PONEDJELJAK Škatula za sne
Nakon što je uzeo 240 tisuća gradskih kuna i spržio ih tako što je naručio i platio bespotrebnu studiju o ustrojstvu gradske uprave - i to od SDP-ovog omiljenog konzultanta, i to bez javnog natječaja - Ivo Baldasar pokušao se opravdati.
Umjesto da kao razuman čovjek barem prizna grešku, jer projekt može propasti samo zbog loše postavljenog projektnog zadatka ili lošeg voditelja projekta, gradonačelnik pokušava prodati priču da su za sve krivi loši zakoni. I da je angažirani Denis Petrović zapravo odradio sjajan posao zato što je, gle podviga, uspio 'doslovno razgovarati sa svim pročelnicima'. I da je zlata vrijedna njegova preporuka da se ljude unutar gradske uprave rasporedi u skladu s njihovim sklonostima.
Vrdanje je očekivano, ali Baldasar se uspio popeti jednu stepenicu više i čak pošteno izvrijeđati i našu inteligenciju najavom da će zlatnu Petrovićevu studiju spremiti u ladicu jer će, naravno, jednog dana možda ipak biti korisna.
A još prošle godine užasavao se i na sam spomen stručnih studija i analiza riječima da su mu pune ladice takvih, skupo plaćenih i beskorisnih dokumenata.
Zbilja, što se dogodilo s tim čovjekom?
UTORAK Komunistički komunalni red
Što god se događa s gradonačelnikom, nije ni sjena mentalnim procesima u glavi stanovitog gospodina iz stanovite tvrtke 'Q Shop'. Valjda vidjevši da u ovom gradu ionako svatko može raditi što god hoće, oni svako malo iskrcaju tone otpada nasred ceste na Blatinama. I umjesto da se barem pokriju po ušima i mole boga da se komunalni red uvede što kasnije, susjede koji se bune protiv škovaca i kaosa oni proglašavaju, pogađate, komunjarama.
Preciznije, 'komunističkim cjepidlakama' i 'bivšim partizanima kojima sve smeta'.
Kerumopolis.
SRIJEDA Uhljeb tjedna
A SDP-ov gradski vijećnik Gojko Čepo konačno nam se uhljebio i to vrijedi službeno registrirati. Nakon lutanja od nemila do nedraga - od konobarenja u Albatrosa, preko nekakvog Tehnološkog parka do savjetničke fotelje u Banovini, eto nam ga u Vodovodu i kanalizaciji.
S ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.
Pored ovakve SDP-ove prakse, čak nam se i prvaci uhljebljivanja iz županijskog HDZ-a čine barem mrvicu pristojnijim. Oni barem raspišu natječaj pa ga onda namjeste.
ČETVRTAK Splitska obala mogućnosti
Nastavak sage o žderačima javne love stiže iz gradske tvrtke Splitska obala: nju je Kerum osnovao još 2010. godine, a Baldasar ju je već u prvoj polovini svog mandata temeljito nabildao: samo u prošloj godini zaposleno je četrnaest ljudi.
Najprije direktor Perislav Bonačić. Pa njegov šura. Pa još dvije njegove bivše kolegice iz Croatia Airlinesa. Pa brat Kerumove vijećnice Danijele Špalj. Pa nećak šefice gradskih financija Ljiljane Vučetić. Pa kao šlag na torti i tajnik Foruma mladih SDP-a Bojan Kralj.
Mašala. Split je zbilja more mogućnosti, kako su mu SDP-ovci tepali u predizbornoj kampanji.
PETAK Malo selo i veliki bazen
Maleno Dugopolje, pak, muči problem velikog bazena.
Ugovorio ga je Zlatko Ževrnja još dok je bio gospodin načelnik, da bi potom kliznuo u fotelju župana ostavivši sumještanima borbu s propalim izvođačima, neisplativim projektom, kreditom Hypo banke na dugih dvanaest godina i njenom hipotekom nad stadionom.
Nedovršeni kompleks bazena i teniskih terena košta 81 milijun kuna.
Godišnji proračun Dugopolja je 30 milijuna.
A samo za svoj lokalni nogometni klub izdvajaju skoro tri milijuna, dakle deset posto.
Pa se čudimo zašto je naša županija, uz ovakvu HDZ-ovu viziju, punih dvadeset godina apsolutni hrvatski rekorder po broju nezaposlenih.
SUBOTA Aktualije
Zoran Milanović nam je opet, drugi put u dva tjedna, navratio u grad. Ovaj put nije paradirao, već je u uskom krugu od stotinjak registriranih SDP-ovaca - valjda toliko koliko ih se uopće može skupiti - Ivi Baldasaru održao lekciju o antifašizmu, ustaštvu i Drugom svjetskom ratu.
Teme nisu baš aktualne ali su zahvaljujući samom gradonačelniku u Splitu vječno zanimljive.
Valjda zato što nemamo o ničemu pametnijem.
NEDJELJA Biciklisti, šetači i stablo za objesiti nekoga
A 'Plavo stablo' neponovljivog Vaska Lipovca, preminule splitske ikone, zbog gradnje novog šoping centra odlazi sa svoje lokacije u Vukovarskoj i tako se pridružuje stotinama drugih remek djela koja zahvaljujući fascinantnom nemaru grada i države leže skriveni od javnosti.
Možda je tako i pošteno, neka sve stoji sa strane pa da neke nove odgovornije i kulturnije generacije jednog dana nanovo otkriju velikog Vaska i daju mu tretman kakav zaslužuje.