Pregled tjedna: Kokošarenje, vandali i sramota Splitskog sveučilišta

PONEDJELJAK Trgovanje završeno

Igra na kukala u Gradskom vijeću konačno je završena, a gradonačelnik je dobio što je htio - Turistička palača na Rivi ide u privatne ruke. Komu, to ćemo vidjeti već za koji tjedan.

Nisu na gubitku ni HDZ ni Marijana Puljak: njima je u ovoj priči najvažnije bilo istjerati na čistac koaliciju Baldasara i Keruma, za koju ionako znamo od početka, pa makar paralizirali i izmaltretirali grad na nekoliko mjeseci. U redu, ima tu i načelnih prigovora da se palača obnavlja uz golemu dozu improvizacije - ali to je valjda jedini način na koji Split uopće može funkcionirati. Strahuje se od namještanja natječaja, no teško da bi gradonačelnik ponovno pokušao s takvom ludošću.

A za dolazak točno određenog broja vijećnika na sjednicu - više od nula, manje od četiri - nešto je valjda dobio i Željko Kerum. Jednom trgovac, uvijek trgovac.

UTORAK Svi putevi vode u Koteks

Da se ne radi o kokošarenju i uslugama daleko ispod njegovog nivoa, pomislili smo možda da su bivši i sadašnji gradonačelnik sklopili pakt o nenapadanju oko Koteksa, gdje je veliki trg popločan kamenom najednom postao parkiralište. Gosti novog noćnog kluba u Kerumovom šoping centru su poslušali pozive s reklama, pa u stilu Vladimira Benca preskaču zidiće, stupiće i prepreke i parkiraju k'o na divljem zapadu. Iako im je besplatna garaža tek pedesetak metara dalje.

Za srediti situaciju ne treba puno volje, tek koji novi stupić ili da policajac tu i tamo navrati. A možda se čekaju gradski prometni redari, ona famozna Baldasarova dvanaestorica koja će nas koštati milijun i kusur kuna godišnje. Baš da vidimo odakle će početi.

SRIJEDA Za spomenik spremni

Kad ga neće, onda baš neće: taman kad se činilo da je uspio u revolucionarnom pokušaju pomirbe partizana i ustaša i kada su i crni i crveni jedni drugima položili cvijeće na grobove, na 'Baldasarov' spomenik Devetoj bojni HOS-a preko noći je uklesan natpis 'Za dom spremni'.

A mogla je to biti jedna lijepa priča u kojoj su u prvom planu trebala biti četrdeset i šestorica časno poginulih hrvatskih vojnika, ljudi koji su puna dva desetljeća čekali da se i njima oda nekakvo priznanje. I dobili su ga nakon što su se braniteljske udruge odrekle spornog ustaškog pozdrava, a gradonačelnik pregrmio preko službenog naziva postrojbe i imena osobe o kojoj se povijest sasvim jasno odredila. Samo što zadnjih godina učenje i znanje nisu u modi.

Uglavnom, Baldasar je ispao naivan, a noćni vandali u rangu onih sa suprotnog pola, koji su spomenik nedavno zalili crvenom bojom. A još tužnija je spoznaja da nam nema dalje od Drugog svjetskog rata, bez toga ovaj grad i država kao da bi izgubili smisao postojanja...

ČETVRTAK Renta i revizija

Jer, ima Split i nešto aktualnijih problema - recimo, izvještaj Državne revizije u kojemu stoji da je u 2013. godini čak 20 milijuna kuna iz gradskog proračuna potrošeno nenamjenski. Desetak milijuna od Karepovca, oko pet milijuna od naknade za okoliš, po nekoliko milijuna od otkupa stanova i spomeničke rente...

Bila je to godina kada je Kerum otišao i Baldasar došao, mada bi se o točnosti obiju tvrdnji danas itekako dalo raspravljati.

I nikakvih posljedica nema - kao ni barem pristojne reakcije iz Banovine i objašnjenja kako troše lovu za koju nam uredno šalju uplatnice svakog mjeseca i za koju harače ugostitelje i trgovce u centru grada, ionako iscrpljene agresivnim šoping centrima, nedostatkom parkinga u jezgri i gotovo suludim komunalnim nametima.

Jednog dana ćemo vjerojatno dizati spomenik nekad živom centru Splita, ali prije toga zaslužili su ga neodgovorni, rasipni i vječno bahati gradski oci.

PETAK Javno sveučilište i tajni lopovluk

A kad se oni bahate, zašto to ne bi bio slučaj i s akademskom zajednicom.

Tek što je stupio na dužnost, novi rektor Šimun Anđelinović fino je demonstrirao kako zamišlja otvorenost i transparentnost u svome radu: izvještaj revizije i podatke o poslovanju Sveučilišta proglasio je - poslovnom tajnom.

Kolegama iz Senata samo nekoliko sati prije sjednice uručio je izvještaj, onda je sa same sjednice potjerao novinare, da bi preko glasnogovornice na koncu objavio da će se 'uočene nepravilnosti u što skorijem roku otkloniti'.

Zgražamo se nad SDP-ovim gradonačelnikom, a jasno je da ni u Anđelinovićevom HDZ-u praksa nije ništa bolja. Samo što su se naučili nešto bolje skrivati.

SUBOTA My name is Petar

A sam taj HDZ ovog tjedna se dosjetio da bi valjda bilo dosta mahanja zastavama i ljubljenja Kolindinih plakata, pa je odlučio organizirati besplatne učeničke repeticije iz hrvatskog, engleskog i talijanskog jezika.

Motivi su jasni, ali pod uvjetom da djecu neće hipnotizirati stranačkim logotipom i da ih neće tjerati da kleče pred Karamarkovom slikom, ili da im repeticije ne drži Petar Škorić osobno, inicijativa bi možda mogla biti i korisna. U svakom slučaju korisnija od nekoliko desetaka javnih priopćenja i pisama koja su s ovom temom u par dana zagušila medije.

A opet, možda bi najkorisnije bilo da se šef gradskog HDZ-a popne jedan kat poviše i kod kolega iz županijskog ogranka raspita kako to dvadeset i kusur godina upravljaju svim osnovnim i gotovo svim srednjim školama u županiji.

NEDJELJA Hladna Kuća slave

Lijepo je da je u Kuću slave splitskog sporta primljen još jedan 'počasnik, ovaj put Branko Cikatić, a još je ljepša najava Ive Baldasara da će u ovoj godini posvetiti dodatnu pažnju - čitaj: dati još gradske love - udruzi preko koje je novinar Zdravko Reić zadnjih godina isprosio skoro milijun eura iz javnih izvora.

Da ne bi bilo zabune i da bi bilo potpuno jasno o čemu se radi, vrijedi citirati gradonačelnika i njegovo obećanje da će 'povećati kvotu za hladni pogon'.

Lijepo je znati da se su nam prioriteti točno određeni: pumpamo novac u još uvijek fiktivni muzej, a u isto vrijeme na drugom kraju grada gulimo roditelje koji žive u iluziji da bi bilo normalno besplatno pokupiti svoju djecu nakon treninga, bez plaćanja (gradskog) parkinga.

Ne znaju, jadni, da su mrtvi pogoni najčešće bitniji od živih ljudi.