PREGLED TJEDNA: Ponižavanje grada i jedna velika pobjeda

PONEDJELJAK Partija

Kuršlus u splitskom HDZ-u dosegao je epske proporcije, a i dalje se - koliko god to bilo skriveno ispod površine - ključna bitka vodi oko Ante Sanadera i njegovog utjecaja.

Teren se, kažu, pobunio protiv njega.

U prilog toj tezi metoda raspuštanja gradskog ogranka stranke, gdje su glavnu ulogu odigrali predsjednici njenih kvartovskih organizacija koji su dvotrećinskom većinom zatražili potpuno resetiranje. I još važnije, koji su za privremenog povjerenika stranke nametnuli dosad uglavnom marginaliziranog Tomislava Goju umjesto Sanaderovog favorita Stipe Čogelje.

Normani ljudi izvan HDZ-a ovu golemu obiteljsku svađu uglavnom opisuju u spektru između nebitnog i zabavnog, no nemojmo se zavaravati misleći da na nas ništa od toga neće utjecati. Dapače: izvjesno je da će brzo proći period kada 'ni vlastitu mater više ne možeš uvjeriti za nas', kako nam je slikovito opisao jedan utjecajni splitski HDZ-ovac, i kada će nam društvo iz Sinjske ponovno krojiti sudbinu.

Žilavi su oni. Pitanje je samo hoće li naprijed ponovno ići na Sanaderov pogon, dakle kao kamikaze, ili se pokušati osuvremeniti, upristojiti i barem mrvicu prilagoditi novom vremenu u kojemu će baš svaki tukac na Facebooku prepoznaje klijentelizam na kojemu su, uostalom, i sazdani.

Da, potpuni reset ili konačna propast, čini se ta je to prava dilema.

UTORAK Đogaš

Eksperiment s jednokratnim smokvinim listom, dakle Zoranom Đogašem, evidentno nije uspio i čovjek je već došao u stadij u kojemu će ga rijetko tko na ulici prepoznati, a kamoli mu zapamtiti ime i prezime. Zoran, who?

Pa je njegova i odluka da neće ući u Gradsko vijeće, odnosno da će se okaniti politike, sasvim razumna i očekivana.

Barem će unucima jednom moći govoriti o uzbudljiva dva mjeseca svoga života i legendarnom, logički potpuno nesuvislom sloganu na kojega je nasjelo oko dvanaest tisuća ljudi.

Čuj, 'Split prvi i jedini'…

SRIJEDA Ponižavanje

HDZ-ovci će se vjerojatno i danas zakleti da im je Split i dalje prvi i jedini, barem ovi naši domaći, ali ipak nije ni dovoljno prvi ni apsolutno jedini da malo zatome ega i zagrizu kiselu jabuku. Povijest se ponavlja: kad u Banovini stoluje netko tko vrhuški ove stranke nije po volji, ponašaju se kao da ni Split ne postoji.

Ovog tjedna, recimo, ministrica regionalnog razvoja Nataša Tramišak je hodočastila najprije županu Blaženku Bobanu, a onda priredila i PR-ovsko ukazanje ispred bolnice na kojemu je nabrajala europske projekte i važno paradirala pred kamerama.

Gradonačelnika Puljka i njegove zamjenike ova ekipa nije se udostojila ni pozvati, barem kurtoazno, no ajde dobro - nije da nismo navikli na njihovo privatiziranje države.

Nažalost, i na ponižavanje njenog drugog najvećeg grada.

ČETVRTAK Solin

Istina, ponižavanje katkad ne mora ovisiti o stranačkoj pripadnosti. Imamo živog i zdravog gradonačelnika Solina Dalibora Ninčevića (HDZ) koji tome može posvjedočiti.

Skoro pola godine Hrvatske ceste izmaltretirale su njegov grad, a bogme i šire od toga, onim hrpetinama zemlje i šuta na Širini - na mjestu na kojemu je po ružičastim planovima već trebala započeti gradnja novih dvaju nadvožnjaka. No kako to obično biva, geniji nisu vodili previše računa o tome da se ondje nalaze temelji antičke Salone, a očito im nije ni zazvonila uzbuna kada je posao vrijedan stotine milijuna kuna dodijeljen poluraspadnutom škveru, pa je velika investicija zapela i prije nego što je započeta.

A brda zemlje, kažemo, ostala na vjetru sve dok se Ninčević nije naljutio i sazvao novinare; tada se dogodila čudesna noćna akcija i u roku od nekoliko sati sve je lijepo počišćeno. Mašala.

Treba koji put i podviknuti. Kamo sreće da je hrabrosti i za nešto veće, ozbiljnije stvari.

PETAK Bankomati

Konzervatori se, to je sada već jasno, često sprdaju s gradom koji štite. Trebalo je otkriti jedan novi bankomat bezobrazno i bespravno postavljen na tri koraka od Jupiterovog hrama da bismo dobili čvrst dokaz za to.

Gospoda se prave blesava. I za to imaju otvorenu podršku svojih šefova iz Zagreba.

Da smo recimo u Poreču, njihova inspekcija prošetala bi centrom grada i u roku od nekoliko dana makla stotinjak ilegalnih bankomata, usput naplativši nekoliko milijuna kuna kazni. Budući da smo u Splitu, puno je lakše ne raditi.

I tolerirati, zapravo poticati nered u kojemu se mnogi - pa i konzervatori - očito sjajno snalaze.

SUBOTA Mall

S druge strane, ugodno je s vremena na vrijeme čuti za kakav suprotan primjer, da se stalo na kraj onima koji pokušavaju očerupati cijeli jedan grad.

Šoping centar 'Mall of Split' dvostruko je veći nego što je originalno smio i trebao biti samo zato što su njegovi gazde dobili 'urbanistički bonus' i crno na bijelo obećali izgraditi cijeli splet prometnica na Mejašima. I to u roku od dvije godine.

Vidimo kako je to ispalo: rotor je pomaknut ustranu i manji nego što je trebao biti, a ceste uglavnom slijepe. I bespravne. 

I cijelo jedno desetljeće prošlo je u čekanju da se to i sudski dokaže.

Sada je, čini se, Split napokon prešao u ofenzivu: investitori su - barem nepravomoćno - dobili rok od šest mjeseci da porede stanje na Mejašima, ili će im se u suprotnom odjednom naplatiti tri ipo milijuna eura. Čestitamo.

Čekamo još rasplet oko onog jednog neobičnog potpisa Ive Baldasdara upravo na ovom poslu, nakon kojega je Grad ostao bez svojih desetak milijuna kuna. 

I to bi od nekoga valjalo naplatiti.

NEDJELJA Goran

Olinjali zagrebački reperi 'Tram 11' ovog su tjedna izvalili nekakve budalaštine na račun Splita i Dalmacije, no oni su nam zapravo manje zanimljivi: da im nije kontroverzi koje produciraju s vremena na vrijeme ni u za koncerte vlastitom gradu vjerojatno ne bi prodali više od tih petnaestak karata.

Zanimljiviji nam je, recimo, Goran Ivanišević koji se probudio iz hibernacije i gordo pozira u Hajdukovim majicama iz navijački slogan 'Hajduk živi vječno' - kao da smo svi skupa pali na glavu i zaboravili da je ne tako davno na svojoj jahti ugošćavao Zdravka Mamića i kompletnu momčad Dinama.

I kao da smo zlatne ribice, pa ne pamtimo kako je u trenucima najveće slave zavidao vlastiti grad i za sebe užicao ni manje ni više nego specijalne izmjene Generalnog urbanističkog plana - da bi koju godinu kasnije na prodaji vile na Marjanu zaradio par milijuna eura i kliznuo u Zagreb, zajedno s fantastičnim planovima o raskošnoj 'teniskoj akademiji' na Duilovu. Na zemljištu koje je prenamijenio, pa također prodao.

Nekad je zbilja pametnije šutjeti, praviti se mrtav.