PONEDJELJAK Gnjavaža
Domovinski pokret, za iduće izbore programiran kao HDZ-ovo ekstremno desno krilo koje će skupiti nešto glasova i potom osigurati većinu Andreju Plenkoviću - po istom receptu koji su primijenili na izborima u Splitsko-dalmatinskoj županiji, kada su efektno skočili sebi u usta i koalirali s dotadašnjim crnim đavlom da bi se kolektivno uhljebili - ovih dana baš se trudi.
Nakon širenja histerije zbog migranata koji Hrvatsku koriste uglavnom kao protočni bojler, potom zbog lažne 'pedofilije i seksualizacije djece u školskim materijalima', eto ih ovog tjedna u ulozi glazbenih urednika. S cenzorskim namjerama, naravno.
Pritom zapravo nije bitno o čijem koncertu se radi: jednom će to biti Haris, drugi put Aca, peti put vjerojatno neki Samir. Bitno je da ova strančica ponovno traži zabrane i gnjavi kompletnu javnost svojim sitnim i jeftinim, odavno prozrenim predizbornim trikovima.
Jer u Hrvatskoj, dakako, pjevati može i smije svatko komu to nije službeno zabranjeno. Ako se Domovinskom pokretu to ne sviđa, postoji adresa na koju se mogu obratiti.
HDZ, njihov sadašnji i budući koalicijski partner.
UTORAK Mall
Ovog tjedna pomalo je gnjavilo i onih nekoliko stanara iz Riječke ulice, u neposrednom susjedstvu budućeg 'Small Malla': kada je oko gradilišta postavljena ograda na potpuno jednak način kao i prije osam godina, pobunili su se da im je ispred zgrade ostavljeno - previše prostora.
'Sjeverni dio Riječke ulice, od križanja s Vukovarskom do križanja s Istarskom u Splitu danas se pregrađivao s fiksnom ogradom na udaljenosti od 2,50 - 3,00 metra od granica privatnih parcela! Ovakvo ograđivanje je suprotno Prometnom elaboratu kojim je predviđena širina ostatka javne prometne površine od 1,60 metara', doslovno stoji u primjedbi upućenoj na bezbroj adresa. Mašala.
Od ove i sličnih bezvezarija zapravo je puno važnije pitanje - po kojem projektu se kompleks kod Općine uopće gradi? Iskapanja su zbog žurbe započeta po starome, za novi se još uvijek čeka odluka Banovine prolazi li ili ne, pa premda je sve i dalje po svemu sudeći potpuno legalno, doima se krajnje neozbiljno.
SRIJEDA Žnjan
Projekt svih splitskih projekata, u nedostatku još većih i još boljih, jest uređenje Žnjana - a ono će, prema upravo provedenom natječaju, stajati najmanje 45 milijuna eura. Okruglih deset milijuna eura više nego što je planirano prije nešto više od godine dana, još više u odnosu na procjenu otprije tri godine.
Natječaj je natječaj i tomu se zapravo nema što prigovoriti - da se poništi ovaj i raspiše novi, cijena bi vjerojatno dodatno porasla - pa u ovom slučaju vrijedi zabilježiti zlatne ribice iz oporbe koje su do jučer prozivale gradsku vlast da se na Žnjanu ništa ne radi, a sada grintaju jer se radi prebrzo.
Jer ako je išta pozitivno u najnovijem razvoju događaja, to je rok od 12 mjeseci u kojemu bi plaža morala biti potpuno uređena i spremna za korištenje.
A ne da se melja godinama i desetljećima, kao Vladino i HDZ-ovo 'odčepljivanje' Splita recimo na solinskoj Širini, gdje su pune tri godine protekle od svečanog potpisivanja ugovora a da ni jedna jedina lopata nije zakopana…
ČETVRTAK Četiri palme
Punih deset mjeseci od svečanog otvaranja meljala se priča i oko 'Četiri palme', jednog sjajnog projekta dijelom namijenjenog smještaju roditelja djece na liječenju u splitskoj bolnici. Zgrada je otvorena, a ključa, protokola i imena odgovornih svejedno nije bilo nigdje sve dok se slučaj nije počeo potezati po medijima.
Pa smo u rekordnom roku od par tjedana dobili rješenje, a onda i novu, drugu ceremoniju svečanog otvaranja.
Na koju mediji nisu bili pozvani, no eto, pregrmit ćemo. Samo da nad glavom imamo jednu sramotu manje.
PETAK Bačvice
Jednu drugu zgradu, skupi kompleks na Bačvicama čiju smo izgradnju platili iz vlastitog gradskog džepa, država je nedavno otela Splitu zahvaljujući očito bezobraznoj proceduri u kojoj je službenica iz Banovine u Kerumovo doba navodno zaboravila pojaviti se na važnom sastanku, pa je ekipa ucrtala granicu pomorskog dobra točno na polovici objekta. Privatni dio ostao je izvan njega, gradski dio je upao.
Slijedile su godine i godine bezvlašća i bezakonja sve dok situacija nije eskalirala na način da se osamnaest poslovnih prostora i službeno našlo unutar pomorskog dobra - kao da se baš u njima izmjenjuju plima i oseka - a potom prešlo u vlasništvo države koja im je jednome po jednome ukidala minimalne tehničke uvjete, odnosno dozvole za rad.
Nije nevažno spomenuti da je Državno odvjetništvo eksplicitno odbilo ispraviti nepravdu prema Splitu i pomaknuti granicu pomorskog dobra, uz obrazloženje da se ovdje ne radi o 'poslovnoj zgradi' nego o 'plažnom objektu'.
I da je šapu na njega sada bacila Županija koja bi dijelila koncesije i, kao na Zapadnoj obali, zarađivala na gradskoj imovini. Nedostaju joj još samo neki dokumenti iz Banovine, pa se žale da ih ne mogu dobiti i pokrenuti taj proces.
I neka je tako: kad je već ustanovljeno da se radi o 'plažnom objektu', onda neka ga vrate u originalno stanje i namijene za upotrebu građanima i kupačima, bez velikih komercijalnih sadržaja i bez milijuna koje će mlatiti na tuđi račun.
Valjda je dosta magarčenja cijelog jednog grada.
SUBOTA Đerek
Očekivali smo da će barem jedan tjedan proći bez Maje Đerek, ali avaj, nije izdržala.
U križarskom pohodu na Puljka i Ivoševića ovaj put izvukla je navodni skandal oko jedne udruge, jednog skloništa i jednog gospodina kojega je predstavila dogradonačelnikovim prijateljem, pa onda na osnovu pogrešnih činjenica i zločestih interpretacija izvukla zaključak da se radilo o pogodovanju.
Inertnoj javnosti, a bogme i dijelu medija, po svemu sudeći dovoljno je plasirati nekoliko zvučnih rečenica na Facebooku kako bi se stvorio dojam o kriminalu, dok dublja provjera malo koga uopće zanima.
Treba stoga jasno i glasno reći: u ovom ratu Maja Đerek očito je ispucala svoje ionako slabašne argumente i sada je pribjegla posljednjem moguće oružju.
Fake newsu.
NEDJELJA Škole
Barem jednu dobru vijest ipak smo dobili ovog tjedna: splitske osnovne škole jednoglasno su se dogovorile o uvođenju zabrane korištenja mobitela na vrijeme nastave i školskog odmora.
Podržavamo: čak i ako ne dobijemo komunikativnije i koncentriranije nove generacije, a hoćemo, svakako ćemo u budućnosti imati manje mladih pogrbljenih ljudi.