Proračun, cjenkanje, ucjene i kupus

PONEDJELJAK Kupus

Točno godinu dana prošlo je od veselog performansa tadašnjeg gradskog vijećnika Jakova Prkića, koji je navratio Banovinu i zatražio da mu se u zakonskom dostavi proračun za iduću godinu. Kada to nije učinjeno, objavio je list kupusa koji je u tom trenutku imao vrijednost jednaku najvažnijem gradskom dokumentu.

I sada, kada su se uloge zamijenile, bilo je sasvim očekivano da će friška oporba - ona koja se lani pred kupusom pravila mutava - pokušati učiniti jednaku stvar. U cik zore naoštrili su pera i počeli histerizirati preko tipkovnice, prozivati predsjednika Gradskog vijeća Prkića i tugaljivo zapomagati da nova gradska vlast ne poštuje zakon. Valjda su htjeli reći da je nova garnitura jednaka lošoj staroj, što li već.

S tom razlikom da je do kraja dana zakon ispoštovan, proračun poslan - ne danima ili tjednima nakon roka, nego baš na vrijeme - a koordinirana akcija HDZ-a i HGS-a dobila dimenzije kratkog i ne osobito uvjerljivog prdeža.

Ali bit će bolje, ne valja klonuti.

UTORAK Projekti

Kvaliteta samog proračuna predloženog za iduću godinu sasvim je druga stvar i treba registrirati da se dogodio kopernikanski zaokret: gradonačelniku koji je prije samo nekoliko mjeseci trubio da je iznos od 1,3 milijarde kuna 'nerealan, prenapuhan i predizborni' čak 1,7 milijardi kuna danas izgleda sasvim realno. 'To je u isto vrijeme i štedljivo i razvojno', ponovit će valjda najblesaviju političku floskulu na planetu.

No dostavljanje proračuna na vrijeme, u zakonskom roku, ima i jednu sasvim konkretnu posljedicu: slijedi nam mjesec dana tarapane, međusobnog granatiranja i otvorenog cjenkanja. I ucjena, dakako.

Zasad nije baš sasvim jasno tko ima jače karte: 'programski partneri' kojima nijedan amandman (još uvijek) nije usvojen ili Puljak i ekipa kojoj bi blokada usvajanja proračuna mogla ići na ruku jer bi raspisali nove izbore, pa presložili karte u Gradskom vijeću.

Nisu, dakle, u pitanju amandmani stranaka poput Mosta vrijedni tričavih 17 milijuna kuna - odnosno bijednih jedan posto cijelog proračuna - nego odluka između održanja većine i izlaska na nove izbore. 

Da u prvoj fazi oni neće biti usvojeni moglo se vidjeti iz aviona: jer da jesu, čime bismo se zabavljali idućih mjesec dana?

SRIJEDA Poljud

Treba reći i da je fascinantno postignuće kreirati gradsku blagajnu s povijesno rekordnim iznosom, a u njoj ne planirati ama baš nijedan novi veliki projekt izuzev naslijeđenih Dračevca, Karepovca i Žnjana. Pa i od onih nekoliko novih vrtića i sportskih dvorana Puljak je od Opare za većinu njih zatekao dokumentaciju.

Obećanje da će sve svako dijete imati svoje mjesto u vrtiću i da će svaka splitska škola raditi u jednoj smjeni doduše djeluje ostvarivo. Ovim ritmom, tamo negdje za tri ili četiri mandata.

Ne postoji ijedan logičan razlog zašto Ivica Puljak već na svom ulasku u Banovinu nije imao viziju za ama baš nijedan veći razvojni infrastrukturni projekt, niti opravdanje zašto ga u prvim mjesecima na vlasti nije osmislio - kako se to obično radi u uređenim i civiliziranim sredinama. Da ga barem počne gurati, pa tko god ga realizirao.

Zasad postoji tek naznaka da želi promijeniti krov stadiona Poljud, što već pomalo postaje civilizacijsko pitanje - ali pogled na Puljkov proračun vrlo brzo daje sumorne tonove cijelom projektu. Vidljivo je, naime, da se u idućim godinama ovdje računa na tuđu lovu, što je i sam gradonačelnik priznao.

Računa na Vladu i Hrvatski nogometni savez. Ne znaš što je blesavije i naivnije.

ČETVRTAK Čekanje

Vrijeme do usvajanja proračuna na Gradskom vijeću kratit ćemo očekivanom makljažom oko reorganizacije gradske uprave, na kojoj kroz firmu racionalizacije i ušteda svaka nova vlast tradicionalno koristi priliku za promoviranje svojih kadrova. Kako će to ovog puta biti u Banovini, ipak se ne može ni nazrijeti: jasno je da se broj pročelnika smanjuje, javno je najavljeno da će većina njih biti probrana iz trenutno zaposlenih ljudi, pa samo treba čekati i gledati - bilo krivi korak Puljka i ekipe, bilo još jednu blamažu oporbe koja i dalje ne zna gdje udara.

Uglavnom, treba nečim prikratiti vrijeme do klanja oko proračuna…

PETAK Asfalt

Gradski komunalci vrijeme krate nešto aktivnije nego ranijih godina, izuzmemo li predizborni period kada se praši na sve strane. Količina asfalta iskrenuta na pohabane splitske ulice i trotoare golim okom je veća nego uobičajeno, vjerojatno zato što su dugovi prema izvođačima podmireni i tako im je ostavljen manji manevarski prostor za ucjenjivanje.

Da nismo istraumatizirani ranijim višegodišnjim zanemarivanjem infrastrukture, ovaj podatak vjerojatno ne bismo ni registrirali: radi se naprosto o redovnom poslu koji bi se morao odvijati po inerciji. 

Tako se pomalo sanira i asfaltira u različitim dijelovima grada, samo strojevi nikako da dođu do križanja Domovinskog rata i Hrvatske mornarice, valjda najopterećenijeg i najopasnijeg u gradu: baš ovog tjedna ondje je život gotovo izgubila mlada majka s djetetom kad je na njih neki nesretnik, očito zbunjen sasvim nepotrebnom desnom strelicom, projurio kroz crveno svjetlo. 

Cijela knjiga mogla bi se ispisati o ovom križanju koje ima videonadzor - ali bez ikakve vidljive svrhe, u kojemu je jedno lijevo skretanje zabranjeno - i valjda baš zato predstavlja omiljeni sport nadobudnih vozača, u kojemu su šahte zacementirane i asfalt izrovan čak i za otužne splitske standarde. Križanju koje na svoje četiri strane ima točno četiri različite vrste stupića i bubamara jer ih svako malo ionako pokose automobili koji izlijeću s ceste.

Odavno smo odustali od ambicioznih planova izgradnje podvožnjaka i ostalih čudesa na ovoj lokaciji, ali ako nije problem - možemo li barem dobiti nešto veću uslugu nego u Kandaharu?

SUBOTA Pazar

Nešto slično obećava nam se za Pazar, kojega će se već od Nove godine navodno početi šminkati. 

Samo što još uvijek nitko nema pojma kako: obećava se da će svi biti zadovoljni, od građana kojima će jedan dio grada prodisati do prodavača kojima neće biti oduzeto pravo na rad. 

Ali vrijeme curi, a od konkretnog rješenja još ni traga. Prođe li još tjedan ili dva u istom ritmu, cijela akcija će - htjeli ili ne htjeli - dobiti poprilično neozbiljan ton.

NEDJELJA Likari

A dok se gradom i dalje valjaju prosvjedi s uglavnom nesuvislim porukama oko koronavirusa, dočekali smo sasvim ozbiljan i sasvim razuman istup Željka Keruma.

Ali stvarno.

'Triba slušati što govori struka i liječnici. Sve ovo drugo šta čujem meni je smišno. Jednostavno triba slušat doktore', poručio je bivši gradonačelnik.

I on je ukapirao o čemu se radi, dakle to zbilja ne bi trebalo biti teško. Ali jebiga.