PONEDJELJAK Kaštela
Ako postoji pokladni običaj koji nas iz godine u godinu razveseli, to su kaštelanske maškare i njihovo selekcioniranje kandidata za lomaču: od pedera do Srba, od djece do premijera, nema tko nije stradao u tom bizarnom tumačenju tradicije.
Zapravo je pogrešno zgražati se nad ovim Kaštelanima i njihovim plastičnim izljevima neznanja i netrpeljivosti, nedostatku bilo kakvog smisla za mjeru i bilo kakve suptilnosti, što bi baš u maškarama trebalo doći do izražaja. Ne, svakogodišnja predstava redovito je toliko blesava da zapravo postaje zabavna i simpatična.
Ove godine, doduše, malo smo se zabrinuli jer je u oganj otišla piramida s masonima, medijima i Billom Gatesom, što znači da su Kaštela napokon pronikla u dublji smisao ljudskog postojanja i detektirala stvarne gospodare života, smrti, Zemlje i cijelog svemira. Zabrinuli smo se jer su zapravo prešli posljednji level i došli do kraja igrice. Koga, zaboga, spaliti dogodine, da se tradicija nastavi i da istovremeno ne izgleda kao teški kompromis? Ne možeš se, brate, nakon Gatesa vratiti na tamo nekog Plenkovića.
UTORAK Obala
A taj Plenković prigodno nam se ukazao u luci, da bi Vici Mihanoviću dao ruke u kampanji u koju je krenuo doslovno sa svog mjesta ravnatelja Lučke uprave. Cijela svečanost organizirana je za prvu lopatu, što li već, na proširenju par stotina metara obale.
Radi se urednom, ali relativno nezanimljivom pothvatu, o poslu koji je za Split sasvim sigurno dobar, ali je i neambiciozan. Rečeno nam je da HDZ-ov kandidat 'neće pristati na mrvice', pa tim blesavije zvuči premijerovo objašnjenje zašto u doba HDZ-ove vlasti nije bilo velikih investicija u cestogradnji - jer upravo HDZ-ova gradska vlast pune četiri godine nije uspjela izmijeniti GUP - dok njegovo izmotavanje kako ne bi eksplicitno najavio koaliciju s Kerumom zapravo zvuči i izgleda tužno.
To je pobjednički recept: blokiraj grad i surađuj s onima koji će ti u tome dati ruke, a onda se žali da se zbog blokade ništa ne može dogoditi.
SRIJEDA Vašar
Kad smo već u luci, nemoć svih mogućih institucija - od Grada do države, od Lučke uprave do Hrvatskih cesta - ništa ne može dokazati bolje od onog ciganluka od štandova, kioska i šatora nasađenih baš preko puta Mihanovićevog gradilišta, u rascjepu nadležnosti i ambisu nezainteresiranosti i nesposobnosti.
Dok s jedne strane ulice premijer govori o viziji i milijardama, s druge je građanima već i fizički postalo onemogućeno kretati se vlastitim gradom. Dok se zabavljamo simulacijama i vizualizacijama novih gatova i riva, nitko nema ni snage ni volje ukinuti bespravni vašar koji je metastazirao niti dvadesetak metara dalje.
Kad se ovog ljeta budemo spoticali i nervirali zbog gužvi i nereda, dodatno potenciranih obližnjim radovima, znamo koga treba spominjati.
ČETVRTAK Puljak
Gradonačelnički kandidat Ivica Puljak, pak, odao se estradizaciji. Dok se prijepodne zgraža nad Kerumom koji dijeli srdele i komade odojka, poslijepodne šetucka Rivom i ljudima uvaljuje besplatne krafne. Mašala, to je dosljednost.
Kad se spoznalo da je svjesno ili nesvjesno sabotirao akciju Udruge leukemije i limfomi, koja je samo par metara dalje prodavala krafne u humanitarne svrhe, nije se pokrio ušima nego kratko poručio da je 'i njima to bilo simpatično' Mašala, to je slalom - doduše slabo odvezen, zapeo je na prvim vratima.
A kada je u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji najavio da će Palmina Piplović jednom ipak dobiti natrag svoj vrtić na Marjanu, već se ozbiljno počeo rugati sa zdravim razumom jer su upravo tu inicijativu i on i njegovi vijećnici odbili podržati prije samo godinu dana. Mašala, to se već zove bezobrazluk.
Ne, ovo nije bio dobar tjedan za Ivicu Puljka.
PETAK Bazen
Zlatka Ževrnje nema s nama već pune četiri godine, još otkako je kao župan pokušao predati plažu Zlatni rat u ruke kompanjona Milijana Brkića, ali nije da ga se ne sjetimo. Recimo kada nam na pamet padne onaj olimpijski bazen kojega kao načelnik Dugopolja bio naumio izgraditi u svom selu u doba dok je Bog hodao zemljom, pa je ispotpisivao puste narudžbe, natječaje i kredite - i u pravo vrijeme se izvukao, ostavio drugima da čiste cijeli taj nered.
Bazen je naravno ostao nedovršen, dugovi nevraćeni, a osnovna matematika napokon je dokazala da je - čak i u slučaju da Bog ili Sanader ponovno navrate i dovrše taj spomenik ludilu - Dugopolje naprosto previše siromašno za održavati ga.
Nemaju ni za klor.
Ževrnja je s mjesta načelnika prigodno utekao taman na vrijeme, a nakon kasnije blamaže sa Zlatnim ratom sklonjen je u zavjetrinu i eno ga danas u udobnoj direktorskoj fotelji u Hrvatskim vodama. Nit' briga, nit' velikih obaveza.
Blaženi HDZ, svoje ljude nikada ne ostavlja na cesti.
SUBOTA Đole
Baš lijepo, dostojanstveno je Split pozdravio Đorđa Balaševića, Panonskog mornara koji je još prije četrdeset godina trijumfirao na Splitskom festivalu i potom održavao neobičnu nježnu i sladunjavu vezu s gradom, vezu kakvu je valjda samo Balašević znao njegovati, artikulirati i opjevati.
'Odluči se već jednom, jesi li grad ili si praznik' - poručio nam je kada je nedavno zadnji put navratio. Da je samo to rekao, dosta je da ga se sjetimo.
U bizarnim korona-uvjetima skup na Peristilu mogao bi biti i povod za već ofucanu raspravu o dvostrukim epidemiološkim kriterijima, ali i dvostrukim kriterijima onih koji su ne tako davno upozoravali upravo na dvostruke kriterije i sjetno cupkali u situaciji navlaš jednakoj onoj koju su ne tako davno proglašavali agresijom i terorističkim napadom na zdravlje i živote, ali bože moj, da se zapletemo u tu raspravu trajala bi dulje od Vase Ladačkog.
Nije red.
NEDJELJA SDP
U ostalim vijestima, splitski SDP se nakon šest mjeseci prenemaganja zbilja odlučio za gradonačelnika kandidirati čovjeka kojega su prije par godina skupili sa ceste.
Bravo, oni uvijek igraju dugoročno. Tko zna zašto izvjesna blamaža jednog dana može postati korisna.
Ako ih se itko ikada više sjeti, jel.