O bankarskoj otimačini, žrtvama fašizma i beskrajnom krpanju

PONEDJELJAK Spaladium

Štorija oko Spaladium arene raspliće se točno onako kako smo očekivali, pa čak i priželjkivali: započeo je proces sudske prodaje dvorane i ostatka nikad izgrađenog kompleksa u Lori, zasad procijenjenog na 56,6 milijuna eura. Iznos će bez sumnje dodatno padati jednom kada se tržište dobije priliku izjasniti o ponudi.

I premda se naizgled radi o (još jednom) investicijskom fijasku, u stvarnosti je riječ o privođenju kraju sramotne priče u kojoj je Split za divno čudo ostao neokrznut, čak i usprkos poprilično sramotnim postupcima njegovih čelnih ljudi. Prije svega Ivana Kureta, potom Ive Baldasara, a u manjoj mjeri i Željka Keruma.

Ovdje je, naime, gotovo cijelo jedno desetljeće na djelu bio kontinuirani pokušaj dviju austrijskih banaka da opelješe cijeli jedan grad i na leđa mu natovare desetke milijuna eura tuđih dugova. Samo zahvaljujući angažmanu profesora Dejana Kružića, a potom i ispravnom stavu Andre Krstulovića Opare, priča je sudskim putem uglavnom preokrenuta i dokazano je ono što se zapravo znalo od samog početka.

Projekt Spaladium nije realiziran do kraja i sada propale privatne tvrtke koje su dvoranu gradile, a onda i banke koje su to financirale, imaju snositi posljedice svojih postupaka i preuzetih rizika. Koliko god dobiju prodajom dvorane, dobro su dobili. Ako im nije dovoljno, neka je rastave i odnesu u Austriju.

A kada vam na ulici netko spomene Spaladium arenu kao simbol navodnog splitskog nereda, dovoljno je uzvratiti jednom jedinom rečenicom: ovu propalu investiciju sam grad, za razliku od drugih, nije platio gotovo pa ništa. 

Niti će.

UTORAK Trg

Od svih ostvarenih i najavljenih izmjena naziva ulica, trgova i vrtića, među bezbrojnim inicijativama za postavljanje spomenika, spomen-ploča, bisti i natpisa, jedan zapravo najsmisleniji i najracionalniji potez još od 2007. godine - kada je o njemu postignut konsenzus ama baš svih političkih opcija u gradu - sve do ovog tjedna stajao je na čekanju.

Prostor ispred zgrade Općine, upravo onaj na kojemu su talijanski fašisti organizirali mučilište stotina i stotina od ukupno više tisuća ubijenih Splićana, nazvat će se Trg žrtava fašizma.

Inicijativu su prije sedam godina ponovno oživjeli Ivica Grubišić Gire i Goran Sučić, a sadašnjem gradonačelniku Ivici Puljku u nedostatku konkretnijih predizbornih aduta zgodno dođe oživotvoriti je  - što ne znači da ona nije potpuno na mjestu.

I da neće barem djelomično anulirati davnu splitsku sramotu, kada je u masovnom mijenjanju naziva ulica - dijelom opravdanom, a bogme dijelom i sumanutom - zatrt svaki, barem i načelni spomen na žrtve fašizma.

Ajmo još i to obaviti, pa idemo dalje.

SRIJEDA Pauk

Normalan čovjek očekivao bi da se u pristojnom društvu konsenzus barem oko žrtava fašizma može postići, ali avaj, čini se da je u posljednjih petnaestak godina Split otklizao u regresiju. 

To što živimo u predizbornom vremenu nije nikakvo opravdanje za desno krilo HDZ-a, u javnosti poznatije kao Domovinski pokret, da bezobrazno pokušava suprotstaviti žrtve fašizma i nacizma s onima iz Domovinskog rata. Možda za njih jest oportuno, ali svejedno je bijedno.

U skupljanju najjeftinijih bodova i glasova, koje će nakon izbora donijeti u dotu Plenkoviću i HDZ-u, ova stranka koristi se prokušanom metodom skandaliziranja 95 posto javnosti kako bi sebi privukla preostalih pet posto radikaliziranih ili naprosto priglupih - u splitskim okvirima prvoborac tog pristupa bio je danas zaboravljeni Luka Podrug, no dostojno ga je zamijenio mladi Martin Pauk, poznatiji i kao superuhljeb trenutno zaposlen u Županiji.

On se ovog tjedna ipak malo previše zanio pa se javno obrušio ni manje ni više nego na Andreja Plenkovića i njegovi 'mamu lekarku', no u roku od nekoliko sati Paukova objava netragom je nestala.

Jasno, ipak treba imati neke granice, a bogme ni ne zaboraviti tko te hrani.

ČETVRTAK Isus

Hrvatske ceste nastavljaju se zajebavati sa Splitom.

Tri mjeseca nakon što su objavili da se na drugom najzagušenijem križanju u državi, onom na Širini, 'u roku od mjesec dana' završavaju konzervatorski radovi kako bi se napokon mogli započeti graditi planirani nadvožnjaci, potom mjesec dana otkako su otkrili da su konzervatori dovršili svoj dio posla, eto ih opet ovog tjedna s objavom da to nije bila istina.

'Što se tiče same provedbe zaštitnih arheoloških istraživanja, ona su provedena na svim predviđenim lokacijama osim na jednoj, na kojoj je prije istraživanja potrebno izmjestiti kip, za čije izmještanje se izrađuje sporazum između Hrvatskih cesta, Grada Solina i Nadbiskupije splitsko-makarske', kažu sada u Hrvatskim cestama.

Drugim riječima, nakon godina i desetljeća priprema za uređenje ovog križanja došlo je do senzacionalnog otkrića kipa Isusa koji ondje također - i to iznad zemlje - stoji desetljećima. Mašala, čestitamo.

PETAK Vodovod

Novom direktoru 'Vodovoda i kanalizacije' Miroslavu Deliću treba čestitati jer je, slučajno ili ne, u samo nekoliko tjedana uspio odčepiti goleme investicije koje su mjesecima i godinama bile na čekanju, prije svega za sustav odvodnje i novi morski pročistač otpadnih voda. Nije to mala stvar, radi se o desecima milijuna eura - hvala Europskoj uniji koja nas civilizira! - kojima bi se gradska infrastruktura trebala dovesti na pristojnu razinu.

Sada nam očito slijedi nekoliko godina raskopavanja i prekopavanja gradskih ulica, a mi se usrdno nadamo da će u Banovini imati barem mrvicu razuma i pameti pa paralelno s time temeljito obnoviti ulice kojima će nove vodovodne i kanalizacijske cijevi prolaziti.

Europa nam je platila skoro pa sve, mogli bismo se isprsiti barem s tih par metara širine asfalta.

SUBOTA Vinkovačka

No u samoj Banovini puno stvari i dalje očito ne štima, barem kada je riječ o redovnom poslu koji bi se trebao obavljati: teško je ne primijetiti drastični nedostatak ulaganja u osnovnu infrastrukturu, recimo u obnavljanje ulica i trotoara koji su i dalje na razini standarda ratom poharanog Mariupolja, a još je depresivniji podatak da se od ionako neveselog iznosa planiranog za novu izgradnju dosad realizirano tek petnaest - brojkom: 15! - posto od planiranog.

Vrlo ilustrativan je primjer najnovije navodno obnavljanje Vinkovačke ulice na Plokitama, odakle se prema gradskoj vlasti počesto ispaljuju otrovne strelice pa se očekivalo da će iz Banovine uzvratiti barem pristojno obavljenim poslom. No umjesto toga dobili smo nekoliko bijednih asfaltnih zakrpa, sporadično razbacanih i kvalitetom jednakih prethodnom stanju. Nije ni čudo da se gradski oci ovim milenijskim pothvatom nisu javno pohvalili.

O tome da nitko u ovom gradu nije sposoban ugraditi šahtu da bude u razini ceste, romani bi se mogli napisati - ali tek nakon odgovora na jedno logičnije i važnije pitanje.

Ako ste već puni para, kao što se hvalite, zašto ih ne trošite?

NEDJELJA Čistoća

'Čistoći' je, međutim, para očito nestalo premda na terenu - izuzev nekoliko desetaka novih polupodzemnih kontejnera - ne primjećujemo veliki napredak u urednosti i ažurnosti.

Dapače, opći je dojam da se spremnici prazne aljkavije i neredovitije, a glomazni otpad, koji uz njih razvija vlastiti ekosustav, kao da se ni ne primjećuje. Ulice nam uglavnom pere kiša, a tek treba vidjeti gdje se misteriozno sakrio onaj pompozno predstavljeni stroj za čišćenje kamena i skidanje žvaka. O mrvicu ozbiljnim investicijama poput stabilizatorima već godinama također slušamo samo u teoriji.

Svejedno, gospoda iz Čistoće za prvi dan idućeg mjeseca servirala nam je ozbiljno poskupljenje svojih usluga. I u ovom slučaju točno znamo što plaćamo.

Porez na budale.