PREGLED TJEDNA: G(l)upiranje

PONEDJELJAK GUP

'U prvoj godini mandata ćemo završiti strategiju razvoja grada, na temelju koje ćemo pristupiti izradi novog GUP-a, što ćemo dovršiti do kraja mandata. Dok se izrađuje novi GUP, vrlo pažljivim izmjenama postojeći GUP ćemo uskladiti sa zakonom, dodatno zaštititi Marjan te osigurati početak projekata od javnog interesa (na primjer garaže), te dovršiti mnoge započete, a nikad završene projekte, najčešće dovršetak gradskih prometnica', jasno je, konkretno i vremenski mjerljivo obećanje koje je Ivica Puljak dao lani uoči izbora, negdje u ovo doba godine.

Obećanje od kojega nije odustao, ali ga je bogme pošteno rastegnuo: najavljene 'javne' izmjene najvažnijeg gradskog dokumenta po svemu sudeći ići će po planu, doduše - i to valjda jednoglasno, ako se sjetimo lanjskog zgražanja oporbe kada su iz jeftinih kalkulantskih razloga one zaustavljene. No sve ostalo je na dugom štapu: sasvim novi Generalni urbanistički plan po najavama ipak neće (ne može?!) biti gotovo prije 2026. godine, pa ćemo se u međuvremenu zabavljati još jednim izmjenama.

Poduzetničkim. Privatnim. Točkastim. A tu priča redovito dobiva zanimljiv zaplet.

Najprije, nije jasno što je to toliko složeno u GUP-u da ga se ne može pripremiti i usvojiti u jednom mandatu - ovaj postojeći otprije petnaestak godina je, recimo, zgotovljen u cijele dvije godine - a još je manje jasno treba li nam on uopće ako ćemo sadašnji dokument pošteno izmesariti u dva navrata. Jednom za javne, jednom za privatne potrebe.

Ako ova druga uopće verzija prođe, u što je teško vjerovati poučeni iskustvom urbanističkog masakriranja Splita u prošlosti, koje je onda logično proizvelo i javni prezir prema svakoj, pa i normalnoj poduzetničkoj inicijativi.

Gradu svakako treba temeljito urbanističko pretresanje, preslagivanje i - zašto ne? - odčepljivanje za privatne investicije kojih može i zapravo mora biti. Ali treba imati muda i stati iza toga, a ne beskrajno otezati proces, izmišljati nekakve 'lokalne referendume' na kojima će sto ljudi iz kvarta odlučivati o sto milijuna eura vrijednim projektima, odgađati odluke za neke iduće mandate i kriti se iza navodno beskrajno duge procedure koja zapravo nije takva.

Dakle, izvolite napraviti ono što ste obećali.

UTORAK Obala

Obećali su nas u nekoliko mjeseci riješiti kaosa na Istočnoj obali i ajde, čini se da se stvar kreće - do zla boga sporo, ali da je išta.

Na prestižnoj gradskoj lokaciji zasad još uvijek gledamo 'Monaco' s jedne strane, dakle ušminkanu 'Vicinu obalu' za koju su iskamčeni deseci milijuna kuna europske i državne love, a na drugoj 'Bejrut' s gomilama šuta, s dva štanda koja prkose sistemu i starim telefonskim govornicama za koje nitko živ nije imao pojma da se skrivaju u onom desetljetnom neredu.

Vice Mihanović ima pravo naslađivati se jer je prvi uredio svoj dio obale, makar je njegov posao bio neusporedivo lakši: na raspolaganju je imao alate, strukture, lovu i politiku, a Ivica Puljak tek Bojana Ivoševića.

Čije čišćenje gradskog prostora barem u ovom slučaju ima blagotvoran, oslobađajući učinak.

Njihova međusobna podbadanja stoga ćemo pripisati političkom folkloru i nećemo imati ništa protiv da u ovom stilu nastave i na nekom drugom frontu.

Samo da se neki vrag u ovom gradu miče.

SRIJEDA Kafići

Neobična je situacija s kafićima i štekatima koji jedan za drugim padaju i prilagođavaju se novoj realnosti, uspostavljenoj u doba prošle gradske vlasti i prigodno odgođenoj za period nakon izbora. Nema novog ugovora bez čišćenja staklenika i plastenika, koliko god se čini da bi se odluku formalno moglo osporavati, na što stidljivo upozorava Most.

I škare i sukno su u Banovini.

Na ovom frontu zasad nema većih i ozbiljnijih džepova otpora, a tako će po svemu sudeći i ostati: ako je pao kultni 'Krom', ili uskoro 'Semafor', koji zajedno imaju skoro stoljeće ostakljene bašte, onda je jasno da će bilo tko drugi teško ostati.

Ali ako metla zaobiđe makar jedan od kafića, ako se ijedan štekat provuče mimo strogih i mrkih gradskih komunalaca, nastat će problem.

Ne za nas. Nego za Puljka i Ivoševića.

ČETVRTAK Garaže

S vedrije strane, barem nešto se i gradi - recimo garaže na Lokvama i Splitu 3 za koje je, treba biti pošten, gotovo sav posao zapravo obavila prethodna gradska vlast pod gradonačelnikom Androm Krstulovićem Oparom.

Očito je takav ritam s bilo kojom većim gradskom investicijom: četiri godine muke za jednu godinu stvarnih radova. U najboljem slučaju.

I na to se moramo naviknuti.

PETAK Odčepljivanje

Baš njemu, Andri Krstuloviću Opari, imamo zahvaliti na činjenici da će nam se grad u iduće dvije do tri godine prometno odčepiti: ono što je izmolio, utjerao i izreketario na sjednici Vlade 2017. godine u Splitu napokon se mrda s mjesta. Od križanja na Širini, preko dviju rampi na ulazu u grad, do potpuno nove obilaznice od Mravinaca do TTTS-a. Čak se i oko Omiša nešto ozbiljnije čačka, buši i premošćava, izvjesno je da ćemo u idućim godinama na puno strana nailaziti na bagere.

Sve su to projekti koje je valjalo osmisliti i uvaljati u državni proračun, ne bi se dogodili po Duhu Svetom.

I ne, nije bila riječ o famoznoj 'partijskoj vertikali' jer bi u tom slučaju sasvim sigurno ulaganja bila višestruko veća i ne bi se dogodilo da država više novca ulaže u obilaznicu Novog Vinodolskog, rodnog gradića ministra prometa Olega Butkovića s jedva par tisuća stanovnika, nego u kompletnu infrastrukturu drugog najvećeg grada u državi i prostora s gotovo pola milijuna stanovnika.

No dobro, rekli smo: da je išta.

SUBOTA Ravne Njive

Bilo bi i stanova POS-a na Ravnim Njivama da ondje najednom nije nastala narodna buna i da ljudi nisu najavili da će se ni manje ni više nego vezati za bagere, mašala, ako Grad na vlastitoj parceli - koja doista izgleda pogodna i logična za stambenu zgradu - odluči udomiti stotinu ili dvije stotine mladih obitelji.

Jer ondje se, eto, danas nalazi jedan balotaški teren i jedan poludivlji, besplatni parking za četrdesetak auta.

Prigovori zvuče opravdano jedino za slučaj da nova zgrada zbilja ne bi imala podzemnu garažu, što se iz današnje perspektive doima potpuno nevjerojatnim, dok se u svakoj drugoj opciji radi o teškoj i notornoj gluposti, čistoj demonstraciji sebičnosti.

NEDJELJA Maraton

Demonstraciju vedrine imali smo u našem splitskom maratonu, tradicionalno spektakularnom, obojenom živim bojama u ovim sivim i tmurnim vremenima.

Neće nas spasiti, ali nije da je škodilo malo se odmaknuti od stvarnosti: tko zna što nas sutra čeka, i hoće li sutra uopće doći…