PREGLED TJEDNA: Paranoja, kolindiranje i dvije prepametne klupe

PONEDJELJAK Paranoja

Tako to obično biva sa splitskim gradonačelnicima negdje na pola mandata: osvrnu se oko sebe i shvate da više nikome ne vjeruju, pa razbucaju i ono malo ekipe koja im je držala leđa ili ih u nekom trenutku pokušala urazumiti. Uz sebe, naravno, i dalje  samo drže komunalce i urbaniste; jedino u tim sektorima se lova vrti na dnevnoj bazi.

A onda po ustaljenoj i tako dosadnoj špranci slijede histerični ispadi prema novinarima i potpuno blesava praksa pokušaja zaustavljanja Reutersa. Svi se sjećamo Keruma i njegovog 'Ja sam ovdje šef, nemaš ti šta dolaziti u Banovinu', a tko je Baldasar da prekine tako ljupku i demokratičnu tradiciju. Pa i on, eto, širi popis medija koji su uskraćeni službenim informacijama  o njegovim ionako besplodnim i često blesavim dnevnim aktivnostima.

Gotov je, a čini se da jedino on još uvijek to ne vidi.

UTORAK Trgovanje

Je li baš gradonačelnik dao mig Tomislavu Mamiću da tajno krene kupovati dionice Hajduka, kao što ga je onomad pokušao zainteresirati da zajedno s Jakom Andabakom preko dokapitalizacije na mala vrata preuzme klub, tek ćemo vidjeti.

Tommy, naravno, ima puno pravo raditi što god hoće, pa tako i kupovati ono što Andabak, Rimac (Kerum? Ora?) više ne žele. I namjere su mu, kaže, sasvim plemenite, a priča i da je shvatio kako bi Hajduk po samom svom profilu teško istrpio jednog gazdu.

U redu, vidjet ćemo i to. Čovjek izgleda dosta razumno, a valjda je nešto shvatio iz Kerumove nesretne političko-poslovne sudbine.

SRIJEDA Kolindiranje

Ovog tjedna Splitom je kolindirao Zoran Milanović. Nije bilo baš spektakularno kao ljetos s predsjednicom, ali nije bilo ni za baciti: samo onaj dirljivi trenutak kada gradonačelnik prstom upire prema Istočnoj obali i objašnjava da će tamo - odmah do 'jedne ploče na visini od šest metara' - posaditi 'sve same hotele' vrijedio je gnjavaže trčkaranja za njima po cijeloj Rivi i Palači.

Lijepo je znati da je i prije svih mogućih natječaja i izrade projekata urbanističko rješenje već poznato

ČETVRTAK Snovi i java

No od gradonačelnikovih maštarija - ili mokrih snova, kako bismo ih bezobrazno nazvali - koje se ionako nikada neće ostvariti puno je bitnije ono što se događa u realnom životu i na puno prizemnijoj razini.

Evo, recimo, u Javnoj ustanovi za upravljanje sportskim objektima, toj čudesno mutiranoj organizaciji koja je zamišljena da sama sebi zarađuje za plaće - no narasla je do cijelih stotinu zaposlenih prikopčanih gotovo potpuno na gradski proračun.

Što se tamo događa? Nova zapošljavanja, naravno: po najfriškijoj sistematizaciji radnih mjesta - koja se kao i prethodne predstavlja kao maksimum maksimuma, a u stvari je samo plan uhljebljenja do kraja mandata gradonačelnika koji se uvijek ostvari u potpunosti - možemo očekivati deset do petnaest prinova. Mašala.

Sin direktora Splitske obale Perislava Bonačića više neće besciljno tumarati jer je odlukom ravnatelja Serđana Guština dobio na upravljanje teretanu. A što radi Guštinova kćerka, koja je čudesnim razvojem događaja pronašla posao baš u Splitskoj obali - da oprostite, još ne znamo. Gospoda direktori marljivo troše naše pare, ali kad to treba javno pojasniti sustavno i kvalitetno se prave blesavi.

PETAK Pliva patka...

Njihov šef Baldasar pred izbore se tradicionalno uhvati javne prepiske s predsjednikom HDZ-a Petrom Škorićem. Dopisuju se i loptaju preko medija, a nama neugodno. 

Škorić po običaju nadrobi i šta treba i šta ne treba, a gradonačelnik mu onako blesavo odgovori da olajava Split. I onda se tri dana raspravljaju tko i kako voli svoj grad. Mili bože.

Od gradonačelnikovih dnevnih aktivnosti na koje ne poziva zločeste novinare izdvojimo primanje za Blanku Vlašić. Bilo je dosta rano pa čovjek nije stigao ni košulju uvući u gaće, a kamoli još nataknuti kravatu.

SUBOTA Provokatorice

Dvije pametne klupe na Vidilici devastirane su u rekordnom roku. Po svemu sudeći sjekirom. 

Tako im i treba kad se usred Splita kurče da su pametne.

NEDJELJA Natrag pod ključ

Bedem Contarini namijenjen je za ziđanje, bedem Priuli predan ugostiteljima, a Cornaro je nekim čudom uspio preživjeti, iako zasad služi samo za nuždu pasa.

Ipak, u nedjelju navečer shvatili smo da u srcu grada imamo prostor u kojemu se mogu organizirati čarobni koncerti, s čudesnom atmosferom i spektakularnom scenografijom.

Ajmo sad ključ u bravu, zašto bi nešto uopće valjalo...