PREGLED TJEDNA: Neredi su sramota. Ali policijska brutalnost još je gora od toga

PONEDJELJAK Gradonačelnik

Gradonačelnik nam je još jedan tjedan proveo više-manje potpuno izvan svoga grada: primijetili smo ga na predizbornim skupovima u Rijeci, Zagorju i Zagrebu, a nije da smo ga baš pasionirano pratili. Ivica Puljak po svemu sudeći ima ozbiljnu ambiciju na nacionalnom nivou - oh, koliko različitu od ne tako davno proklamirane namjere da će 'dva mandata upravljati Splitom' - a izostanak s posla u predizbornoj kampanji nije ništa neobično ili neuobičajeno. S radnog mjesta kliznuo je i župan Blaženko Boban, cijela serija gradonačelnika, načelnika i direktora.

Pitanje je samo kandidira li se Ivica Puljak na izborima i promatra li ih iz perspektive Puljka kao gradonačelnika ili Puljka kao političara.

Kad bi ovo prvo bilo slučaj vjerojatno bi u javni prostor gurao splitske teme i probleme, a u pozadini lobirao za njihovo rješavanje i izboksao realizaciju nekoliko većih gradskih projekata. Odnosno, ispregovarao ili čak ucijenio da prestane sramotna i osvetnička HDZ-ova i Vladina blokada drugog najvećeg grada u državi, u kojemu u osam godina nisu uspjeli izgraditi gotovo ni metar pristojne nove ceste. Na koncu, Puljak i jest kandidat upravo u ovoj, desetoj izbornoj jedinici.

Iz sebične splitske perspektive dojam je on - opčinjen nacionalnom politikom - o tome ni ne razmišlja.

UTORAK Krv

S druge strane, Domovinski pokret za kandidata u našoj izbornoj jedinici postavio je čovjeka koji ni sa Splitom ni s Dalmacijom nema skoro pa nikakve veze, a onda pronašao jedinstven način promoviranja njega i njegovih kolega.

'U sebi nose nekoliko kilograma gelera, primili su više batina u koncentracijskim logorima nego su neki vidjeli u akcijskim filmovima, lakša ranjavanja nisu ni upisivali u evidenciju, a prolili su krvi toliko da su mogli opskrbiti transfuzijsku jedinicu KBC-a', objasnili su nam iz DP-a.

Svaka čast ljudima na tome, ali svejedno im netko treba objasniti da se na izborima bira Sabor, a ne vodstvo Hvidre.

Kao i županu Blaženku Bobanu koji je - valjda kako bi držao tempo - poprilično blesavo pozvao građane da idućeg tjedna 'ne izdaju 15.830 poginulih hrvatskih branitelja i svoje pređe'. 

Neobičan je svijet u kojemu ovi ljudi žive, i u koji nas nastoje uvući.

SRIJEDA Tunel

I dio Kaštelana živi u nekom svom svijetu, pa pokušava organizirati bunu protiv izgradnje ceste i tunela kroz Kozjak.

Četiri godine nakon što se na tom projektu počelo raditi i mjesecima nakon što su potpisani ugovori o samim radovima.

Dio argumenata svakako im stoji: Hrvatske ceste svakako nisu bile transparentne oko trase same ceste, niti su ponudile suvisle argumente da se promet u Solinu i Kaštelima njenom izgradnjom neće dodatno zagušiti i začepiti.

A pogotovo nisu otkrile kada će graditi logičan nastavak i most prema Splitu, na što je odgovor naravno - nikad.

Građani se tako danas zapravo glođu oko mrvica koje su Splitu i okolici bacili Vlada i Hrvatske ceste, i dalje nesvjesni da problem nije u njima - nego i činjenici da ovom kraju kronično nedostaje jedan Oleg Butković koji će ga maziti i paziti kao što posljednjih godina potkupljuje Rijeku i okolicu.

Da je Split dobio samo promil tamošnjih investicija, i tunel Kozjak i cesta do njega bile bi samo logičan dio zaokružene cjeline. Nije dakle u njima problem, nego u dugogodišnjem maltretiranju i ponižavanju pola milijuna stanovnika ove regije.

Pa vi i dalje glasajte za HDZ.

ČETVRTAK Svinjarija

Frustracije izazvane Hajdukovim poniranjem dovele su do nereda na stadionu i to je bilo donekle očekivano i razumljivo, ali nikad opravdano.

Kad se neredi dogode, to je zbilja sranje.

Policijska reakcija na frku na Poljudu bila je - rekli bismo, opet očekivano - neselektivna i neproporcionalna, pa su izvan stadiona nastavili batinati ljude, prave i krive. Čak i satima nakon incidenta krstarili su gradom, bez razloga zatvarali lokale i pendrečili svakoga tko bi ih krivo pogledao ili im se našao na putu.

E, to je već puno veće od sranja. To je svinjarija.

Jer policija je jedina koja u normalnoj državi ima pravo na korištenje sile i kada to svoje pravo zloupotrijebi, ruše se temelji demokratskog društva. Još uvijek čekamo njenu konkretnu reakciju na brojne evidentne dokaze o nepotrebnoj brutalnosti, recimo na onu snimku na kojoj policajci satima nakon utakmice u sasvim drugom dijelu grada gaze tri mlade osobe, a jednu krhku djevojku doslovno nokautiraju premda ona već tada kleči na podu. Mašala.

Bogme, nismo čuli ni udruge i aktiviste koji se bore za ženska prava. Ali zato nam još uvijek odzvanja jedna stara i skandalozna, ali evidentno iskrena izjava ravnatelja u MUP-u koji je pred televizijskim kamerama upitan krši li policija u ovakvim slučajevima ljudska prava.

'Ljudska prava? Kakva ljudska prava, pa to su navijači.'

PETAK Zdrav razum i zakon

Dogradonačelnik Bojan Ivošević neobično revno brani ostavštinu pročelnice Maje Đerek, dakako kad mu to odgovara. U obračunu s HDZ-om.

Nakon što je toj stranci ona odrapila 30 tisuća eura zbog nešto više od mjesec dana (još uvijek navodno) bespravnog korištenja gradskog prostora u Sinjskoj, Ivošević im sada odbija dati dozvolu za postavljanje štanda na gradskoj površini. Jer imaju dug prema Gradu.

Ali kako se kod njega često događa, otišao je i upitan korak dalje pa postavljanje štanda zabranio i agenciji koju je HDZ angažirao, a koja Gradu ne duguje ništa. Zdravorazumski to možda jest logično, ali zakonski je sasvim sigurno upitno.

S druge strane imamo šefa Lučke uprave Vicu Mihanovića koji usred grada i bez potrebnih papira - jer njegova, HDZ-ova Vlada punih šest mjeseci nije u stanju donijeti pišljivi pravilnik koji regulira intervencije na pomorskom dobru - nešto ziđa i popravlja.

I taj potez je zdravorazumski sasvim opravdan, ali zakonski krajnje upitan.

Oprostili bismo Vici da se koji put spotaknemo na grbavom mulu da je u općem dobru krenuo u akciju, pa partijske kolege u Zagrebu upozorio da su svojom aljkavošću blokirale održavanje kompletne hrvatske obale.

SUBOTA Kampanja

Iz predizborne kampanje koja se uglavnom odvija u apstraktnoj aferi, barem što se tiče realnog života, ovog tjedna izdvojit ćemo tri zgodne crtice.

U prvoj bivši gradonačelnik Andro Krstulović Opara bijesno poziva svog nasljednika Puljka na ukidanje maksimalnog turističkog paušala na apartmane u centru grada. Istog onog paušala kojega je isti taj Opara nastojao povećati na isti taj, maksimalni iznos, pa još objašnjavao da se radi o logičnom potezu. 

Što on i jest.

Druga crtica su štandovi koalicijskih partnera SDP-a i Centra u Marmontovoj, konkurentski postavljeni jedan pored drugoga premda se svi skupa nalaze na jednoj izbornoj listi. Šizofrenija na djelu.

A u trećoj crtici javlja nam se Željko Kerum, koji se na izborima dakako ipak ne natječe - ona najava poslužila je samo da ga potpuno ne zaboravimo. Kerum se u neobičnom tonu javno ispričao svojim nekadašnjim konkurentima Ranku Ostojiću i Andri Krstuloviću Opari 'za sve ružne riči u kampanjama'.

Čestitamo, evoluirao je.

Mada će prije biti da nije siguran tko će pobijediti, pa za svaki slučaj gradi svoju poziciju i kod jednih i kod drugih.

NEDJELJA Marendić

A šef splitske policije Slobodan Marendić još jednom je, zapravo ni kriv ni dužan, bio prisiljen dati ostavku.

Prije šest godina jedan njegov sin usred noći ukrao je ključeve očevog službenog automobila i potom se njime slupao. A ovog tjedna njegov drugi sin sudjelovao je u još uvijek nerazjašnjenoj kafanskoj tučnjavi u kojoj je jedan mladić teško ozlijeđen.

U obje zgode Marendić nije imao nikakav utjecaj na događaje, nije ni pokušao zataškati što se dogodilo - dapače, sam je inzistirao na promptnoj istrazi - a potom je svejedno, časno i moralno, podnio ostavku. Malo je takvih principijelnih ljudi.

Ne samo u policiji, nego i puno šire od nje.