O uhljebima, porezima i zašto Vlada pumpa novac u Rijeku

PONEDJELJAK Renesansni čovjek

U razotkrivanju interesnog braka između 'žalosnog sinonima za korupciju, nepotizam i izdaju nacionalnih interesa', dakle HDZ-a, i 'stranke koja nije ni domovinska, ni domoljubna', dakle Domovinskog pokreta, u Splitsko-dalmatinskoj županiji sve su očitiji i otvoreniji.

I sve bezobrazniji.

U drugoj polovici mandata vlasti sastavljene neprincipijelnim koaliranjem i aktiviranjem najprije pojedinačnih žetončića, a onda i cijele jedne stranke-žetona, iznenada su spoznali da im treba još jedno pročelničko mjesto. 

Za koje će se formalno raspisati javni natječaj, a koje će u stvarnosti biti namješteno gospodinu Željku Primorcu: bivšem predsjedniku HDZ-a iz Vrgorca koji je nakon gubitka izbora u tom gradu prešao na nešto ljuću desnicu, potom ekspresno uhljebljen kod konzervatora, a zatim bez natječaja prebačen u Županiju.

Mjesto pomoćnika pročelnika ondje ga očito nije do kraja zadovoljilo, pa će ovaj povjesničar s krajnje dubioznim stavovima o povijesnim, ali i civilizacijskim temama, sada dobiti cijeli jedan resor. Prigodno, radi se o kulturi koju namjerava uvezati u 'objedinjeni sustav, što god to značilo.

Paralelno - jer očito se radi o renesansnoj personi, a možda i kako bi zaradio koji euro više - ovaj povjesničar radi i kao predsjednik Upravnog vijeća Županijske uprave za ceste, mašala.

Ovakva klasična politička trgovina, zabranjena zakonima i zdravim razumom, u Županiji se smatra običnim danom u uredu - a i može im se jer javnost na nju naprosto ne trza. Jedina slabašna nada, točnije iluzija, jest da bi se za nju jednog dana eventualno mogao zainteresirati USKOK.

Da ozvuče samo nekoliko telefona u zgradi Općine, natovarili bi sebi posla za godine i godine.

UTORAK Bog Sunca

Stvari su se upravo tako trebale razvijati, baš u skladu s onim sramotnim tajnim koalicijskim sporazumom HDZ-a i DP-a koji je svojevremeno procurio u javnost, no čini se da se u posljednji trenutak u priču uključio naš Bog Sunca, navodno upozoren od strane dijela lokalnih HDZ-ovaca. Andrej Plenković mogao bi, došapnuto je, blokirati ovaj deal.

Možda zbog 'političke štete u osjetljivom periodu uoči izbora', kada će ove stranke inscenirati međusobni rat kako bi nakon izbora ponovno objavili ljubav, a možda zbog činjenice da je upravo potencijalni pročelnik za kulturu Željko Primorac prije nekog vremena objavio tekst u kojemu tvrdi da 'Plenković nije temelj nacionalne Hrvatske'.

Oh, kako amaterski i kratkovidno za političara iz jedne od stranaka desnije od HDZ-a koje su, kako znamo, uvijek na tržištu. Zamjeriti se gazdi osobno.

U Županiji sada evidentno slijedi barem mrvicu uzbudljiviji period jer se paralelno s procesom uhljebljivanja koalicijskog partnera odvija i proces usvajanja proračuna za iduću godinu - na kojemu će Domovinski pokret sasvim sigurno zategnuti odnose.

Hoće li oni puknuti do kraja, teško je reći: već znamo da ovdje vladaju principi tržišta, pa se uvijek  može pronaći kakva alternativa za Primorca i njegovu trgovačku družinu. Oni se ionako boje jedino izbora.

SRIJEDA Normalnost

Split je ovog tjedna nakon dugog niza godina, pa i desetljeća, napokon dobio novu, pristojnu i veliku javnu garažu na Lokvama - bolje ikad nego nikad - ali i novu gradsku knjižnicu na Kili oko koje su tamošnji HDZ-ovci izveli jedan mali dramolet.

Sablaznili su se nad činjenicom da protokolom svečanog otvaranja nije bio predviđen svećenički blagoslov.

'Mi smo knjižnica i u statutu nam stoji da smo otvoreni za sve građane našeg grada i šire, i bez obzira na njihove orijentacije - političke, vjerske ili bilo kakve druge. Ovo je sekularna institucija, mi se tako i ponašamo', kratko i jasno objasnila im je ravnateljica Grozdana Ribičić, pa onda dometnula da 'kao katolkinja živi svoju vjeru, ali kao ravnateljica ne može dopustiti da je bilo kome nameće' i još najavila da će pozvati župu i župnika da pomognu u kreiranju programa knjižnice.

Čestitamo joj. Na normalnosti.

ČETVRTAK Smoje

I otvaranje spomenika Miljenku Smoji na Matejuški proteklo je u normalnom i revijalnom tonu, čak i usprkos tomu da se gradonačelnik u pauzi sjednice Gradskog vijeća preodjenuo u prigodnu samoreklamersku majicu. 

Smoje se napokon vratio doma.

Sami spomenik možda jest pomalo nezgrapan u proporcijama, nekima bi zbilja mogao bacati na ljetnu verziju Franje Tuđmana, a za početak možda doista djeluje i pomalo nahereno.

No kao da je to uopće bitno: naheren nam je i cijeli grad, pa je opet čudesan. 

Sve će to vrlo brzo sjesti na svoje mjesto.

PETAK Porez

Ivica Puljak ipak nije upao u zamku Andreja Plenkovića, koji je odlučio uvesti porezno rasterećenje na račun gradova i općina: objavio je da ipak ne uvodi maksimalnu stopu poreza na dohodak, kojom se zamjenjuje dosadašnji prirez, nego će ona biti nešto niža - dovoljno da prosječna plaća u Splitu naraste za nekih tridesetak eura.

Jednostavnije rečeno, dosadašnja stopa prireza prepolovljena je s 15 na 7,5 posto.

Razumni će reći da je svako rasterećenje plaća itekako dobrodošlo, dok bi cinici zaključili da ni Puljku ni gradskom proračunu ovi novci zapravo nisu potrebni jer ih ionako imaju sasvim dovoljno. Milijuni gradskih eura oročavaju se u bankama umjesto da se troše.

Mi bismo konstatirali da ne bi bio problem plaćati im čak i više, samo da gradske investicije i dalje uporno ne stoje u kategoriji potencijalnih i da sve bitne stavke u izvršenju gradskog proračuna i dalje nisu bliže nuli, nego granici od 100 posto.

Plaćali bismo da imamo što.

SUBOTA Rijeka

Za vidjeti kako to izgleda kada se troše državne pare, kada časte Andrej Plenković i Oleg Butković, ovog tjedna trebalo je skoknuti do Rijeke: ondje je u samo nekoliko godina izgrađena najskuplja cesta u državi, par stotina metara tunela i vijadukata koji povezuju luku i centar grada s obilaznicom, pa je nakon nevjerojatnog spleta novih državnih prometnica - a bogme i željeznice koja se intenzivno gradi i uređuje - Rijeka postala grad koji je, kako je lijepo rečeno, 'prometno potpuno zaokružen na razini najnaprednijih gradova u Europi'.

Zaobilaznica im je izgrađena novcem kojega je Ivo Sanader još davno prebacio s ceste Omiš-Split, u izlaz iz luke odlukom Plenkovića i Butkovića uloženo je višestruko više love nego što je potrebno za odčepljenje one splitske, daleko prometnije. Željeznica im se gradi jer nemaju HDZ-ovce u Županiji i Kaštelima koji to blokiraju, a tu su još i dvije nove autoceste prema Istri i Lici, dok ovdje ljudi na dnevnoj bazi ginu po Dicmu i Prugovu.

Pa dok gubimo živce na Širini i godine na magistrali prema Omišu, dok se valjamo preko onog mostića na Bačvicama u nadi da ćemo se živi i zdravi dokopati izlaza iz grada, uvijek trebamo imati na pameti tko je odgovoran za sramotu od državnih cesta u Splitu i okolici.

U svim ovim slučajevima, zbilja se vrlo dobro zna.

NEDJELJA Igre

Plenkovićevoj vladi trebamo zahvaliti i zbog toga što se za četiri godine u Splitu neće održati Europske igre, još uvijek friška i relativno čudna sportska manifestacija: nakon pustih priprema, sastanaka, projekata i konsenzusa u Gradskom vijeću - gdje su i HDZ-ovci gorljivo zagovarali organizaciju 'europske Olimpijade', nastavljajući se na svoja predizborna obećanja - hladan tuš stigao je u obliku vijesti da Plenković ne želi potpisati jamstvo Vlade kao posljednji, ključan dokument.

Objašnjenja nema, no ono je prilično jasno: očekivao je da će mu Ivica Puljak prethodno poljubiti prsten, a kako to ovaj nije učinio, Europske igre najednom su postale nepotrebne i neisplative.

Zna se kako bi bilo da je odnos političkih snaga u Splitu ponešto drugačiji i isplativost ili neisplativost samih Igara ovdje ne igra baš nikakvu ulogu.

Na djelu je osveta gradu koji je gotovo izgorio u požaru, onom istom kojega je premijer proglasio 'atraktivnim', te građanima koje zbog ishoda na posljednjim lokalnim izborima i danas očito smatra 'nenormalnim'.