PREGLED TJEDNA: Gdje se olakšati?

PONEDJELJAK Garaža

Neobičan razvoj događaja bilježimo u priči oko 'Small Malla', hotela koji bi se zajedno s golemom garažom napokon trebao početi graditi u rupu nasuprot Općine. 

Zasad se sve doima čudnim - kao uostalom i višedesetljetna trakavica oko prodaje i prijenosa prava građenja na gradskom zemljištu, stečajeva, sudskih sporova i akrobacija oko vlasništva, naglog uskakanja igru jedne austrijske firme i naposljetku formalnog otvaranja radova dok se izmjena lokacijske dozvole još iščekuje.

Čudan je, pisali smo to, entuzijazam gradske vlasti koja se svim snagama zalagala za hitan početak kopanja tridesetak metara duboke jame usred grada i usred turističke sezone, a još čudnija njihova uvrijeđenost koja je počela graničiti s histerijom kad im ovaj plan nije prošao na Gradskom vijeću.

Kao da će tri mjeseca uništiti projekt koji se čeka otprilike trideset godina.

Ali i oporba ima svojih konja za trku: donedavni tajnik gradskog HDZ-a Tomislav Prljević tako je ovog tjedna izvalio glupost da garaža u centru grada - koju se baš na ovom mjestu planira još od početka devedesetih - citiramo, 'neće doprinijeti prometnom rasterećenju grada', a onda još i apelira da se ljudi riješe svojih auta.

Gotovo da je citirao Puljkovu izjavu s kojom se ne tako davno rugao. Mašala.

UTORAK Otac

Kad pričamo o nervozi, ne smije se smetnuti ni onu kod dogradonačelnika Bojana Ivoševića - u zadnje vrijeme, doduše, najčešće na spomen njegove obitelji.

Što može biti razumljivo, ali ne znači da je u svakom slučaju opravdano.

Jer, da: ulaskom u politiku i dolaskom na javnu dužnost on naprosto mora prihvatiti činjenicu da je sve oko njega - pa i situacija njegova oca, koji se desetljećima nalazi u gradskom stanu - javna stvar.

A još javnija je svaka promjena položaja, kao kada je Ivoševićeva gradska uprava ovih dana izmijenila pravilnik i omogućila svim korisnicima kadrovskih stanova, njih desetak među kojima je i otac, da nakon odlaska u mirovinu ostanu ondje živjeti.

Pokušajmo zamisliti da se slična stvar dogodila nekom HDZ-ovcu na vlasti i reakcije koje bi na to uslijedile. 

No oni su barem minimalno istrenirani na politiku i vjerojatno se ne bi istresali na medije, optuživali ih da 'odrađuju prljavi posao' samo zato što rade svoj vlastiti.

SRIJEDA Tupilo

Dvadesetak braniteljskih udruga s područja županije ovog tjedna radile su svoj posao.

Ili su barem umislile da ga rade.

Gradonačelnika su optužili da je 'pokazao svoj totalitarni karakter' i 'poslao poruku nekulture' jer na svečanoj sjednici povodom Dana grada nisu govorili Plenkovićev i Jandrokovićev izaslanik - što je zapravo sasvim u redu jer gospoda su se zbilja mogli i osobno pojaviti - a onda su još optužili Ivicu Puljka da je 'povijesno ukinuo minutu šutnje za hrvatske branitelje' i tako omalovažio Domovinski rat. I tako to.

Jedini problem jest, što su iz Banovine ekspresno pojasnili, da minuta šutnje nikada nije bila predviđena protokolom, niti se održavala za prethodnih vlasti. Dok su se sve ostale počasti za branitelje održale uredno, kao i uvijek.

Zar je tako teško provjeriti činjenice prije štrapanja?

ČETVRTAK Preokret

Oporbeni vijećnici, recimo, ovog tjedna pronašli su zgodnu nišu za podbosti Puljka i njegovu ekipu: gotovo simultano s više strana prozvali su ga zbog činjenice da je Split jedan od samo dva grada koji u svom proračunu nije predvidio novac za financiranje kupnje radnih materijala učenicima osnovnih škola.

Pa se u roku od samo nekoliko sati Banovina oglasila i objavila da će to uvrstiti u rebalans proračuna. Love ima, problema nema, hvala lijepo.

Eto kako se to radi: odabereš metu, dobro proučiš slučaj i ne ispadneš glup, dapače.

A možda i učiniš nešto korisno.

PETAK Deranje

Korisna bi, recimo, bila i jedna mala reakcija oko gradskih javnih zahoda koji su preko noći poskupjeli za tristo posto i sada se ne možeš ni popišati za manje od jednog eura.

Naravno, ako ne živiš na rubu zakona i ne riskiraš da te Ivošević zaskoči iza kantuna.

Zašto se u gradu koji se očajnički trudi zavesti komunalni red zapravo i turiste i domaće ljude potiče na ekscese - ne znamo, ali znamo da postoji prostor da im se kao u svakoj normalnoj i civiliziranoj sredini omogući da se u javnom prostoru ponašaju kulturno i osjećaju lagodno.

Ako se, recimo, 'Parkovima i nasadima' dalo da upravljaju i tržnicama, i javnom rasvjetom, i cijelim ogromnim spektrom komunalnih usluga, onda zaista ne vidimo razlog da ne mogu uzeti pod svoje i nekoliko javnih zahoda.

Neće svijet propasti, a i bit će nešto manje smrdljiv.

SUBOTA Kašjuni

Ustavni sud dao je packu i Gradu i Županiji poništivši njihova rješenja i ambicije da se plaža Kašjuni nakon skoro sedam godina oslobodi od koncesionara zbog navodne proceduralne greške na samom početku. Mašala.

Zaključak je: proces možda jest proveden donekle traljavo, ali privatna firma koja je dobila plažu na upravljanje za to nije kriva.

I ništa u ovom slučaju ne bi bilo sporno da nije tih spomenutih sedam godina, sedam jebenih godina da se na sudu utvrdi jedna razmjerno jednostavna, pa i razumna činjenica oko koje je potrošeno more vremena, resursa, živaca i novaca.

Biće su sudovi štrajkali.

NEDJELJA Restorani

Slični procesi trenutno se odvijaju i oko dva restorana, u Šumici i na Zvončacu, gdje je Banovina češljajući papire otkrila nered oko vlasništva nad zemljištem i dugogodišnji nemar institucija koji je, gle čuda, uvijek nekako išao u prilog privatnicima umjesto gradu.

Pa se sada traži stavljanje ključa u bravu.

Tu smo gdje jesmo i vrlo je izvjesno da ćemo u idućem periodu gledati donkihotovski pokušaj gradske vlasti za utjerivanje pravice koji će, još je izvjesnije, za dugih sedam ili koliko već godina završiti sudskim fijaskom. Što ne znači da nisu u pravu.

Nego da, na našu žalost, ne žive u realnom svijetu.