PREGLED TJEDNA: Tko uopće ima kapacitet za voditi grad?

PONEDJELJAK Mrdnuti dupe

Dogurali smo nekako do posljednjeg tjedna kampanje i makar nismo puno pametniji, barem smo se zabavili: obećanjima već obećanog i najavama već započetog, pjesmicama s dna kace u ranoj mladosti i piromanskim epizodama iz zrelih životnih godina, dvorskim bitkama u političkim partijama i eksplozijom ega među dotad relativno racionalnim aktivistima, pokojim sramotnim ispadom dežurnog cirkusanta i pojavom nekoliko pretendenata na tu titulu, uobičajenim dvjema žlicama ustašije i zgražanja nad njome, pa čak i kandidatom za gradonačelnika koji nije uspio dobiti potvrdu o nekažnjavanju kako bi se uopće natjecao.

Ne, nećemo se opredjeljivati, niti to uopće ima svrhe i efekta, ali ćemo zaključiti da na ovim izborima zbilja svi mogu pronaći nekoga po svom guštu - ili barem nekoga tko im najmanje vrijeđa inteligenciju. Treba samo učiniti taj jedan mali napor i dovući dupe na biralište.

Ionako ćemo imati pune četiri godine nakon toga za žuganje i olajavanje.

UTORAK Plakanje

Je li, dakle, Vice Mihanović kadar dovući HDZ do drugog mandata zaredom, po prvi put u povijesti? Hoće li ova stranka ikada izgubiti županiju? Koliko ovaj grad uopće doživljava Keruma? Je li rast rejtinga doveo do skoka Ivice Puljka u anketama, ili je bilo obrnuto pa su ga ankete zapravo pogurale prema vrhu? Hoće li Branka Ramljak surađivati baš sa svakim izuzev jednoga? Je li Jakov Prkić pravi vođa nove, zelene ljevice, ili će Ante Franić reanimirati SDP? Hoće li Ivica Grković dogurati Most do Gradskog vijeća, hoće li HSLS iz njega zauvijek ispasti i koliko će ovi ostali - a ima bogme i njih - otrgnuti glasova?

Tko uopće ima kapacitet voditi ovaj grad?

Puno pitanja. Kad ovako zbrajamo, treba nam otprilike 300 posto glasova da bismo zadovoljili svačije apetite i ispunili njihove napumpale ambicije. A nema ih, jebiga. 

Netko će plakati.

SRIJEDA Njih dva

Dvije zanimljive nekonzistentnosti uočili smo u predzadnjem tjednu kampanje: Kerum se, recimo, na sva usta hvali da je jedini, unikatan i nezamjenjiv nasuprot sitnoj političkoj bagri, a onda se silno uznervozi kada se počne šuškati o 'antikerumovskoj koaliciji'. 

I drugo, bračni par Puljak ne prestaje s pozivima na okupljanje svih progresivnih snaga, ali isključivo kada je okupljanje skoncentrirano oko njih. Tamo gdje nemaju svoga kandidata, recimo u utrci za župana, mirne duše ponašaju se kao da izbori ni ne postoje, kao da im više nije bitno 'dokinuti monopol HDZ-a i Keruma'.

ČETVRTAK Đorde

Politiku na stranu, zvijezda tjedna ipak je sjajna Đordana Barbarić, šefica od MoSta i dobra duša splitske nevladine scene: ne sjećamo se kada je vladao veći konsenzus oko dodjele gradske nagrade za životno djelo i teško pamtimo bolji govor od onih nekoliko rečenica koje je, u ime svih nagrađenih, izgovorila u teatru. Evo ih, ima mjesta:

'Mi smo samo u vremenu koje nam je dato u životu dali najbolje od sebe i ono što smo radili bila je čista ljubav. Prema pisanoj riječi, glumi, sportu, glazbi, medicini, humanitarnom i društvenom radu, prema zemlji u kojoj živimo. Ono što se između redaka iščitava naša je duboka povezanost sa Splitom, ne Malim ili Velim mistom, nego pravim gradom koji je oduvijek svoj, nepredvidiv, temperamentan, lud, emotivan, moćan, solidaran, otvoren, vječan... Naš. Legenda kaže kako je od ove velike, važne i moćne nagrade Grada, samo jedna nagrada veća, a to je ona da se rodiš i živiš u Splitu.'

Da kažeš mašala, nema smisla. Da kažeš evala, malo je to.

Naklon gospođi.

PETAK Duje

Bez procesije i mise, bez sajma i teće od tri metra, bez tombole i koncerta, a Sveti Duje svejedno nam je ove godine podario lijepu, baš jedinstvenu fešticu. Neambicioznu, a opet šarmantnu: valjda je ljudima isfrustriranim zatvaranjima, distancom, dijeljenjem besa i sumornom tišinom bilo dovoljno barem vidjeti se, nazdraviti i možda čak i zapjevati, barem dok se policija ne ukaže iza kantuna.

U budućnosti, kad se stvari vrate u normalu, valjda ćemo više cijeniti ono što imamo. I malo manje zanovijetati.

SUBOTA Fondovi

I sami smo zanovijetali u ono Baldasarovo doba, kada se Split ponašao kao da europski fondovi ne postoje, pa je red i da na kraju ovog mandata skinemo kapu nad brojkom od milijardu kuna ugovorenih projekata - a bogme i nad onima koji su u povojima, ali se sasvim ozbiljno naziru. 

Trebalo je to odraditi, da. Samo da se još četiri godine nastavi ovih ritmom, ne bismo bili nezadovoljni.

NEDJELJA Kultura

Jedan od tih projekata možda nije najkompliciraniji, sasvim sigurno ne spada ni u red najvećih, ali simbolički je svejedno najvažniji. Stara vijećnica na Pjaci - trgu koji se u nekoliko godina preobrazio iz sivog i tmurnog prolaza prema Rivi u blještavu ali opet decentnu vedutu - krunski je dragulj cijelog ovog pothvata.

A izložba o Marulićevoj 'Juditi' dobar, baš ugodan način za ponovno ga upogoniti. Uletite u vijećnicu, neće kultura ugristi.

***

Ovaj tekst napisan je uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.