Kako nam je jedan aneks dokazao da Split zbilja jest (bio) kurac

PONEDJELJAK Kraj

Iščekujemo posljednju sjednicu Gradskog vijeća uoči izbora i živo nas zanima kako će se rasplesti nekoliko minijaturnih drama na dnevnom redu, a još više hoće li se na njega napokon uvrstiti i cijela serija skandala koja izranja iz Teatra.

Intendantu Srećku Šestanu ondje je i službeno pokazan palac dolje, pa sada zapravo samo treba odraditi tehnikalije i potruditi se da u očekivanom višemjesečnom bezvlašću grada ista sudbina ne snađe i ovu kuću.

Dakle, Šestana treba smijeniti. Sad i odmah.

Direktan povod za to jest činjenica da njegov izvještaj nije prihvatilo Kazališno vijeće, što je uobičajeni okidač za cijelu seriju koraka koji će neumitno uslijediti. Bez drame, nadamo se.

No, pokazat će se da je Šestanova smjena potrebna i iz drugih razloga. Rekli bismo, higijenskih.

UTORAK Aneks

Jer, koliko god na osobnoj razini on bio gotovo pa simpatičan, kao intendant svjesno je i svojevoljno sudjelovao u jednoj od većih političkih svinjarija u posljednje vrijeme. A nije da ih nismo imali.

Nakon što se gotovo dvije godine pravio blesav i odbijao pokazati papire oko Kerumovog ravnatelja Opere Jure Bučevića, oni su ovih dana ipak izronili u javnosti i otkrili nam novu dimenziju kokošarskog načina vođenja grada. Gospodin Bučević, gradski vijećnik i dirigent, u tajnosti je sa Šestanom potpisao aneks ugovora po kojemu mu se garantira radno mjesto u kazalištu čak i nakon što mu istekne ravnateljski mandat.

Potpisao ga je - i to uz pismenu suglasnost tadašnjeg gradonačelnika Andre Krstulovića Opare - baš onog dana kada se odvijala dramatična sjednica Gradskog vijeća na kojoj su kerumlije zatezale i popuštale oko proračuna, teatralno izlazile iz vijećnice i vraćale se u nju, vidljivo ucjenjivale i čupale živce svojim koalicijskim partnerima.

Kad je aneks potpisan u čudesno tajanstvenim okolnostima - jer za njega nisu znale pravne službe ni u kazalištu, ni u Banovini - politička drama najednom je popustila. Proračun je usvojen, grad spašen od blokade, a mnoga gladna usta su se namirila.

Naravno da problem nije samo u Bučeviću jer, na koncu, tko zna koliko je raznih bučevića baš u tom kratkom intervalu odobrovoljeno raznim ugovorima, koncesijama, donacijama i skrovitim izmjenama u proračunu. 

Problem je da nam se kao povod ovom trgovačkom igrokazu predstavljao navodno sporni slogan 'Split je kurac', a tada smo - zahvaljujući papirima danas još i bolje - dobro znali da je on zapravo bio sasvim u redu.

SRIJEDA Žena

Bučevićevoj kolegici koja je u kazalištu vodila Dramu, Marini Vujčić, sličan aneks dakako nije bio ni ponuđen: tko joj je kriv što je blesava i nema poriva gurati se u lokalnu političku žabokrečinu, nego se naivno želi baviti samo svojim poslom.

'Zahvalna sam na ovom iskustvu i na ukazanom povjerenju, ali neke stvari koje ovaj posao uključuje mimo kazališne umjetnosti nadilaze moj kapacitet za kompromise i nisu u skladu s idealizmom s kojim sam ušla u ovaj profesionalni izazov, kao ni s mojim moralnim načelima', objavila je žena i uzdignuta čela oprostila se od Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, ne želeći da se njeno ime kalja prizemnom trgovinom i šibicarenjem.

Kapa dolje, gospođo.

ČETVRTAK Business

I svaki put kada padnemo u depresiju zbog političke razine na kojoj se nalazi(o) grad, dovoljno je pogledati prema Županiji za uvjeriti se da i kada mislimo da se nalazimo na dnu, uvijek postoji netko tko će pokucati odozdo.

Jer u Županiji se i dalje odvija 'business as usual': plijen se dijeli po dogovoru, bez previše obzira i takta, a natječaji raspisuju valjda samo kako bi se dodatno narugali javnosti.

Ovog tjedna, recimo, nakon jednog takvog postupka ravnateljska fotelja u zamišljenom centru Lećevica dodijeljena je HDZ-ovcu Ivanu Vukorepi za kojega su i vrapci znali da je - kada je iz Porezne uprave prebačen u ovu firmu - predodređen za napredovanje.

Mašala.

I onda se čudimo da su u dvadeset godina potrošeni deseci milijuna kuna baš na istu tu Lećevicu bez da je jedna jedina lopata zakopana. 

Dobro da nam nisu iz očiju počeli krasti.

PETAK Gumno

Saga o Zapadnoj obali, pak, logično je razriješena tako što je sto milijuna kuna vrijedan gradski resurs predan na upravljanje Županiji, pa će barem netko ondje moći legalno naplaćivati vezanje jahti.

A zajedno s ovom rivom predaju se i 'najviše četiri' zaposlenika gradske tvrtke 'Splitska obala', ne sumnjamo da će HDZ-ova i HGS-ova ekipa znati koga treba odabrati.

Ukratko: bilo Kerumovo, ostalo Kerumovo.

SUBOTA Podvala

Na suprotnoj, Istočnoj obali, ovog tjedna maknut je i onaj posljednji šator. U normalnim gradovima to bi zapravo trebao biti 'business as usual', no u Splitu ga se doista treba smatrati postignućem.

Napokon je, barem na jednoj neuralgičnoj točci, demonstrirano da red može prevladati.

No što će se s ovim prostorom dalje događati, vrag će znati: čini se da povjerenica Mirna Veža obija potpisati najavljenu nabavku dekorativnog betona i tvrdo inzistira na asfaltu, premda je jasno da će se on prije ili kasnije trebati ponovno raskopati da bismo dobili pristojnu šetnicu.

Dupli trošak nam se sprema, dakle? Nema veze: što je par stotina tisuća kuna u usporedbi s jednom sočnom predizbornom sabotažom…

NEDJELJA SDP

SDP je napokon prelomio, gradski vijećnik Davor Matijević njihov je kandidat za gradonačelnika.

Nije da su imali puno izbora. Niti da su se stranke trgale za ući u koaliciju s njima.

Matijevića pamtimo kao solidnog vijećnika, ali i kao dio Baldasarovog ešalona zaposlenog mimo javnog natječaja na gradskim jaslama - da ne spominjemo onu neku ludu mladenačku epizodu kada se svojim golfom namjerno zaletio u jedan kafić. 

No dobro, rekli smo da SDP nije imao puno izbora. Šta je, tu je.