Kerumov život možda jest drama ili komedija, ali poslovi su za čisti krimić

PONEDJELJAK Krimić

Cijelo vrijeme bilo nam je čudno zašto je Željko Kerum uporno pokušavao progurati predstečajnu nagodbu u svojim firmama, zašto je zatrpavao javnost bizarnim najavama da će opet otvoriti stotine novih dućana i zašto nikad nije razjašnjeno koji su sve dokumenti izgorjeli u onom neobičnom požaru u Lori, a evo tek ovih dana sve se napokon rasplelo.

Odgađao je stečaj kako bi u papirima nabio dugove sebe, svoje rodbine i svojih firmi, pa kada dođe vrijeme za rasprodaju imovine - a evo, došlo je - da ona opet završi u njegovim rukama.

Jedna za drugom nekretnine se prodaju, a u svim slučajevima čudesno se pokazuje da razlučno pravo imaju baš ljudi i firme iz njegove okoline, dok stvarni nesretni dužnici obično završe tamo negdje u zadnjem redu. Zajedno sa stečajnim upraviteljima, sucima, policijom i Državnim odvjetništvom, cijelom vojskom stručnjaka koje je jedna promućurna baraba po svemu sudeći još jednom efektno nadigrala.

Nema što: ako bi se o Kerumovom životu mogao snimiti kakav film, on bi se mogao kretati u rasponu od melodrame i crne komedije do političkog trilera. Ali ako bi se netko uhvatio isključivo njegovog poslovnog života, bogme bi se o tome mogao sklepati kakav solidan krimić.

UTORAK Riva

Nemamo nikakvih problema da se dio Istočne obale proširi i uredi, a pogotovo s time da je Lučka uprava za to izmuzla skoro četrdeset milijuna kuna iz europskih fondova - sada će valjda malo bolje moći sakriti da su cijelu jednu traku čak i usred najvećih gužvi u luci iznajmili kao polulegalni parking za rent-a-car firme. Nemamo problema čak ni s time da se nova riva nasipa i uređuje prije nego što na red dođe kompletna Istočna obala, jer proći će nam životi dok se oko toga nešto mrdne, ali baš smetaju dvije stvari.

Prvo, Lučka uprava gotovo panično boji se javnih natječaja svim svojim zahvatima pristupa kao da se radi o kupnji par vreća krumpira ili godišnje zalihe tariguza. Vidjeli smo to u slučaju terminala na vanjskim vezovima, a evo sada i na jednom od najvažnijih gradskih prostora.

I drugo, zaglušujuća je tišina iz Banovine: godinama i godinama cvile da drugi najveći grad nema ingerencije nad svojom obalom, a sada se prave mrtvi kad se gradska obala uređuje mimo njih i bez natječaja.

Na koncu će sve vjerojatno ispasti u najmanju ruku uredno, i neka će. Ali pojmovi poput sustavnog planiranja i cjelovitog projektiranja i dalje će nam, nažalost, ostati u sferi apstrakcije.

SRIJEDA Mejaši

Jer da nije tako, ne bismo u gradu imali jednu od zadnjih škola u državi koja radi u tri smjene, onu na Mejašima. I sad kada se nova školska godina pokušava organizirati u korona-uvjetima, pa iz Zagreba stižu upute da bi škole umjesto u jednoj morale raditi u dvije smjene, kod nas sve to zvuči kao vrlo dobar vic.

U redu, ako je u ičemu ova gradska administracija zaslužila solidnu prolaznu ocjenu, to su ulaganja u škole, vrtiće, dječja i školska igrališta - istina je da su ona bila značajna i vidljiva. Ali planiranje još uvijek kaska: jer u suprotnom, već bismo barem imali ideju gdje ćemo smjestiti školu na Kili, kad smo već izdali građevinske dozvole za desetke novih zgrada i kada znamo da će za godinu ili dvije u tom kvartu živjeti nove stotine i tisuće ljudi. Što, zar će i njihova djeca u školu na Mejaše, zar ćemo imati prvu u državi koja će raditi u četiri smjene? 

ČETVRTAK Obraz

Otprilike godinu dana nakon onog bijednog igrokaza oko predaje Poljuda na korištenje Hrvatskom nogometnom savezu, kada je Grad izdao svoj vlastiti klub kako bi HDZ-ovci koji ga vode ispunili partijski nalog i dali doprinos predizbornoj kampanji, eto ih opet.

I HNS-a koji upire na novom dolasku reprezentacije u Split, i gradonačelnika koji se opet prkosno propinje i u javnost pušta svoje dopise Savezu, da bi za koji tjedan spektakularno razočarao, i Hajduka koji sada barem šuti - jer ni njega lani nije ubila velika principijelnost, a kamoli prkos.

Da bi cirkus bio potpun nedostaje još samo veličanstvena pregovaračka delegacija (Andro Krstulović Opara, Igor Stanišić, Domagoj Maroević, Mate Omazić, Duje Sučić i Josip Župić) koja će u par sati na papiru riješiti kriminal protiv kojega se navijači i klub bore cijelo jedno desetljeće, a kao začin još i jedna sjednica Gradskog vijeća s par sati besmislica i idiotarija.

I velevažni zaključak da je 'razriješen nepotreban problem nekomunikacije Hajduka i HNS-a na korist hrvatskog nogometa i afirmacije nogometa na hrvatskom jugu'. Možda da, nakon Zlatka Dalića, Nagradu Grada uručimo i Marijanu Kustiću ili Davoru Šukeru?

Prije godinu dana, kada smo slušali ove one uvrede za zdrav razum, pitali smo se kome će biti neugodno u poljudskoj loži kada se pokaže da je HNS namagarčio i ismijao klub, grad, regiju i normalne ljude, dakle nehadezeovce. Danas znamo kome neće: spomenuti 'pregovarač' Josip Župić, koji nema nikakvu funkciju u Gradu i lani je na sastanku mogao predstavljati isključivo svoju partiju, sada je i fizički dogurao do lože na Poljudu i ondje pozira čak i na utakmicama bez publike. Mašala.

Treba imati tako nepoderiv obraz, nije to mala stvar.

PETAK Manistra

Svakako najslađa vijest ovog tjedna jest ona da je 'Baldasarov branitelj' Nikola Bekavac - bivši HDZ-ovac koji je dobrovoljno posvjedočio da je u ratu dočekivao famoznu manistru iz Italije, nakon čega je njegova udruga od Grada dobila poslovni prostor i organizaciju tombole za Svetog Duju - uhapšen jer je s računa jednog Hvaranina prevarom pokušao uzeti dva milijuna kuna.

A to mu, podsjećamo, nije prvi put.

Vijest je prekrasna utoliko što je u isto vrijeme i poučna, da na konkretnom primjeru raspoznamo razliku između legalne i ilegalne prevare. U jednoj podmetneš svoj obraz i za nagradu se spojiš na javne jasle, a u drugoj možeš samo krivotvoriti potpis i nadati se da nećeš biti provaljen.

SUBOTA Gljivice

Sramota tjedna svakako je podatak da je gradski bazen na Zenti potpuno pozelenio od gljivica i da je zatvoren manje od mjesec dana nakon što je uopće proradio. 

Sve ostalo u ovoj priči bolno je poznato: bazen je u Baldasarovo doba na upravljanje dodijeljen OVK-u POŠK, kojega vodi nekadašnji Baldasarov savjetnik Ozren Bužančić, a on je dao do znanja da stvar može funkcionirati samo ako iz gradskog proračuna dobiva točno onoliko para koliko mu je za funkcioniranje potrebno.

Drugim riječima, da ćemo dobiti koliko platimo - a njegova udruga će, eto, podmetnuti leđa i u bizarnom razvoju događaja služiti kao protočni bojler, ako smo dobro shvatili.

Kakva sjajna pozicija.

NEDJELJA Virus

Ima neke kozmičke pravde u tome da je župan Blaženko Boban javno prozvao mlade da 'ne hodaju s oružjem u rukama', misleći na širenje koronavirusa, pa poludiktatorski savjetovao da ga 'ne prisiljavaju da donese strože mjere', da bi već dan kasnije njegova tajnica bila pozitivna. A on završio u samoizolaciji.

Znamo da HDZ-ovci prevladavaju u našoj županiji, ili su barem uspjeli zauzeti sve bitne kote, ali nakon proboja virusa u gradske uprave u Splitu i Solinu, u gradski i županijski HDZ, u Higijenski zavod i bolnicu, u Split parking i na sve meridijane i paralele gdje oni vladaju, možda bi bio red da Boban malo promijeni retoriku.

Da, recimo, upozori svoje ljude da nas prestanu ugrožavati?