PREGLED TJEDNA: Žena. Kraljica. Gospa. Kolinda

PONEDJELJAK Parada na Pazaru

Hidroavioni su konačno poletjeli iz splitske luke, gradonačelnik Baldasar bezobrazno je povećao cijenu parkinga u gradu umjesto da konačno počne uređivati nova parkirališta, Prometovi autobusi i dalje gore usred vožnje i predstavljaju vozajuću opasnost za građane, a na općem komunalnom kaosu na Žnjanu pridodan je i pravi pravcati smrdljivi potok fekalija.

Dakle, više ili manje u Splitu se sve odvija po staroj špranci, ali sve skupa postalo je beznačajno i nezanimljivo kada je na prostor grada konačno stupila Ona.

Žena. Kraljica. Božanstvo. Gospa.

Kolinda, dakako.

Svojih splitskih deset dana započela je još u prethodnom tjednu, kada je u dosta blesavoj ceremoniji ispred Općine teatralno podignuta predsjednička zastava, ali pravi show uslijedio je na Pazaru.

Na mjestu koje je s oduševljenjem dočekivalo i Tita, i Tuđmana, i Mesića, i Josipovića - red je bio da se i prva predsjednica u svojoj prvoj predsjedničkoj kupnji smokava i grožđa lijepo ugosti. I jest: vikali su za njom, skakali i slinili, a svjedočili smo i recitiranju jedne poprilično infantilne pjesmice njoj u čast.

Kako god, zanimljiv prizor. Parada. 

UTORAK Plus za ideju

Općenito, ta ideja privremenog preseljenja predsjedničkog ureda u Split nije nužno loša, dapače: koliko god smo se u ovih deset dana nagledali protokola, ceremonija, fotosafarija i bizarnih izljeva idolopoklonstva opčinjenog naroda, toliko ipak godi činjenica da se barem netko sjetio da u Hrvatskoj postoje ljudi i krajevi južno od naplatnih kućica na Lučkom. Pa makar to bilo i samo simbolično, kakva funkcija predsjednice zbilja jest.

A s druge strane, nakon preživljenog kaosa i stresa, čini nam se da je stalni boravak glavnih političara u Zagrebu ipak najbolje rješenje. Hvala lijepo, ali već nam je ionako dosta gužve od ovih turista... 

SRIJEDA Patnja

Situaciju je znalački iskoristila Marijana Puljak, koja je javno pozvala Kolindu Grabar Kitarović da sjedne u auto i bez rotacija se pokuša dovući do Omiša, imaginarnom brzom cestom koja služi samo kao podsjetnik na tragične lobističke sposobnosti svih dalmatinskih političara i besprizornu ignoranciju svih državnih vlasti, i desnih i lijevih.

A Kolinda je promućurno prihvatila izazov i zbilja nekako odmilila tih dvadesetak kilometara, u običnoj umjesto predsjedničke kolone trebalo joj je nešto manje od sat vremena.

Dobar potez, nema što. Makar dosta beskoristan: oni u kojih su sukno i škare, poput ministra prometa Siniše Hajdaša Dončića, od Omiša bježe kao vrag od tamjana. 

ČETVRTAK Bijeda od politike

Cijelog tjedna imali smo dojam da i Ivo Baldasar bježi od predsjednice kao od nečiste savjesti: s njom se tek jednom nakratko sastao i potom ulogu domaćina prepustio županu Zlatku Ževrnji.

I taman kad smo pomislili da nam se mater nacije otvoreno upregla u HDZ-ovu kampanju, doznali smo jedan dosta tužan podatak. Predsjednica je, naime, od gradonačelnika zatražila da joj se privremeno dodijeli gradski prostor na Rivi, u zgradi konzulata, onaj u kojemu se trebao roditi na koncu abortirani projekt Europske prijestolnice kulture.

A Baldasar se napravio blesav i odgovorio joj da to ne može napraviti bez natječaja.

Da je trebalo koga zaposliti, priča bi mu vjerojatno bila drugačija.

Tužno. I za grad potpuno sramotno.

PETAK Pogodak

A da je imala dobre vodiče po Splitu, Kolinda je dokazala izborom lokacija svojih ukazanja: od Biškića u Dioklecijanovoj i Peraice na Peristilu, do Ivulića na peškariji i sladoleda kod Luke na Cankarevoj. 

Ako se njen posjet i jest sveo na glumatanje, poziranje i naslikavanje, barem se sve to odigravalo na mjestima koja za ovaj grad nešto znače.

SUBOTA Plaća te Mamić

Doduše, epizoda s Ivicom Šurjakom nije joj baš trebala. Možda čak i ne zbog samog bivšeg nogometaša - jer je njegova uloga u mutnim poslovima u Hajduku krajem devedesetih godina službeno ostala čista i neukaljana - već zato što i samo spominjanje Kolinde i nogometa u istoj rečenici automatski budi asocijaciju na najvećeg grobara i okupatora ovog sporta.

Nažalost i njenog donatora, ali i domaćina posljednje predsjedničke rođendanske zabave.

Stoga je prizor Hajdukovog dresa u rukama Kolinde Grabar Kitarović potpuno bizaran i u najmanju ruku neprirodan, jednako kao što bi izgledalo da ga danas navuče, recimo, Joško Jeličić.

Ukoliko zbilja želi pokazati iskrene namjere prema Splitu i Dalmaciji, predsjednica se konačno mora izjasniti o močvari. I ograditi od nje.

NEDJELJA Crveni tepih

A u Slobodnoj Dalmaciji, hvala na pitanju, nisu osjetili iskonsku novinarsku potrebu distance prema svim političarima, već su Kolindu Grabar Kitarović dočekali postrojeni u redakciji. Čak su i ulaze u zgradu u Dugopolju samo za ovu priliku prigodno uredili i osvježili.

Ako ništa, isplatilo im se, barem za onu jednu stranicu plaćenog oglasa s predsjedničkim srceparajućim oproštajem od Splita i Dalmacije...