šire se neistine, uključujući onu da je opskrbni punkt problem samo jednog stanara. Nije – poručila je.
Posebno ističe nerazumijevanje dogradonačelnika Bojana Ivoševića koji je danas komentirao najavljeni skup.
– Na Dobri ljudi mogu doći do kuće autom. Mi ovdje ne možemo ni blizu. Dogradonačelnik kaže da je on susjed i ima iste uvjete kao Getani – ne, nema. On živi na Kruševića gumnu, ima cestu do kuće i ne živi u zoni A, već u zoni B. Tu nema mjesta usporedbama – odgovorila je predsjednica kotara.
Da su uvjeti života u Palači daleko od dostojanstvenih, svjedoče i drugi Getani koji su sudjelovali u prosvjedu.
– Ja sam ratni invalid. Ne mogu nositi više od deset kila. Žena isto. Molim ljude iz hotela da mi prenesu unuku, a da nema njih, ne znam što bi. Zahvalan sam im – rekao je Željko Jurjević, također stanar Geta koji smatra da je opskrbni punkt nužda, a ne privilegija.
Sanja Ćurković, koja živi u Dioklecijanovoj, prisjetila se nedavne situacije:
– Susjeda s troje dice je kažnjena jer je stala na pet minuta da ih unese u kuću – spavala su. To je prestrašno. A kad nešto kupiš, moraš unaprijed razmišljati kako ćeš to prenijeti. Električna vozila su skupa, sami si moramo plaćati dostave, sve ručno nositi. Sve nas to tjera van iz Geta – ističe i dodaje kako u Palači sada dominiraju buka, alkoholne ture i ilegalni najam, dok stanovnici nestaju.
– Mi ovdje čuvamo život, a oni nas izbacuju. Ponašaju se kao da smo smetnja – smatra prosvjednica.
Ovim prosvjedom željeli su podignuti svijest o tome što znači svakodnevno živjeti unutar zidina koje drugi gledaju kao kulisu.
'Nama ovo nije kulisa. Nama je ovo kuća', zaključili su okupljeni koji traže nekoliko opskrbnih punktova, gdje god Grad smatra da se mogu osigurati, kako bi se mogli nakratko zaustaviti s autom i prenijeti stvari, djecu, spizu, namještaj...
Predsjednica kotara Lara Arapović Bonačić otkrila je i da je Gradu već službeno poslala zahtjev za pronalaskom opskrbnih punktova, no odgovor do danas nije dobila.
Ovaj demonštrancjun, poručuju stanovnici, bio je poziv na buđenje – da se konačno prizna i razumije stvarnost života unutar zidina koje mnogi vide samo kao kulisu, a njima su jedini dom.