PREGLED TJEDNA: Gužve su vam? Pa, za gužve ste glasali

PONEDJELJAK Obećanja

Kraj je petog mjeseca, a u samom centru grada možda i nema toliko prometnih gužvi koliko smo ih očekivali. Da, tu i tamo stvori se pokoji čep, zablokira se kakvo križanje, a negdje oko četiri popodne sve uobičajeno stane kada ljudi optimistično krenu s posla prema svojim kućama. Ali ipak, situacija još uvijek nekako nije eskalirala i mnogi se čudeći pitaju što se zapravo događa.

A odgovor je kristalno jasan i jednostavan: Split je i službeno grad stiješnjen na izoliranom poluotoku kojemu je postalo nemoguće pristupiti i iz kojega je jednako nemoguće uteći preko ona dva tanašna izlaza koja su, bizarno, opremljena semaforima. Kao prije pedeset godina.

Prometni kaos radijalno se proširio na sve strane pa se do dva kilometra udaljenog Solina - koji je zapravo jedno veliko splitsko predgrađe - u kolonama stoji i po sat vremena, a do nedalekog Sinja potrebno je još i duplo više vremena i živaca.

Ekipa iz smjera Omiša u autima i autobusima rješava križaljke, čita knjige i završava fakultete. Kaštelani uglavnom šize; njima je zgoditak domoći se i Solina. A kada se na bilo kojem od ovih pravaca dogodi da se taknu dva automobila, život na cijelom području s 400 tisuća stanovnika i službeno stane.

Šest godina nakon čuvene sjednice Vlade u Splitu, na kojoj je pompozno predstavljena serija prometnih projekata vrijednih više milijardi nečega, a brza obilaznica označena kao 'apsolutni nacionalni prioritet', izgrađena je tek jedna bijedna rampica vrijedna pišljivih par milijuna eura. Toliko su drugom najvećem gradu podarile HDZ-ova Vlada, HDZ-ovo Ministarstvo prometa i HDZ-ove Hrvatske ceste u puna dva mandata na vlasti.

Samom Andreju Plenkoviću je, kako je sam priznao, važnije bilo izgraditi 'apsolutno sve' u Rijeci kako bi ondje ušićario koji glas i koji saborski mandat, čak i po cijenu da Split bude sustavno zanemarivan i doslovno zlostavljan. Stoga je i objašnjenje splitske prometne katastrofe krajnje jednostavno.

Gužve su vam? Pa, za gužve ste i glasali.

UTORAK Zimski san

Gradska vlast također se ne može pohvaliti revolucionarnim napretkom u gradnji gradske infrastrukture, dapače: novi komadići cesta niču isključivo ondje gdje niču i nove zgrade, i to najčešće sa zakašnjenjem, dok pravog proboja nije bilo na ama baš nijednom vitalnom gradskom pravcu. Dijelom zbog objektivnih prepreka - suludih zakona i procedura koji gradovima i općinama ne daju nikakve alate da riješe vlasničke probleme - ali bogme i zbog manjka ambicije i fokusa u Banovini. U sektoru izgradnje kao da su u višegodišnjem zimskom snu.

A i samo održavanje gradskih prometnica u prosjeku je bijedno.

Naznake pomaka primjećujemo tek kod novih garaža, koje se zbilja užurbano projektiraju i pripremaju za gradnju, makar je jasno da ćemo ih na terenu primijetiti tek za godinu ili dvije. 

Ovog tjedna objavljen je početak akcije 'cjelovitog' uređenja kvarta Lokve, u kojemu je nakon teških muka prva garaža zbilja i izgrađena, a nas baš zanima kako će taj pilot projekt izgledati. Zasad je najavljeno pretvaranje dvije ulice u jednosmjerne i oslobađanje trotoara za pješake i bicikliste, što je svakako u redu.

Ali još uvijek nije cjelovito i daleko je od cilja da 'sva mjesta za parkiranje u ovom kvartu budu jasno označena i legalna, dok će se sva ostala čistiti'. Ne, ne treba nam ofrlje odrađen posao.

Nego nam treba još tridesetak takvih projekata diljem grada.

SRIJEDA Dramolet

Dva dramoleta u dva dana: najprije tvrdi pregovori Ronilačkog kluba veterana 4. gardijske brigade s Gradom, odnosno Bojanom Ivoševićem, oko prostora na Žnjanu iz kojega naprosto moraju iseliti jer se plaža preuređuje. Trenutak su, bez imalo skrupula prema interesima grada, pokušali iskoristiti u Domovinskom pokretu kako bi lokalnu vlast prikazali u najmanju ruku neosjetljivom prema braniteljskoj populaciji, a ispostavilo se da se zapravo radilo tek o lošoj komunikaciji. I da će ronioci dobiti svoj prostor pod istim uvjetima kao i sve udruge u ovom gradu, odnosno da se neće morati natjecati s ugostiteljima i poduzetnicima koji hrpama love osvajaju sve pred sobom.

Dakako, ako se spomenuti natječaj za udruge i prostore namijenjene njima, najavljivan godinama, ikada raspiše.

ČETVRTAK Teatar

Za drugi dramolet zaslužna je ćakula da je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek odlučila instalirati svoju ravnateljicu ovogodišnjeg Splitskog ljeta, suprotno običaju da to (gotovo uvijek) bude intendant teatra.

Informacija se nije pošteno ni primila, a već je objavljen gradski - odnosno opet Ivoševićev - ultimatum da u tom slučaju festival od Grada neće dobiti ama baš ništa: ni novac, ni prostor, pa čak ni glumce i pjevače iz samog kazališta.

Pa je ministrica od svoje namjere odustala i komotno može reći da ništa takvo nije ni planirala.

Dvije su razine problema: na prvoj, očito se radi o reakciji Zagreba na probleme u teatru koji na dnevnoj bazi izranjaju u javnosti, a da pritom nitko pouzdano ne zna je li riječ o diktaturi koju provodi intendant ili naprosto o krajnje narušenim međuljudskim odnosima i osobnim animozitetima u kombinatu s par stotina zaposlenih, kako plasiraju njemu bliski krugovi.

Druga razina možda je i važnija: ne, ministrica ni u kojem slučaju nema pravo intervenirati u splitski teatar, krojiti njegovu politiku i birati kadrove koji će ga voditi, pa čak i da ga je poharala najezda skakavaca i da od njega nije ostao ni kamen na kamenu.

Nema to pravo sve dok ga ne plati barem onoliko koliko ga plaća Zagrebu, čijem kazalištu puni pola godišnjeg budžeta.

PETAK Divljaštvo

Na Čiovu je preko noći ukradeno slovo 'O' s velikog natpisa/skulpture koja putnike dočekuje čim kroče nogom na otok.

U Kaštelima je netko premostio sve moguće sustave i svoje fekalije pustio u vodovodni sustav, pa su se stanari nekoliko stambenih zgrada umalo otrovali.

U Dicmu je neki pametnjaković doslovno zatrpao tridesetak metara duboku jamu životinjskim lešinama i otpadom umotanim u plastiku, pa je zbog toga poplavilo pola mjesta - a otrov se uredno slijevao prema Jadru, čiju vodu piju stotine tisuća ljudi.

U Splitu se urušio dio Matejuške koju Grad ne smije, a Županija očito ne želi sanirati, a ovog tjedna dolijao je 39-godišnji profesor (!) koji je velik dio grada devastirao višemetarskim grafitima.

Da, stvarno smo divljaci.

SUBOTA Turisti

U takvu sredinu ipak su iznova, masovno i  k'o bez glave nagrnuli turisti, koji Split očito vide puno ljepšim očima nego mnogi njegovi vlastiti stanovnici.

A vide i priliku da se zabave, pa nam očito slijedi nova višemjesečna runda zgražanja nad uglavnom nevinom i bezbrižnom mladosti čiji je krimen nešto glasnije pričanje i pokoja čašica viška.

I golotinja, koja naše domaće dušobrižnike posebno žulja.

Ako nas pitate, uvijek bismo se mijenjali za ovakav 'nered' i lakše bismo podnijeli one koji se ljube i pjevaju nam pod prozorom, pa makar koji put pokazali golu guzicu, nego one koji nam ulijevaju vlastita govna u vodu za piće.

NEDJELJA Kućice

Kad govorimo o zabavi, primijetit ćemo da je Ulica kralja Tomislava zbilja možda malo nespretna lokacija za tradicionalne proljetne 'kućice', tih desetak dana u kojima nam grad zbilja izgleda svjetski.

Em je pomalo tijesno, em se nema kuda proći, em je pod grbav i neravan.

No treba reći i da su kućice postavljene ovdje, a ne u Đardinu kao najprikladnijoj, zapravo savršenoj lokaciji, ili barem na bedemu Cornaro kao utješnoj, zato što su šefovi ovog gradskog kotara naprosto odlučili odbiti dati svoj pristanak na to.

Malobrojne stanare iz centra grada u mnogočemu se može razumjeti i treba im dati podršku, jer život im ondje definitivno nije ni lak ni jednostavan. No s druge strane, ne može im se u svemu ni povlađivati, a svakako ni dopustiti da odlučuju o ama baš svemu što se u tom istom centru događa.

Đardin možda jest u njihovom susjedstvu, ali nije samo njihov.