ŠOKANTE KOLIČINE Narod se digao zbog turskog broda, a naš azbest nas još uvijek ubija!

Fotogalerija (19)

Turski brod koji je doplovio do splitskog škvera kako bi u njemu, kao u jedinoj luci ovlaštenoj za takve poslove na ovom području, pretovario 350 tona ekološki zbrinutog azbesta, izazvao je veliku buru u javnosti. Panika se stvorila od straha da će se tijekom prekrcavanja osloboditi opasne čestice te tako ugroziti zdravlje stanovništva.

Iz Brodosplita su više puta umirivali javnost naglašavajući kako je riječ o potpuno ekološki prihvatljivom pretovaru azbesta koji putuje dalje za Njemačku, koji se nalazi u sendviču limova koji čine panele. Ono što nas ubija i očito će nas još dugo ubijati su golemi krovovi tvorničkih hala, stare kuće, šupe i kokošinjci koji su već desetljećima popločani upravo azbestnim pločama, u Dalmaciji poznatim kao trnita.

Omiljeni građevinski materijal

Trnita se za olujnog nevremena koje je pogodilo Split i okolicu 8. srpnja ponovno proširila Kaštelanskim zaljevom. Azbestne čestice su se oslobodile i velika je vjerojatnost da ih je mnogo ljudi udahnulo. Tek prije nekoliko dana započelo je ekološko prikupljanje tih izlomljenih krovova od azbestnih ploča, koje su sve to vrijeme bile razbacane prostorom, a vjetar je raspirivao kancerogene čestice. Azbesta ima u svim zgradama koje su sagrađene prije 2000. godine. Tu dileme nema. Još uvijek ga ima u bolnicama, školama, sportskim centrima, kazalištima, hotelima...

Visoka smrtnost i sanacija

Europska unija azbest je zabranila 2005. godine. Tada je iz Hrvatska, a posebno Solin, odnosno Vranjic, u kojem je bila tvornica za proizvodnju azbestnih ploča, uspjela privući dosta novca za sanaciju. Baš tada među stanovništvom Kaštelanskog zaljeva zavladala je prava epidemija raka pluća među sredovječnim i muškarcima treće životne dobi, mahom radnicima splitskog i trogirskog brodogradilišta te vranjičkog Salonita.

Od azbestoze, smrtonosne i neizlječive bolesti pluća može se oboljeti ako se za života udahne svega jedno azbestno vlakno. Stanovnici Kaštelanskog zaljeva azbestu su svakodnevno bili izloženi više od pola stoljeća, a ni danas, nakon godina sanacije kruga Salonitove tvornice i Mravinačke kave, u koju se desetljećima odlagao lomljeni azbestni otpad, stanje nije puno bolje.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo do 2009. godine godišnje je, zbog bolesti koje se dovode u vezu s azbestom bilo hospitalizirano 110 osoba, a u 2009. godini 257. Podaci o smrtnosti uzrokovane mezoteliomom i azbestozom pokazuju da je od 2002. godine do 2009. godine u Hrvatskoj umrlo 443 osobe. U Splitsko-dalmatinskoj županiji to je značilo 3,10 osoba na 100.000 stanovnika. U Hrvatskoj je u tom razdoblju četvrtina svih profesionalnih bolesti stanovništva vezana za azbest.

Iako je u postupku sanacije na području Kaštelanskog zaljeva zbrinuto oko 8000 metara kubičnih azbestno cementnog otpada te dehidriranog i stvrdnutog mulja iz kruga tvornice Salonit i na lokaciji Mravinačke kave, u što su uloženi deseci milijuna kuna, problem s azbestom nije zaustavljen. Ljudi su općenito u okolišu izloženi niskim razinama vlakana azbesta. Do bolesti ne dolazi odmah, već kasnije tijekom života. Zato je azbestoza tako podmukla. Prvi znanstveni dokaz da azbest uzrokuje rak pluća objavljen je 1955. godine. Europski parlament je 1976. godine dao direktivu o ograničenoj upotrebi azbesta. No, u Hrvatskoj se svijest o opasnosti azbesta razvila tek na početku 21. stoljeća. Jednostavno, ne postoji stupanj izloženosti azbestu koji se može smatrati sigurnim.

Magične moći

Prve zabilješke o upotrebi azbestnog vlakna datiraju još iz 2500 godine prije Krista. Njime su se učvršćivale glinene posude u Finskoj. Karlo Veliki imao je stolnjak od azbestnih vlakana kojeg je, kako bi Barbare očarao svojim 'magičnim moćima', bacao u vatru i iz nje vadio neoštećenog. Upravo to što je otporan na vatru bio je prvim izborom u izgradnji objekata koje koriste velike skupine ljudi.