PREGLED TJEDNA: Vojskovođa Baćo

PONEDJELJAK Bačvice

Ovca za šišanje, eto to je Split.

Godinama plaćamo skupe kredite za nasipanje Žnjana, pa ga poslije svejedno moramo moljakati od vlade. Isprsimo skoro sto milijuna kuna za Zapadnu obalu, da bi na njoj danas zarađivali drugi.

Izgradimo cijeli kompleks na plaži Bačvice - popola s privatnom tvrtkom, doduše - pa se skoro dvadeset godina kasnije nađemo u ćorsokaku: ono što je privatno, privatno je, a ono što je gradsko - nije gradsko nego državno.

Osamnaest poslovnih prostora na Bačvicama Split upravo gubi, ili je već izgubio, zbog bizarnog postupka jedne gradske službenice - Branka Mimica se zove, radi u službi za urbanizam i ondje se zaposlila u Kerumovo doba - koja 2011. godine 'nije došla na sjednicu ili nije uložila prigovor' kada su se crtale granice pomorskog dobra. I kada je nastala osnova za otimačinu gradskog vlasništva.

Tako barem danas tvrde u Banovini, dok nesretna Mimica povlači Modrićev manevar i, dakako, ne može se sjetiti što se doista događalo.

Ni ne mora se sjetiti, rezultat svega jako lijepo vidimo i osjetimo na terenu.

UTORAK Žbirac

Na Bačvicama je i 'Žbirac', kafić koji se kroz desetljeća isprofilirao u kultno sastajalište kojemu se stoga prešutno toleriralo svašta, recimo činjenica da se svojedobno ilegalno proširio po plaži.

Ili da je zapravo riječ o objektu u kojemu se kafić uopće ne bi trebao nalaziti jer se radi o - javnom zahodu.

Prenamijenjenom, proširenom, dograđenom.

A kako je posljednjih mjeseci u modi skidanje prašine sa zaboravljenih dokumenata, raspetljavanje prahistorijskih birokratskih čvorova i radikalno, gotovo nudističko čišćenje javnog prostora, živo nas zanima kako će se riješiti problem baš ovdje, na Ivoševićevim Bačvicama.

I hoće li i ovdje stvarni život ustuknuti pred požutjelim i zaboravljenim papirom.

SRIJEDA Lora

U teoriji, bivši Kerumov kompleks u Lori trebao je biti poprište velikih investicija, grandioznog poslovno-stambenog kompleksa za kojeg je - ne, nismo zaboravili - ključna dozvola prigodno izdana u sami suton mandata gradonačelnika Ivana Kureta, u zlatno Sanaderovo doba i taman kad su se na visokim razinama odvijali pregovori oko nove arhitekture vlasti u gradu. 

Između Sanadera i Keruma, dakle.

Ta ista Lora danas je sramota na kraju grada: razvaljeni sklop starih zgrada sa svih strana okružen neupotrijebljenim i neupotrebljivim dubokim građevinskim jamama, zapravo Kerumov mali predizborni poligon na kojemu se svake četiri godine on ukaže u trlišu i na bageru kako bi, eto, zblenutom puku dokazao da vječno nešto radi i ziđa.

No i to ima svoju cijenu: točno 5.776.856 kuna duga Gradu Splitu na ime komunalne naknade, duga koji se do današnjeg dana s kamatama otprilike udvostručio. Vlasništvo nad zemljištem se prebacivalo, firme su slane u blokadu i predstečajne nagodbe i danas su, kako se može razabrati, u vlasništvu očito probitačne Kerumove punice - no dug je sve do nedavno postojao u papirima i gomilao se, sve dok iz Banovine napokon nije poslana ovrha.

Kompleks će po svemu sudeći ići na bubanj i premda je malo nade da će se Grad doista i naplatiti - jer se Kerumova ekipa pokazala poprilično vižljastom kada je riječ o predstečajnim vratolomijama, prodajama dugova, otkupima potraživanja i sličnim zakučastim manevrima, pa će tako i ovdje vjerojatno aktivirati neke misteriozne hipoteke - ali to je zapravo manje važno. Kažemo, navikli smo da je Split ovca za šišanje.

Jedino pitanje jest zašto je ovrha pokrenuta tek sada i koliko je, zaboga, u Banovini tih malih 'modrića' koji niti rade svoj posao, niti se sjećaju zašto ga ne rade.

ČETVRTAK Baćo

No utjehe ipak ima jer neki među nama očito vrlo dobro znaju što rade, dobro im ide u životu.

Recimo Ante Bačić zvani Baćo, uvaženi saborski zastupnik stasao pod šinjelom Ante Sanadera s kojim su se u vlastitoj stranci voljeli onako dobronamjerno sprdati, baš je dobar primjer: jedva da je napunio tridesetu a već odrađuje drugi saborski mandat, predstavlja nas i u NATO-u, usput je uspio steći titulu doktora znanosti u onom slavnom partijskom kombi-pothvatu za Osijek, a pored svega još je nedavno upisao ratnu školu 'Ban Josip Jelačić', na kojemu se petnaest odabranih svake godine osposobljava za buduće strateške ratne vođe.

Mašala, u sigurnim smo rukama.

Kako to s HDZ-ovcima obično biva, jedno zgodno otkriće obično slijedi niz drugih neugodnosti - pa se tako ispostavilo da vojskovođa Baćo kao političar zapravo otima mjesto profesionalnim vojnicima, da politizira vojsku, da je u sukobu interesa jer se školuje za vojnika dok istovremeno u Saboru nadzire obrambeni sustav i da namjerava školovanje odraditi ležerno, paralelno uz svoj zastupnički posao, jednako kao kada je stjecao svoj znameniti doktorat.

I da mu je, naravno, cijeli ovaj pothvat platila država.

Mi obični ljudi možemo mu se smijati zbog vrckavosti i duhovitosti, biti zavidni na njegovom fascinantnom karijernom usponu, pa čak se i zgražati nad lijepim primjerom osobne promućurnosti i snalažljivosti u uspinjanju partijskom hijerarhijom, no to ne mijenja stvari - Ante Bačić daleko će dogurati.

Jer Baćo je stvoren za HDZ-ovu državu jednako kao što je HDZ-ova država baš kao stvorena za Baću.

PETAK Puljak

Istina je, gradonačelnik Puljak posljednjih nam tjedana servira njegovu efektnu dosjetku s dilemom 'Ili HDZ, ili država', koja je u mnogo čemu bolno precizna - no i sam Puljak se u svojim političkim ambicijama ovog tjedna zaletio i preračunao.

Počeo se miješati čak i u izbore u susjednim državama. I to očito na pogrešnoj strani: gradonačelnik je, naime, usred završnice predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini, u kojoj se zbilja vodi odsudna bitka za kakvu-takvu ravnopravnost njegovih vlastitih sunarodnjaka, javno dao podršku jednoj od tamošnjih 'građanskih stranaka'. K'o fol liberalnoj.

I time de facto bacio u vodu Hrvate u susjednoj državi, što je potez koji će malo komu normalnom u ovoj situaciji pasti na pamet.

Više je nedoumica oko ovog Puljkovog čina, a mi ćemo izdvojiti samo dvije: prije svega, otkud mu kao gradonačelniku drugog najvećeg grada volja, ambicija, snaga i vrijeme gurati se baš svugdje, pa evo i do Mostara i Sarajeva?

I drugo, možda još važnije: mora li u svakoj prilici glumiti da zna baš sve o svemu, pa makar to očito bilo netočno? Je li mu problem barem ponekad zašutjeti?

SUBOTA Sezona

Eksplozija nekakve boce plina u jednom od bezbrojnih gradskih fast-foodova, prčvarnica pretvorenih u restorane i improviziranim konacima solidno je potresla grad i pukom srećom prošla bez žrtava. Zapravo, s obzirom na višak sličnih sadržaja poduzetničke nezajažljivosti i beskrupuloznosti, a manjak obzira prema pravilima, redu i ljudima koji ovdje doista žive, nevjerojatno je da do početka listopada ovo bio jedini sličan incident i da pola centra grada još odavno nije otišlo u zrak.

Mahnita turistička sezona, dakle, otišla je s praskom. Ne ponovila se.

NEDJELJA Festival

Nije s praskom, ali svoja vrata zatvorio je Mediteranski festival knjige na Gripama - jedna od najzanimljivijih i najuzbudljivijih gradskih manifestacija koja je ovim izdanjem, bogme, postavila vrlo visoke standarde. I prerasla u tradiciju.

Neka mu je sa srećom.