PONEDJELJAK Režim
Kako to obično biva, više nije zanimljivo kad nešto profunkcionira - kao što se u ovom slučaju dogodilo s novom prometnom regulacijom u luci, o kojoj su se tjednima i mjesecima pisali traktati i dizala histerija.
A evo, izgleda da je zasad sve u redu i po planiranom, što znači da je u luku puno jednostavnije ući i nešto teže za iskobeljati se iz nje. Mašala.
Jest privremeno, ali barem u ovom slučaju ima smisla.
UTORAK Zvonjava
Nismo baš sigurni koliko ima smisla zvoniti na vrata političara usred noći, pa makar se radilo i o Petru Škoriću kao glavnom gradskom kadroviku i čovjeku bez čijeg blagoslova se u Splitu često ne može obaviti ni najosnovnije poslove iz svakodnevne sfere.
Jest, izgledalo je donekle simpatično kada su mu aktivisti pozvonili na parlafon i htjeli ga priupitati zašto svoj blagoslov ne želi dati i za smanjenje buke u centru grada, no sve skupa nije ispalo kako smo se nadali. Da se Škorić barem snašao, pa spustio pred zgradu i konkretno popričao s prosvjednicima, možda bi ispao i simpatičan.
Ovako, njegovo 'prošetaj' upućeno preko žice zvučalo je manje uvrijeđeno, a više bahato.
SRIJEDA Bruka
A na Gradskom vijeću upravo je buka bila jedna od tema na koju se potrošilo sate i sate rasprave, da bi sve skupa završilo brukom epskih razmjera: nakon što su razglabali o radnom vremenu kafića i restorana, vijećnici su ga tehničkom greškom skratili kioscima i štandovima.
Greška se možda potkrala Anti Čikotiću koji je predložio amandman na krivi članak, no sasvim sigurno na vrijeme su je uočili vladajući, uključujući gradonačelnika, pa su svejedno pustili da se priča odvrti do kraja kako bi se naknadno snebivali i vrtjeli glavama, domunđavali kako skupiti proliveno mlijeko.
Eto koliko su svi skupa ozbiljni.
ČETVRTAK Grad
…za razliku od, recimo, Dubrovnika.
I u ovom gradu uočen je problem s inflacijom bankomata u staroj gradskoj jezgri, samo što se u ekspresnom roku pronašlo i rješenje. Sastalo se njihovo Gradsko vijeće i donijelo jednostavnu odluku - bez filozofiranja, a pogotovo bez politikantstva ili spomenutog namjernog opstruiranja samo kako bi jedni drugima nabili na nos njihovu nespretnost.
Dubrovčani su, dakle, bankomate stavili pod kontrolu, a upravo ovog tjedna još na jednom primjeru pokazali su kičmu: nakon desetljeća natezanja s privatnim vlasnicima čuvene žičare, nedavno su ishodili njeno zatvaranje i tvrdoglavo ustrajali u tome sve dok gospoda nisu bila prisiljena početi plaćati koncesiju, tih nekoliko desetaka milijuna kuna.
Tako to radi Grad s velikim G.
PETAK Ultra
U našem gradu, pak, samo tri tjedna uoči početka još uvijek službeno ne znamo gdje će se održati Ultra festival, makar će to po svemu sudeći zbilja biti Park mladeži, no u ovom slučaju ni Grad ni grad zbilja ništa nisu krivi.
Organizatori se naprosto ne pokazuju dovoljno ozbiljnima. I to već dulje vrijeme.
Pregovori s Hajdukom zapeli su i očito propali prije svega zbog travnjaka Poljuda, kojega gospoda iz godine u godinu ostavljaju u katastrofalnom stanju i prave se blesavi na sve zahtjeve da poprave štetu, što izgleda bizarno u odnosu na brojke koje sami prezentiraju, kao i milijunske potpore koje bez problema dobivaju.
Za razliku od nekih drugih svjetskih gradova, gdje plaćaju samo kako bi došli.
SUBOTA Guda
Za Bačvice smo već i golim okom još davno mogli ustanoviti da su nepovratno devastirane, no jedan neobični ovotjedni tekst u Slobodnoj Dalmaciji nehotice nam je otkrio i mehanizam kojim je to učinjeno. Oglasila se, naime, gospođa arhitektica onog bijelog čudovišta ponad plaže, narodski prozvanog kao 'Guda'.
Od njenog podučavanja da 'balkoni više nemaju smisla' i da je dvadesetak metara udaljena plaža 'samo kontekst', kao i ostalih sličnih nesuvislosti - što uključuje sve ozbiljnije sumnje da se u oblikovanju zgrade više od 'citiranja' približila plagiranju - puno su zanimljivije metode osvajanja prostora.
Dakle, Kaliternin perivoj najprije je sustavno devastiran kako bi se stvorio izgovor za njegovu prenamjenu, potom su konzervatori prigodno ukinuli zaštitu nad ovim kvartom, a na koncu je raspisan nekakav javni natječaj na kojemu je pobijedila upravo gospođa Maja Tedeschi zajedno s Damirom Rakom.
Koja je, eto, ovog tjedna priznala da je to znala još puno ranije i konkretno opisala kako su je investitori nagovarali da se uhvati projektiranja.
Sve skupa zvuči kao neka vrsta udruženog urbanističko-arhitektonskog zločinačkog pothvata, no mi ćemo se skoncentrirati na jedan detalj.
U žiriju spomenutog natječaja, naime, sjedili su redom renomirani splitski stručnjaci Jerko Rošin, Dražen Pejković, Marijana Bronzović, Dean Stubnja i Branko Poljanić, pa bi zbilja bio red da se sada i javno oglase.
Jeste li sudjelovali u namještaljci?
NEDJELJA Sud
Od dobrih vijesti izdvojimo da se nazire kraj sramote oko Općinskog suda, koji punih deset godina radi u bijednim uvjetima derutne vojarne na kraju grada. Po svemu sudeći, njegovo preseljenje u obnovljenu 'Standu' financirat će nam Norvežani.
Nismo ni mislili da smo sami sposobni riješiti barem jedan civilizacijski problem.