PREGLED TJEDNA: Neobičan slučaj Antonija Kuzmanića

PONEDJELJAK Poziv

'Javni poziv' zapravo je idealna forma i potpuno je jasno zašto se gradonačelnik Ivica Puljak odlučio za to, umjesto za javni natječaj, kada je obećao uvesti malo prozračnije kadroviranje po nadzornim odborima i upravnim vijećima gradskih tvrtki i ustanova: ostavljaš se dojam da je sve potpuno transparentno - dobro, teoretski zbilja može biti tako - a s druge strane i dalje držiš sve konce u svojim rukama.

Puljkov javni poziv svakako je korak naprijed jer postoji barem teoretska mogućnost da on iznjedri neke zbilja stručne i neopterećene ljude, pa tako popuni zjapeću rupu u njegovim redovima, makar se u stvarnosti radi o nepotrebnoj gluposti: teoretski nema ništa normalnijeg od toga da gradonačelnik postavi ljude koji će u njegovo ime nadzirati što se događa u sektoru za koji on snosi odgovornost.

Ali samo teoretski.

Nadzorni odbori dosad su u praksi bili tek alat za sitnu dodatnu zaradu drugog partijskog ešalona i poligon za poneko trgovanje utjecajem, kada su neuki mali od sestre ili propalica od nećaka trebali dobiti na važnosti pa nadzirati sustave vrijedne stotine milijuna kuna i iščitavati financijske izvještaje premda sami ne znaju valjda ni osnovne računske operacije. Jebiga, 'jer tako sistem funkcionira'.

Bilo kakva promjena dobro je došla: da se ne krade i ne namješta u javnom sektoru, očito treba baš doslovno nacrtati.

A znamo, ni to nije neka garancija…

UTORAK Fotelje

Na dan kada je konstituirano Gradsko vijeće i kada je sklopljena neka čudna leteća koalicija koja bi trebala biti u četverogodišnjim kontinuiranim pregovorima, razgovorima i dogovorima, još uvijek je nejasno tko je što dobio.

A jest, nemojmo se lagati: već istog dana u pozadini su počele kolati informacije o podjeli resora i utjecaja, o kvotama koje je trebalo zadovoljiti, o ljudima koji se po hodnicima već naglas hvale da su 'budući direktori' gradskih firmi i o viđenijim gradskim političarima koji su se privremeno povukli u sjednu samo kako bi potom naglo zasjali u kakvoj direktorskoj fotelji.

A te fotelje puno su isplativije i značajnije jer nose stvarnu moć i lovu; nadzorni odbori prema njima su puku folklor.

Imena smo unaprijed zapisali, pratit ćemo.

SRIJEDA Zamjenik

Manje od mjesec dana mandata mu je prošlo, a već smo vrlo blizu zaključka da je zamjenik gradonačelnika Antonio Kuzmanić u najmanju ruku neobičan lik.

Za njega malo tko uopće i zna jer je u kampanji bio gotovo pa nevidljiv - zapravo, ne sjećamo se da je uopće progovorio - ali čovjek se potrudio da odmah nakon ulaska u Banovinu stavimo zvjezdicu pored njegovog imena.

Em ima iznimno neobičan odnos prema novinarima: s njima je odlučio ne komunicirati, osim što se prošlog tjedna usred zgrade gradske uprave na dio njih istresao kočijaškim rječnikom koji je šokirao i Kuzmanićeve bliske suradnike.

Em mu ni komunalni red nije visoko na listi prioriteta: kad je upozoren da je svoj skuter parkirao na prolazu za pješake, samo se nonšalantno odšetao.

No za banke - a u jednoj od njih bio je zaposlen skoro deset godina - nešto je zainteresiraniji: doznalo se da je upravo od bankara čuo vijest da su izgubili spor sa Gradom oko Spaladium Arene, čak i prije samog gradonačelnika, a onda je u svom uredu primio na sastanak jednog od arbitara koja je odluka mogla koštati grad skoro 650 milijuna kuna.

Zašto je Antonio Kuzmanić pustio Draganu Bolanči da mu 'iznese svoje viđenje arbitraže', kako su pojasnili u Banovini, ako je sama arbitraža već temeljito diskreditirana, rezultirala je kaznenim prijavama i na koncu je pravomoćno poništena, dakle de facto više ni ne postoji?

Možemo gatati, ali nije red. Ostat ćemo na zaključku da nikome ništa nije jasno, barem zasad.

ČETVRTAK Redar

Drugi zamjenik gradonačelnika Bojan Ivošević zasad ostvaruje ono što je obećao, barem kako se čini: u noćnim satima krstari gradom praćen svom silom redara i inspektora, pa serijski lijepi upozorenja, prijave i globe.

Za što god stigne - prekoračenje radnog vremena, epidemiološke prekršaje, razinu buke, komunalni bezobrazluk.

Teoretski, sve je to sjajno: red se zaista mora uvesti i trebalo bi napokon doći do percepcija da pravila vrijede i da su za sve jednaka.

No dvije su tu dileme: ima li smisla kruto trenirati strogoću baš u ovom trenutku, u izvanrednoj situaciji u kojoj svatko vezan za turizam na jedvite jade pokušava barem uhvatiti dah?

I drugo, je li komunalno redarenje razina kojom bi se trebao baviti zamjenik gradonačelnika jednog velikog grada, ili bi to mogao prepustiti pješadiji?

PETAK Snubljenje

A u Županiji još uvijek traje natezanje oko konstituiranja skupštine, stanje stvari trenutno se može sažeti u jednoj nekorektnoj usporedbi: Domovinski put odlučio je dati HDZ-u, ali traži da ga se još nekoliko puta zamoli. Da ih snube još neko vrijeme.

Izvedba je, dakle, čista tehnikalija - ali čekat će se još neko vrijeme.

No šef županijskog HDZ-a Ante Sanader doima nam se poprilično nervozan, čini se da ga je rastezanje procesa potpuno izbacilo iz takta: toliko da je gotovo javno priznao da u Gradskom vijeću Splita njegova stranka nije ni pokušala sastaviti većinu, nego je čak glasala za Jakova Prkića, samo kako bi na razini županije imala dodatni argument da bi se upravo njoj svi trebali prikloniti i 'dati županu priliku da radi'.

Odnosno da se 'ne poštuje demokratska volja naroda i isti demokratski kriteriji ne vrijede jednako za sve'.

Sve to manje govori o Sanaderu, a više o vodstvu splitskog HDZ-a, mahom njegovim suputnicima iz znamenitog kombija kojim se odlazilo po doktorate u Osijek, no dobro…

SUBOTA Parada

Nije bio prvi gradonačelnik koji se pojavio u Paradi ponosa, ali svojim dolaskom Ivica Puljak svejedno je uspio poslati poruku da će se zalagati za tolerantni Split.

Makar sama Parada u ovakvom obliku ima sve manje smisla: u deset godina grad je doista evoluirao i došao u stadij da sve manje ljudi vodi računa o tuđim poslima, sve rjeđe zaviruju u tuđe novčanike i gaće.

A bogme i sve manje se uzbuđuju oko činjenice da u ovom društvu postoje različitosti. Nije to mali pothvat: vječito idealizirani Zagreb i Rijeka, recimo, posljednjih godina vidljivo tonu u regresiju…

NEDJELJA Barbari

Iznad Ježinca, donedavno pitome i relativno skrivene plažice na Marjanu, već punih mjesec dana događa se teški barbarizam. Bageri ruju i kopaju, priroda nestaje, kaznene prijave frcaju, a institucije su se uspjele međusobno posvaditi oko toga treba li za odvaljivanje cijelog jednog brda u strogo zaštićenoj zoni imati dozvolu.

I postoji li ona uopće.

I što glasnije javnost prosvjeduje, to se neka anonimna investitorica više bahati i jače ruga. Pa i vikendom, pa i pred očima inspekcije i policije. Sve dok tikva ne pukne: za ovaj slučaj netko će definitivno morati u zatvor.

Barbari, ili oni koji u nedostatku reakcije sistema uzmu stvar u svoje ruke i suprotstave im se.