Loš, baš loš tjedan za Željka Keruma

PONEDJELJAK Motka

Ili su baš bezobrazni, drski i pokvareni, ili su naivni kao francuske sobarice i pustili da ih se navuče - i ne znaš koja od ovih dviju opcija je gora. No kako god bilo, sudačka elita nije nam se iskazala. 

Em su posve očito kršili epidemijske mjere, em su to činili dernekom u Kerumovoj konobi, gdje im je čest predmet pravosudnog interesa - bilo kao stranka u sudskom postupku, bilo kao kandidat na izborima - plesao i pjevao, po svom običaju vjerojatno i kuhao. I još se sve snimalo. Čestitamo, treba imati talenta ovako do kraja usrati motku. 

'Kreten koji je sve to snimio' zapravo dolazi iz Kerumovog okruženja, pa je time vjerojatnija teorija da se radi o njegovom planskom i do zla boga predvidivom predizbornom redikuliziranju u javnosti - samo što stratezi valjda nisu računali da će se analizirati baš svaka kretnja i da sudačko društvo baš i nije pametno mećati u javnost na sva zvona. Đava je dojam: umjesto da ispadne narodski čovjek, pa makar govorio da će zbog korone voditi prigušenu i dostojanstvenu kampanju, iz ove epizode ostat će zapamćen kao pripadnik povlaštene kaste koja u probranom i moćnom društvu fešta i ruga se pravilima koja vrijede za obične smrtnike.

Nije baš neka reklama, a ni dobar uvod u tjedan u kojemu će primiti nekoliko dosta zvučnih udaraca.

UTORAK Teatar

Dok još ima prilike za trpanje, treba ih iskoristiti - a takav proces upravo se odvija u Hrvatskom narodnom kazalištu Split.

Teatar godinama kuburi s glumačkim i pjevačkim kadrom pa nova zapošljavanja zapravo treba pozdraviti, samo kad ne bismo bili svjesni da se ono ne bi dogovorilo da prethodno nisu ispregovarane političke kvote u kojima neki moraju proći, a drugi kako im grah padne i ako ostane mjesta.

SRIJEDA Potraga

Kako sada stvari stoje, imat ćemo barem petnaestak kandidata za gradonačelnika i običnom građaninu već sada postalo je opasno hodati ulicom: nikad ne znaš kad će te netko zaskočiti i uvaliti na svoju listu. Nije jednostavno privući dvoje zamjenika, a onda još i tridesetak kandidata. Deficit kadra već je vidljiv golim okom.

Ipak, ništa se ne može mjeriti s očajem koji vlada u splitskom SDP-u: oni, jadni, još nemaju ni frontmena, a čini se ni koncepciju kako doći do njega. Neki kandidati su potpuno nepoznati i jednostavno više nema vremena predstavljati ih javnosti, drugima na čelu piše 'Ivo Baldasar', malo tko izvana želi biti povezan s partijom, a i kandidatura šefa ogranka Gorana Kotura teško da bi izgledala privlačno - ako ništa, onda zbog činjenice da mu je šef na poslu u Lučkoj upravi - Vice Mihanović. 

Dosta tužno je sve to skupa, makar - ako ćemo pošteno - za splitski SDP više se ne može govoriti da se srozava: ne, nego je sveden na svoju pravu mjeru.

ČETVRTAK Tommy

Kerum je vjerojatno zaplakao, a navodno ni HDZ-u nije bilo svejedno kad se iz svoje vječite medijske samoizolacije oglasio Tomislav Mamić Tommy, pa izrekao uvijenu najavu ulaska u lokalnu politiku.

Nije to bila otvorena kandidatura za gradonačelnika - nego više kao prijetnja angažmanom, a bogme i lovom - ali svejedno se zazeblo oko mnogih srdaca. Mnogi su se sigurno i pokajali što Tommyja godinama doslovno zajebaju s izmjenama GUP-a, pa najvećoj splitskoj tvrtki ni krivoj ni dužnoj ne omogućavaju da u svome gradu izgradi čak ni vlastito sjedište.

Mamić se, dakako, na koncu kandidirati neće: zašto i bi, pa firma mu je živa, zdrava i uspješna. Ali priznajemo da bi nam bilo zanimljivo vidjeti njegov sraz sa Kerumom i znojenje ovoga kad bi se pokušavao predstaviti kao uspješan poduzetnik.

Čak i samo vizualiziranje ove situacije, čini nam se, vidljivo topi rejting, a što će tek biti kada Tommy ponovno proviri iz izolacije i udijeli svoj blagoslov nekome od kandidata, a da to nije njegov bivši drug i današnji dužnik…

Da, ima ih puno i zasad su kao rogovi u vreći, ali većinu njih spaja upravo ideja stvaranja antikerumovskog pokreta, o kojoj se šuška po gradu. Ako ga i ne izbiju s vlasti na izborima, da to učine nakon njih…

PETAK Gužva

Kandidati, rekli smo, nižu se kao na traci: Bojan Ivošević izašao je iz aktivističkog ormara i sada će biti zanimljivo pratiti do koje razine će se rastezati njegova beskompromisnost, odnosno kada će lupiti u zid zvani politička realnost. Ili destrukcija, svejedno.

I Ivica Puljak, suprug gospođe zastupnice koja je ne tako davno izjavila da se 'ni ona ni Ivica neće kandidirati za gradonačelnika', ipak je istupio, pa se u prvom koraku teško populistički ukazao na otvaranju obnovljenog košarkaškog igrališta, kao da ga je vlastitim rukama krpao i sanirao.

A gdje su nam još Pametno i Možemo!, koji nastupaju zajednički, pa HSLS u prvoj samostalnoj splitskoj avanturi, pa Most koji je vjerojatno u dilemi hoće li se gužvati po centru ili pokušati zagrabiti na ljutoj desnici - gdje je zasad samo vječna ptica selica Hrvoje Marušić, pa se nekako prirodno računa da većina glasova odlazi HDZ-u i Kerumu.

A HDZ, Branku Ramljak i još pokojeg izvjesnog kandidata nismo stigli ni spomenuti, čini se da u miru čekaju da se ovi manji međusobno poubijaju.

SUBOTA Vuco

I uvijek kad pomisliš da je cirkus na vrhuncu, a da si sam dosegao dno, netko pokuca odozdo.

Dobro, Siniša Vuco vjerojatno ne kuca, nego razvaljuje nogom.

Hrvatska seljačka stranka na državnoj razini visi o tankoj niti, a u Splitu odavno ne pokazuje znakove života, pa su pribjegli redikuliziranju i najnižim, najglupljim stereotipima o gradu slučaju i primitivnim divljacima koji ne znaju što su politika i demokracija, a kamoli da mare za opće dobro ili građansku kulturu.

To što je kandidiranjem Siniše Vuce za gradonačelnika Splita HSS vjerojatno sami sebi isključio aparate koji su ga održavali na životu, manje je bitno. U stvari, nije nas ni briga.

Ali ruganje sa Splitom ipak ćemo im zapamtiti.

Ne znači da neće biti zgodno poslušati kakav Vucin predizborni koncert, ako ništa onda zato što će sasvim sigurno nadmašiti Grdovića i razne grdoviće…

Rekli smo, jednom kandidatu ovo je bio crni tjedan.

NEDJELJA Andro

A gradonačelnik nam se, hvala na pitanju, od dužnosti oprašta sa stilom: prošao mu je proračun pa više nema velikih opterećenja na Gradskom vijeću, a ne čeka ga ni kampanja da se s njom zamara, pa lepršavo skakuće s jednog na drugo otvaranje vrpce, s jedne manifestacije na drugu ceremoniju. Otvaraju se koncertne dvorane, uvodi kanalizacija svima do zadnje kuće u gradu, modernizira se javna rasvjeta, stvara pametan grad, čak će se riješiti i problem povremenog smrada u moru na Rivi…

Sve bi to vjerojatno bilo nedovoljno za drugi mandat u gradu kakav Split jest, ali je ipak dovoljno da bi Andru Krstulovića Oparu smjestilo daleko od titule 'najgoreg gradonačelnika ikad', koja se tradicionalno dodjeljuje - onom posljednjem.

Bit će vremena za svoditi račune, nešto će iza njega ipak i ostati. Čak i sistemski, ako se nasljednik ili nasljednica dohvate Andrinih papira i nastave burgijati po famoznoj vertikali prema Zagrebu. Ali da će biti rupa za popuniti - o, da, svakako.

Nadamo se da za četiri godine nećemo opet gledati kako se gradski trg popločava i uređuje preko koljena, mimo normalne procedure, kao što se sve dosad u Splitu radilo preko koljena ili nikako.

A još manje se nadamo da ćemo opet, kao danas na trgu pred kazalištem, gledati kako se cijeli grad pravi blesav i šminka se, u isto vrijeme se spotičući na bespravnu gradnju u svome srcu. 

U ovakvim slučajevima, ni sistem ni vertikala nikako da prorade.