PRIMJEĆUJETE LI IH? Svjetski je dan beskućnika, u Hrvatskoj ih ima više od 2000

U Hrvatskoj ima više od 2000 beskućnika i samo 420 mjesta u prihvatilištima i prenoćištima, a preko 10.000 osoba živi u neadekvatnim i nesigurnim uvjetima stanovanja, upozorila je Hrvatska mreža za beskućnike (HMB) u povodu Svjetskog dana beskućnika koji se obilježava danas, 10. listopada. Iznosimo samo procjene - točan je broj teško utvrditi zato što mnogi beskućnici nemaju osobnu iskaznicu ili nikad ne zatraže pomoć u prihvatilištima, prenoćištima i zavodima za socijalni rad.

Splitska udruga MoSt i ove godine obilježava 'njihov' dan s ciljem senzibiliziranja javnosti o problemima, održivosti i kapacitetima pružatelja usluga te o mogućnostima i izazovima u radu s beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva.

U Marmontovoj ulici jutros su organizirali akciju pod nazivom - Hvala. Oko stotinu volontera, korisnika i djelatnika udruge MoST dijelili su slatke paketiće sugrađanima kako bi im se zahvalili za podršku koju im pružaju sve ove godine od kad je jedna od najpoznatijih splitskih udruga preuzela brigu za beskućnike.

U Gradskom kazalištu mladih organizirali su panel raspravu 'Možemo li više, bolje, sveobuhvatnije?'. Pitanje je retoričko, a odgovor je - možemo. Samo treba pronaći način, a baš to je bio fokus rasprave kojom je moderirala Đordana Barbarić, jedna od osnivačica udruge MoSt i voditeljica Centra znanja za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva.

- Svake godine Svjetski dan beskućnika obilježimo na nacionalnoj razini, a pokretač i organizator je Hrvatska mreža za beskućnike koju je MoSt prije 18 godina potakao i formirao. Danas je čini 18 organizacija u Hrvatskoj koje rade u različitim gradovima - od Šibenika, Zadra, Pule, Rijeke, Karlovca, Zagreba, Osijeka, Varaždina... Pokušali smo povezati sve i na ovaj dan progovoriti o problemima, onome s čime se svatko od nas suočava u svom radu. Isto tako, cilj je potaknuti sve one koji su na poziciji odlučivanja da konačno dobijemo strategiju borbe protiv siromaštva, kvalitetnu i dobru stambenu politiku, jer to je zapravo nešto što jedna uređena zemlja - koja brine o najranjivijim skupinama - treba imati - poručila je Barbarić.

Uvijek ostane u sjeni, a važno je istaknuti, da kroz sve ove godine imaju snažnu podršku u građana u mnogim gradovima.

- Često govorimo kako imamo više tisuća beskućnika, kako je više od deset tisuća ljudi u riziku od siromaštva, ali ne govorimo da smo na desetke tisuća ljudi osnažili, skrbili o njima, uključili ih u različite radno-okupacijske aktivnosti, vratili ih, reintegrirali ih u svakodnevni život. Organizirali smo razne humanitarne akcije u svim našim gradovima, a mi u Splitu svjedočimo da nema dana kad nas netko ne pita na koji način može pomoć - naglasila je voditeljica Centra znanja za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva.

Đordana Barbarić uvijek ističe senzibiliziranost ovog grada koja se izdigla na razinu da je postalo normalno donirati, pomoći, progovoriti o beskućništvu, ali ne s pozicije diskriminacije, nego prave uključenosti građana u kvalitetnu podršku. Uz to, važno je da se na beskućnike ne gleda kao građane drugog reda, nego kroz život u vremenima kada je tanka granica između nemati i imati. Vrlo, vrlo tanka i krhka.

Kroz godine rada na problematici beskućništva brojne stvari su se poboljšale. Za početak, organizacije civilnog društva su doprinijele da se u Zakonu o socijalnoj skrbi definira pojam - beskućnik.

- Postigli smo da postoji izrijekom taj naziv... Da beskućnici nisu samo ljudi bez krova nad glavom, nego da su to i osobe s invaliditetom, s različiti poteškoćama mentalnog zdravlja, duboko narušenog fizičkog zdravlja, nacionalne manjine, seksualne manjine, osobe s invaliditetom, osobe iznad 65 godina. Sve to ponekad utjelovljuje jedan beskućnik - objasnila je Barbarić. 

Nažalost, u posljednje vrijeme organizacije civilnog društva koje brinu o beskućnicima dolaze do zaključka da su s godinama postali centri za psihički oboljele građane.

- Nedavno je u Rijeci stigao korisnik s 28 različitih dijagnoza, što je neshvatljivo za nas. Mi smo otvoreno rekli svi da izražavamo našu profesionalnu nemoć na takav problem, na jednog takvog čovjeka, jer ne možemo o njemu adekvatno skrbiti. U našim prihvatilištima nemamo educirane zdravstvene djelatnike, psihijatre, mi nemamo takve timove stručnjaka. To je nešto što nas zapravo plaši - kazala je splitska humanitarka.

Vremena su teška. Tanka je i krhka granica do beskućništva. Prije 25 godina najčešće su pružali pomoć muškarcima u 50-im godinama, dobar dio njih je bio radno sposoban. Zatim je MoST 'proživljavao' fazu kada su im na vrata najčešće kucali mladi ljudi koji su izlazi iz alternativne skrbi, iz domova za nezbrinutu djecu. Danas se suočavaju s jako puno njih koji su stari, nemoćni i s različitim mentalnim poteškoćama, koji nisu radno sposobni.

- Mi smo imali razne programe resocijalizacije, reintegracije, ali ne možete zaposliti nekoga sa 70-80 godina. Na kraju je vrlo mali broj onih koje možemo vratiti u život da mogu samostalno živjeti - zaključila je naša sugovornica.

O održivosti i kapacitetima pružatelja usluga za beskućnike u RH govorio je Marko Horvat, doktorand s Katedre za socijalnu politiku, na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu. Predstavio je znanstveni rad za čije je potrebe provedena anketa sa 16 pružatelja usluga, nakon čega su došli do bitnih zaključaka.

- Kao što je, recimo, problem financiranja organizacija civilnog društva koje je za sada projektno. Obično projekt traje tri godine, a nakon završetka, često dolazi do završetka same usluge. Trebalo bi modernizirati taj sustav i napraviti sedmogodišnje ugovorno financiranje koje bi se onda svake dvije godine evaluiralo - i to bi doprinijelo sigurnoj institucionalnoj održivosti pružatelja usluga - kazao je Horvat. 

Sad smo u vremenu kad se čeka stambena strategija od Vlade i nadaju se da će i beskućnici biti uključeni u taj dokument. Horvat smatra da je beskućništvo trenutno stanje i da bi tako trebalo biti promatrano te kako ga treba prevenirati. Istaknuo je da organizacije civilnog društva izvlače maksimum u svojoj borbi s problemom beskućništva.

Brojni su izazovi stručnjaka u radu s beskućnicima, o čemu je govorila Milena Drlje, voditeljica Područnog ureda Zavoda za socijalni rad u Splitu. 

- Izazov u radu s beskućnicima kao ranjivom skupinom ponajprije je u odnosu na stil života i njihova očekivanja od službe. Svakom beskućniku možemo ponuditi ono što predviđa Zakon o socijalnoj skrbi - novčane naknade, reguliranje zdravstvene zaštite, angažmana stručnih radnika u suradnji s drugim institucijama. Kad se ponude određene usluge, primjerice smještaj, može doći do problema zbog stila života na koji su pojedini beskućnici navikli, koji se jako teško mijenja s obzirom na to da to budu ljudi od 50 godina i najviše koji su naučili živjeti svojim stilom života. Zbog toga su pojedine naše intervencije znatno otežane - objasnila je Drlje. 

Jedan od problema je i što pojedinci nemaju prebivališta. Navele je kako je sada sigurno 30 osoba koje su samo formalno prijavljene na adresu područnog ureda Centra za socijalnu skrb.

U radu s beskućnicima posebno je važnim istaknula senzibilitet stručnih socijalnih djelatnika koji moraju imati posebna znanja i vještine da bi mogli adekvatno odgovoriti  na njihove potrebe i uopće raditi s njima.

Ovakvim događajima želja je ponovno poslati poruku o potrebi sveobuhvatne skrbi o građanima u riziku od beskućništva i beskućnicima, a tome bi znatno pomoglo donošenje nacionalne strategije za borbu protiv beskućništva te nacionalne i lokalne strategije socijalnog stanovanja za razvijanje primjerenijeg sustava stambenih subvencija i pomoći kućanstvima u neprimjerenim uvjetima stanovanja.