PREGLED TJEDNA: O vodi, smeću, ručkovima i megaprojektima

PONEDJELJAK Voda

Kiša je pala, voda se zamutila, hvala na pitanju sve je u Splitu nenormalno kao i inače.

Čudili bismo se da je drugačije.

Činjenica da debelo u postindustrijskom dobu pola milijuna građana mora prokuhavati navodno djevičanski čistu vodu za piće zapravo je skandal sama za sebe, ali podatak da se problem obećava riješiti evo već punih pet godina - i da se toga prisjećamo kod svake ozbiljne jesenje ili proljetne nevere - depresivan je do bola.

U pet godina ljudi su organizirali let na Mjesec, mi nismo u stanju postaviti ni obični filter za vodu. Dapače, izgledno je da se to neće dogoditi još barem dvije ili tri godine.

Uvijek su tu prigodna objašnjenja i opravdanja o složenosti procedure i beskrajnim tehničkim i administrativnim zavrzlamama, zbog kojih se rokovi pomiču iz mjeseca u mjesec i iz mandata u mandat, ali suština je zapravo jednostavna: nema razloga zašto bi se administracija, u ovom slučaju iz 'Vodovoda', mrdnula i pokazala znakove života. Njima se nikud ne žuri.

Projekti su ionako zanimljivi samo dok se čekaju.

UTORAK Smeće

Sa smećem je više-manje slično: Centar za gospodarenje otpadom u Lećevici čekamo jubilarnih i respektabilnih dvadeset godina, a odlagalištu Karepovac sve brže i sve neumitnije ističe rok trajanja. Još dvije godine i bit će pun do čepa.

Koliko god se stidljivo povećavao postotak razdvajanja otpada, još je brže topljenje postotaka raspoloživog kapaciteta deponija usred grada. Između ostalog i zato što na njemu osim Splita svoje smeće iskrcava još dvadeset okolnih gradova i općina.

Do prošlog mjeseca to je tako moralo biti, a onda je Ustavni sud napokon ukinuo bizarnu uredbu blagopočivajućeg ministra Tomislava Ćorića po kojoj se smeće iz gradova bez urednog deponija moralo primati u gradovima koji su se barem minimalno potrudili i doveli svoja odlagališta u pristojno stanje. I sada više ne postoji nijedan zdravorazumski argument zašto bi Trogir, Omiš, Vrgorac ili Kaštela svoje smeće morali slati u centar Splita.

Osim ako se Gradu i 'Čistoći' možda omililo zarađivati na tome.

Dakako ne treba biti loš susjed, pa se drugim gradovima i općinama može ponuditi alternativa za Karepovac: nećemo imati ništa protiv da svoje smeće i dalje dovoze nama, samo molimo da ga iskrcaju par kilometara zapadnije.

Ispred zgrade Županije.

SRIJEDA Odluka

Banovina je isproducirala novu odluku o javnom redu i miru, prvu takvu u novijoj splitskoj povijesti, kojom će se s tristo eura kažnjavati pišanje, povraćanje i divljanje u gradskoj jezgri.

I još se najavljuju odredi zaštitara koji će zajedno s redarima sve to provoditi.

Ako se nas pita, potez je dobar: svaki put kad pomislimo da se možda malo pretjeruje s normiranjem i najavama strogih mjera, eto ti kakve pijane horde koja nas razuvjeri.

I bolje je da se malo uvede reda prije nego što nam turisti počnu ozbiljno ići na živce.

ČETVRTAK Sjednica

Punih petnaest sati trajala je sjednica Gradskog vijeća - s pauzom za ručak, ali o tome nešto kasnije - a od svega smo zapamtili uglavnom bizarnosti.

Recimo onu da je gradski vijećnik razotkrio da gradska pročelnica nema pojma koliko hektar ima kvadrata, ali je potom razotkrio i vlastitu lijenost jer nema veze - niti mu se dalo provjeriti jednostavnim guglanjem - koliku njegov vlastiti grad površinu ima. Pogriješio je za pedeset puta.

Onda imamo bivšeg gradskog vijećnika koji je malo opao u formi - preciznije, kao da je malo zaostao i nikako da se modernizira u izričaju i metodama - pa sklada sarkastične pjesmice i kao važno otkriće predstavlja nevažne dokumente koje je otkrio, zapravo obične tehnikalije iz Banovine.

Pa na koncu imamo i gradsku vlast koja neobično revno i po cijenu ozbiljnog konflikta izbjegava raspravu o projektu usred grada, 'Small Mallu', makar sve indicije ukazuju na zaključak da malo toga uopće može biti sporno. Barem danas.

Sporna je svakako komunikacija, činjenica da nikako ne možemo dobiti suvislu i cjelovitu informaciju o projektu, pa onda štrapanje koje slušamo sa svih strana ne može biti neočekivano…

PETAK Ručak

Kao glavni rep ovotjedne sjednice Gradskog vijeća u javnosti se zadržao famozni ručak za gradske vijećnike - i njihove goste, a bogme i pokoju suprugu koja se ondje našla - u restoranu 'Zrno soli'. 

I račun za njih sedamdesetak u iznosu od 35 eura po glavi, mašala.

Sve dok nam to bude glavna vijest, a ne podatak da se u prošloj godini nijedan ozbiljan kapitalni projekt u gradu nije pokrenuo, te da je ogroman dio proračuna naprosto ostao neiskorišten - što se lijepo moglo čuti na istoj toj sjednici - uglavnom ćemo osjećati beznađe.

SUBOTA Kabeli

…pa će nam glavni domet zasad biti hvalisanje da su sa štekata na Rivi maknuti kabeli koji su ih napajali strujom.

Nema što, još dva ili tri ovakva megaprojekta i pobjeda na idućim izborima je osigurana.

NEDJELJA Režim

Vrlo sličnu stvar od ovog tjedna gledat ćemo u gradskoj luci nakon dvadesetak dana nepotrebnih radova. I to u ljetu koje će, kako nam je gradonačelnik Puljak još lani obećao, biti 'zadnje u kojemu ćemo gledati gužve'.

Kako usvajanje izmjena GUP-a evidentno ozbiljno kasni i kako je sve izglednije da do kraja mandata bageri neće navratiti na ovu lokaciju, eto nam opet fiks-ideje o promjeni prometnog režima u luci iz jednosmjernog u dvosmjerni. Valjda da se stvori dojam da se barem nešto radi.

Prvi režim je relativno solidno funkcionirao u protekle tri godine, ali donesen je u Andrino vrijeme i zato valjda ne valja, neće biti da se bez razloga grintalo po Facebooku. Čak će usred luke metnuti montažni rotor s kojim su se ne tako davno rugali.

I sada nam je gradska vlast od dvije loše opcije - prve, da se prometni čepovi stvaraju na izlasku iz trajekata, i druge, da se začepe sva gradska križanja do bolnice i HEP-a na Mertojaku - odabrala ovu drugu. Svaka čast, sjetit ćemo ih se ovog ljeta.