PREGLED TJEDNA: Svinjarije

PONEDJELJAK Nasilje

HDZ-u je nesumnjivo jako stalo ponovno osvojiti Split, i to na jedinim ozbiljnim izborima koji bi se u Hrvatskoj trebali održati u iduće dvije godine. Toliko mu je stalo da će u kampanju nesumnjivo uložiti ogroman trud i novac: ministri će paradirati gradom, šuškat će europski milijuni, bildat će se imidž još uvijek nepoznatog kandidata za gradonačelnika i po potrebi valjati u blatu njegove protivnike.

Da, spremni su na svašta. Pa i na pravno nasilje, jer u cijeloj ovoj jednadžbi jedna karika ipak im nedostaje.

Povjerenik.

Od početka je bilo jasno da nikomu osim Ivici Puljku ne odgovara da grad do izbora vodi njegov zamjenik Antonio Kuzmanić - što uostalom i ne bi bilo logično. Em bi imao pristup gradskoj lovi i mogućnost njenim manipuliranjem usred kampanje, em zapravo ne bi bilo pošteno i moralno u isto vrijeme s vlasti otići i na njoj ostati.

Zasad fizički nije moguće biti malo trudan.

Ali nadjačavanje oko Kuzmanića sve do ovog ponedjeljka ostajalo je u političkoj sferi: bio je to zgodan žeton za cjenkanje, ucjenjivanje i potkusurivanje. Bio je to dio folklora sve dok iz Zagreba nije stiglo pismeno tumačenje da - preskočit ćemo formalnosti i detalje pa pojednostavniti - zamjenik gradonačelnika zapravo nije njegov zamjenik. 

Nego valjda ukras.

Dokument Ministarstva pravosuđa konsternirao je valjda svakog pravnog stručnjaka u zemlji, čak ni profesori bliski HDZ-u nisu mogli skriti zapanjenost, a bogme su i studenti s dva položena ispita imali što reći o toj svinjariji. Koja je imala samo jedan vrlo vidljiv cilj: omogućiti HDZ-ovom čovjeku da do izbora preuzme uzde u Banovini.

Nešto stariji će se prisjetiti sličnog primjera iz kasnih devedesetih, kada su Zagrepčani četiri puta birali gradonačelnika kojega je Franjo Tuđman četiri puta odbio potvrditi jer nije želio dozvoliti 'oporbenu situaciju' u glavnom gradu. No koliko god zvučalo nevjerojatno, ovaj splitski primjer od toga je višestruko bezobrazniji i opasniji.

Jer Franjo je u tom trenutku imao zakon na koji se mogao pozvati, koliko god on bio nedemokratski i blesav. A Andrej Plenković ima samo svoj pečat koji lupa na svaku glupost koja njegovim aparatčicima padne pod ruku.

Pa makar time silovao kompletan sustav.

UTORAK Potraga

A taj nesretni HDZ, barem ovaj splitski dio, još uvijek nema pojma gdje udara.

Mjesecima su se junačili, pozivali vlast na ostavku i zazivali nove izbore, a kada je taj trenutak zbilja došao, nemaju pojma šta bi sa sobom. Zapravo, već je tužno gledati kako u javnost plasiraju različita imena - te Julije Meštrović, te Željka Karin, te Dragan Primorac, te razni doktori i profesori - i iz prikrajka osluškuju reakcije i procjenjuju ima li itko od njih šanse omađijati birače.

A još je tužnije promatrati Vicu Mihanovića kako iz zadnje klupe uporno diže ruku i javlja se, odbijajući surovu istinu da ga Plenković više nikada neće prozvati.

Splitski HDZ je, dakle, uspio u nemogućem: navodno najjači ogranak najjače stranke, koja drma kompletnom državom i paradržavom, toliko je kadrovski devastiran da već desetljećima nije u stanju proizvesti europskog zastupnika ili barem ministra u vladi - a, evo, sada više nemaju ni pristojnog kandidata za gradonačelnika vlastitog grada. 

Da, baš tužno. I kada se predizborna kampanja zahukta, a stranačka mašinerija krene mljeti sve pred sobom, ova činjenica svejedno će ostati duboko urezana u anale.

Ta ekipa upropastila bi i rudnik dijamanata.

SRIJEDA Vijeće

Saga oko raspuštanja Gradskog vijeća tek naizgled približavala se svome kraju: Tamara Visković iz stranke Možemo pametno je prekinula trakavicu i prva dala ostavku, ekipa iz Mosta svoje je tradicionalno ovjerila kod javnog bilježnika - da, i još su se vrlo zgodno našalili na svoj račun - a SDP-ovci su dali časnu riječ.

Preostali su najžilaviji: kerumlije koji grčevito brane svoju ćuku, HDZ koji je stjeran u kut i ne zna kako izbjeći ove izbore a da sam sebi ne skoči u usta, te Puljkovi partneri.

Ili 'partneri'.

Stvar s njima relativno je komplicirana - s jedne strane svjesni su da su barem dijelom zaslužni za nove izbore, a s druge znaju da će iz njih izaći slabiji. Ako već neće i potpuno nestati.

Dogovor o hitnoj sjednici Gradskog vijeća, već idućeg tjedna, stoga je izgledao kao usklađena akcija i kolektivni pritisak na HDZ, bez čijih se ruku ništa ionako ne bi moglo napraviti sve dok…

ČETVRTAK Žetončić

Sve dok predsjednik Gradskog vijeća Jakov Prkić nije preko noći promijenio svoje mišljenje i sjednicu zakazao tek za duga tri tjedna. Te treba 'stati na balun', te 'razmišljati hladne glave', te 'pustiti da Veliki tjedan prođe'.

Prkić je, jasno, do posljednjeg trenutka želio provjeriti postoji li mogućnost da Gradsko vijeće ipak ostane na okupu, što se od starta činilo kao iluzija, ali po svemu sudeći bilo mu je važnije zavući ga Puljku. Sazada.

Povijest odnosa njih dvojice - a bogme i suradnika s obje strane - teška je i bremenita. Prkić je dugi niz godina služio kao udarna igla Puljkovih, najaktivniji i najprepoznatljiviji vijećnik, vjerni dobri duh starog Pametnog kojemu čak formalno nije ni bio član. Sve dok bračni par njemu i većini kolega nije naprosto oteo stranku i krenuo u kombiniranje na nacionalnoj razini. Zajedno s lovom, naravno.

A ovaj je sve to uspio progutati i punih godinu dana svejedno bio susretljiv i kooperativan partner, sve dok mu gradonačelnik čak usprkos tomu nije krenuo docirati i naređivati.

Zašto je, dakle, odgodio sjednicu? Zato što može.

Koliko god njegov potez bio taktički nejasan i slabo obrazložen, toliko je Puljkova izjava o Jakovu Prkiću kao 'HDZ-ovom žetončiću' bila beskrajno blesava, gotovo jadna.

Kad bolje promislimo, to je druga velika svinjarija koja nas je pogodila ovog tjedna.

PETAK Ostavke

Nakon dva tjedna palamuđenja o ostavkama, ovog petka valjda se napokon odčepilo. Grad nam je i službeno obezglavljen, mašala.

Sad još samo čekamo Vladina povjerenika, potom sjednicu Gradskog vijeća na kojoj bi taj cirkus samog sebe ukinuo, a onda i još jednog povjerenika koji će ga mijenjati.

Valjda će biti dostojan.

I da, čekamo i izbore koji uopće ne moraju predstavljati gnjavažu i stres, dapače.

Koliko izvana Split izgledao histeričan i politički neartikuliran, istina je zapravo potpuno suprotna: ovaj grad čista je avangarda, a njegovi ljudi - vječno nezadovoljni, mrgudni, grintavi naizgled destruktivni - na svakim svojim izborima zaista biraju u punom smislu te riječi. Provjeravaju svoje političare, nagrađuju ih i kažnjavaju, demonstriraju kako to izgleda kada narod progovori.

A to valjda i jest smisao demokracije.

SUBOTA Marjan

Čak i u bezvlašću na Marjanu se gotovo na dnevnoj bazi produciraju nove afere i to već postaje zaista fascinantno: s jedne strane je vlast kojoj je Marjan predmet mokrih snova i neobično čvrste fiksacije, a s druge se nalazi oporba koja je prepoznala njihovu slabu točku pa burgija li, burgija.

Ovog tjedna doznali smo da je Javna ustanova Marjan na radnom mjestu čuvara prirode zaposlila jednog obućara i odbila diplomiranog agronoma - jer, eto, baš takav scenarij ispisao se na petnaestominutnim razgovorima za posao - a onda je stigla i vijest da je 'obućar' zapravo već bio zaposlen u istoj ustanovi.

I da je njegov protukandidat sin bivšeg dugogodišnjeg ravnatelja, pa eto, u tome valjda treba tražiti uzroke slabog dojma kojega je ostavio.

Ima li dakle ovdje afere? Vrag će ga više znati - no ako je gradska vlast de facto pala zbog deset zasađenih borova i teksta o njima, samo je jedno sigurno.

Marjan im je svima vrlo kvalitetan poligon.

NEDJELJA Rabota

Slične priče, samo nešto beskrupuloznije, ispisuje Županija u kojoj HDZ, Kerum i žetončići iz Domovinskog pokreta skladno surađuju i uživaju u blaženo nezainteresiranoj javnosti, pa otvoreno trguju i dijele plijen.

Po svemu sudeći za spomenute žetončiće upravo se osniva cijela jedna nova agencija - zlobnici će reći da će valjda biti slična onoj za Lećevicu, koja punih dvadeset godina nije radila ništa nego sama sebi isplaćivala plaće. U ovom slučaju predsjednik Upravnog vijeća dolazi baš iz Domovinskog pokreta, kao i privremeni ravnatelj kojemu se, po svim signalima, priprema trajno imenovanje nakon što se odrade bezvezne formalnosti poput javnog natječaja. Koalicijski partneri očito su se već dogovorili oko podjele fotelja i to nije nikakvo iznenađenje.

Iznenađenje je samo da se - nakon što se čak i protiv ministara vode kazneni postupci zbog namještenog zapošljavanja - ovom rabotom i dalje bave tako otvoreno.

Zbilja, pa kako ih nije strah da će ih netko snimiti?