PONEDJELJAK Pazar
Godina curi prema svome kraju, a Pazar prema kaosu. Sada je to već poprilično jasno i izvjesno, manje od tri tjedna uoči najavljene čistke.
Ništa se, naime, još uvijek ne zna: ni što se radi, ni kakvi su rokovi, ni gdje će se što nalaziti, ni postoje li uopće barem suvisli - ako ne cjeloviti - projekt, ni kolika je cijena ili tko je izvođač, ni kako će u budućnosti izgledati navodno prazna Hrvojeva ulica. Baš ništa.
Šteta, jer mogla je to biti baš lijepa priča.
Izvjesno je da to neće biti slučaj jer su u pazarske probleme već uronile gotovo sve stranke, čak do nevoljnog Ante Franića, pa će oni bez sumnje vrlo brzo postati politička tema. No još više zabrinjava evidentno pomanjkanje takta, empatije, sistematičnosti i racionalnosti gradske vlasti.
U Splitu valjda ne postoji čovjek koji se ne slaže s idejom urednijeg i prohodnijeg Pazara, pa čak ni s potpunim micanjem štandova iz Hrvojeve ulice - makar se glavni gradski konzervator Rade Bužančić najednom pokazuje sklonim da oni ondje ostanu, no dobro.
Ali izvedba je u najmanju ruku problematična: najprije je objavljeno da se štandovi s robom prebacuju na drugi dio Pazara, potom i da se miču iz Hrvojeve s prvim danom iduće godine, da bi se ispostavilo kako ne postoji niti skica kako će sve to skupa izgledati, a još manje garancija da će stotinjak obitelji - koje ondje zarađuju kruh već u trećoj ili četvrtoj generaciji - doista dobiti svoje mjesto. A bili su voljni preseliti se.
Zašto se to čini, sasvim je nejasno: postoji šansa da nije riječ o nesnalaženju nego o svjesnoj proizvodnji kaosa kao solidne teme za neke nove, moguće i vrlo skore izbore.
Šteta, kažemo. Mogao je Pazar biti dobitak za sve.
UTORAK Igra živaca
Ivici Puljku i njegovoj ekipi izbori za Gradsko vijeće odgovaraju, i to što prije, pa više nije nemoguć scenarij da sami sebi - kapricom, provokacijom ili otvorenom diverzijom - miniraju usvajanje gradskog proračuna.
Gledaju tko će biti protiv, pa da ga optuže za sabotiranje grada: valjda se samo tako može objasniti zapravo neobjašnjivo odbijanje Mostovog prijedloga da se s tisuću kuna financiraju djeca koja su ove godine ostala bez vrtića, što bi stajalo bijednih tri milijuna godišnje, ili još blesavije beskrajno zavlačenje za još bjednijih sto tisuća kuna, koliko Pametno traži za krizni centar za žrtve nasilja.
Nije potpuno sumanut ni SDP-ov prijedlog za krematorij na Lovrincu, makar se Puljak oko toga najmanje treba brinuti: ova beskrajno netalentirana stranka ionako će dizati frku i galamu tjednima, a na koncu, po uputi komiteta iz Zagreba, svejedno glasati za proračun.
U igri živaca čeka se još samo HDZ, a nije nevjerojatno da i oni zaigraju pilu naopako, pa po onoj 'oni bi kao da izglasaju, a mi im kao ne damo' na koncu produlje život gradske vlasti za cijelih godinu dana.
Računajući, ionako će u međuvremenu sami sebe utopiti…
SRIJEDA Obala
Kad govorimo o HDZ-u, eto opet njih, ovog tjedna s prijedlogom da se Zapadna obala - na kojoj vezivanje brodova više nije zakonito, što ne znači da se ne događa - pod hitno dodijeli Lučkoj upravi.
Odnosno, HDZ-u. U stranačke prostorije čak su doveli lučkog kapetana, osobu koja bi po svojoj funkciji ipak trebala biti donekle neutralna, da nam objašnjava zašto obalom treba upravljati Vice Mihanović.
No, za divno čudo ne radi se o glupariji, dapače: čini se da je to jedina opcija po kojoj bi idućeg ljeta Split ponovno mogao vidjeti megajahte, prizor kojega zaslužuje svaki veći i ambiciozniji mediteranski grad.
A 'centar svita' pogotovo.
I ako ekipa iz Banovine nije u stanju riješiti ovaj problem u roku od šest mjeseci - a takve signale zasad šalju - onda bi zaista bilo u redu da ga proslijede komu drugom.
ČETVRTAK Tužba
Dvije austrijske banke, sustavno potpomognute svom silom domaćih izdajnika, krenule su u novi napad na Split: zvučni poraz u slučaju Spaladium Arene očito ih žulja više nego Hajdukova pobjeda u Zagrebu Ivicu Blažička, pa su digli novu tužbu.
Opet traže 70 milijuna eura koji im po zakonu, moralu i zdravom razumu ne pripadaju, pa se slučaj Spaladiuma iz komunalnog pretvorio u prvoklasno političko i principijelno pitanje. Za Split, bogme i životno.
Ni zrna žita neprijatelju ne treba dati, pa makar još deset godina gledali onu ruzinavu armaturu u Lori.
PETAK Koncesija
Slično treba postupati i sa Stipom Latkovićem, beskrupuloznim okupatorom i devastatorom Vruje, koji je ovog tjedna u tko zna kojem po redu pokušaju ponovno ostao bez koncesije za ovu čudesnu uvalu. Mašala.
Ništa dakako još uvijek nije gotovo, dapače: Latković se posljednjih godina pokazao izuzetno žilavim i otpornim na svaku namjeru države da ga se dovede u red - pa nema sumnje da će pokušati osporiti i najnoviju odluku Županije.
Koja je, nota bene, donesena gotovo jednoglasno: idilu su tradicionalno pokvarili tek kerumlije koji su nešto mrmljali da će bura i jugo u nekoliko mjeseci devastirati cijeli kompleks, pa se tako pravdati zašto dižu ruke u Latkovićevu korist.
Fascinantno je kako svaki, ali baš svaki put uspiju demonstrirati da je za njih nered prirodno stanje stvari.
SUBOTA Mafija
Nered u hrvatskom nogometu također je uobičajeno stanje stvari, no u njemu uvijek postoji jedna pravilnost: sustav je podešen tako da Hajduk uvijek najebe. Pogotovo u trenucima kada malo digne glavu, kao posljednjih nekoliko tjedana.
Nova oružana pljačka napravljena je ovog vikenda novom krađom bodova, nakon koje čak ni HDZ-ovci više nisu imali obraza šutjeti: gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković otvoreno je progovorio o 'sudačkoj mafiji', pa mu je Miro Bulj lijepo spustio da upravo ta mafija ima političko pokroviteljstvo, zna se čije. Od predsjednika Saveza do onih sudaca na terenu, svi redom na neki način vezani su baš za ovu partiju.
Splitske HDZ-ovce još uvijek čekamo, valjda im je dva dana vikenda bilo dovoljno da prokuhaju, skupe hrabrost i reagiraju. Ne znamo što bi se bolje uklopilo u njihovu akciju 'Dajmo ruke Splitu' od konačnog i otvorenog izjašnjavanja o monstruoznom višegodišnjem potkradanju i devastiranju valjda najvećeg simbola grada i regije.
Ako smiju, dakako.
NEDJELJA Stanković
Tjedan omalovažavanja Splita u stilu je zaključio Aleksandar Stanković, koji je na javnoj televiziji u udarnom terminu zaključio da u ovaj grad nije sigurno doći automobilom sa srpskim tablicama, valjda jer na njegovim prilazima dežuraju odredi smrti i skidaju glavu gostima s krive strane Drine.
Svim činjenicama i statistikama usprkos.
Novinarstvo je novinarstvo, ali predrasude su često puno jače.