PREGLED TJEDNA: Drugovi, stiže vrijeme za nove čistke

PONEDJELJAK Opsada

Nismo sasvim sigurni tko je naručio ranojutarnju policijsku opsadu Geta i desetke uniformiranih lica koja su mrko odmjeravala prolaznike i budno pazila na jednu staru drvenu skelu: radi li se o slobodnoj policijskoj procjeni i njihovoj pretjeranoj budnosti, ili su se u Banovini možda odlučili za demonstraciju sile i pokaznu vježbu.

Ali da je izgledalo kao parada pendreka, zbilja jest.

Zašto? Zbog jedne skele, kažemo, a ta priča donekle je zamršena: skupili se Getani i naumili obnoviti propali krov zgrade, s prethodnim gradonačelnikom svašta su dogovarali i potpisivali, a nova vlast uhvatila se pravila k'o pijan plota i zaključila da, po pravilniku, postavljanje skele trebaju i platiti kao i svi ostali.

Povuci-potegni, dopis po dopis i e-mail po e-mail, stvar je eskalirala do prijetnji, pretresa, privođenja i obračuna grafitima koje su komunalci brisali gotovo pa u realnom vremenu, sve dok policija nije okupirala Get i sve dok ugovor o skeli napokon nije potpisan. 

Forma je zadovoljena, ono 'ekstremno poštivanje propisa' na koje se u Banovini kunu i koje im, čini se, barem u komunalnoj sferi zasad doista polazi od ruke. Stvarna situacija na terenu nešto je bliža realnosti u kojoj baš zbog tih propisa i posljednji getarski Mohikanci tuku glavom u zid i gledaju kako moraju uložiti puno više napora i para nego drugi, samo kako bi nastavili normalno živjeti.

To 'ekstremno poštivanje propisa' za ostatak grada već se pomalo pokazuje kao gnjavaža, ako ništa onda zbog cirkusa koji gledamo na svakom koraku. Ali, nije da to nismo očekivali, nije da nam nije bilo obećano.

I nije da ne znamo što je alternativa.

UTORAK  Štekati

Opća gnjavaža oko kafića kuhala se dobrih godinu dana, otkako je bivši gradonačelnik Andro Krstulović Opara potpisao odluku po kojoj štekati moraju zaista biti štekati - a ne staklenici, plastenici, kućice, šupe i čerge na javnoj površini.

Potpisao, ali ugostiteljima elegantno ostavio godinu dana za 'prilagodbu' koju uglavnom ne mogu napraviti - dakle, legalizirati se - taman do roka u kojemu ga se nitko u Banovini više neće ni sjećati. Mašala.

Samo što ni on vjerojatno nije mogao predvidjeti da će majstorsko prebacivanje odgovornosti poslužiti kao idealan volej ni manje ni više nego Bojanu Ivoševiću koji je u to doba još uvijek čamio u političkoj zavjetrini, ograničen gabaritima Facebooka.

Kafići, dakle. Skalamerija na koju smo s godinama navikli do te mjere da je smatramo prirodnom, skoro pa zaštićenim kulturnim dobrom. Bilo da se radi o kvartovskim rupama, bilo kultnim štacijama pa čak i onoj industrijskoj grozoti uz Marmontovu ulicu - u idućim mjesecima očito će jedan po jedan 'štekat' doći na udar. Sve dok se ne ostvare mokri Bojanovi snovi o 'gradu koji diše', pa makar nitko nigdje ne mogao ni srknuti kavu.

Da smo birali Vicu umjesto Puljka, vjerojatno bi se našao način kako zamaskirati zaobilaženje propisa - a ovako ćemo uvođenje reda jedan po jedan osjetiti na svojoj koži. Gdje će nas sve to odvesti, boga pitaj.

Dotad se barem možemo zabavljati čekajući prvi Ivoševićev kiks, prvo savijanje kriterija i prvo selektivno postupanje. Kad i ako se to dogodi, sve će mu se raspasti.

SRIJEDA Plac

Na ideju da se Hajduku 'vrati Stari plac', iznesenu u vrlo ležernoj i naivnoj formi, kompletan grad se uspalio: jedni bi ondje gradili novi stadion, drugi zagovaraju ambiciozni pothvat uređenja novog središta grada, treći su tradicionalno za potpunu konzervaciju i zgražaju se nad diranjem svake travke one danas neugledne ledine. 

Baš na ovoj ideji efektno se može ilustrirati razlika između prava i pravde: po paragrafima, i presudama ovaj prostor više nikako ne može pripadati Hajduku jer na njega naprosto nije uknjižen, a i izgubio je sve sudske sporove koje je vodio.

A da je pravde, to ne bi bilo tako: koncem sedamdesetih klub je najprije bio prisiljen preseliti se na novi stadion koji nije rađen po njegovoj mjeri, i još se odrekao svog terena da bi novi dobio tek na korištenje, ali barem 'trajno korištenje'.

Da bi prije desetak godina u taj isti Poljud 'na trajnom korištenju' Grad oduzeo i ovaj put ga Hajduku dao u koncesiju, kako bi na osnovu toga postao i vlasnik kluba.

Baš je lijepo kad te kamatare oni koji se u tebe kunu.

No Stari plac je priča koja je i bez ovih detalja bizarna sama po sebi, što se lijepo očitovalo ovih dana. Dok ga ragbijaši koriste mukte, cijeli grad kao da je već razdijelio neku buduću lovu: arhitekti iz ladica vade požutjele projekte s amfiteatrima, koncertnim dvoranama i stanovima, zbrajaju se milijuni 'komercijalnih kvadrata', gradski urbanisti najavljuju nove natječaje i nove planove, dio navijača sanjari o novom malom stadionu, a samo će tek ponetko stidljivo napomenuti da je već skoro deset godina ledina zakonom zaštićena baš kao - ledina. I to, ni manje ni više nego Hajdukova, stara Hajdukova.

Klubu pripada barem moralno, a ne može do nje. Grad je ima, a nema što s njom.

ČETVRTAK Drukavanje

Saborska zastupnica Marijana Puljak očito je jako motivirana da joj muž uspije u Splitu. Toliko motivirana da je počela prijavljivati susjede koji nepropisno odlažu otpad.

Nema što, žena od akcije.

Drukavanje susjeda očito je jedan dio plana za rješavanje civilizacijske sramote sa smećem na ulicama gradova poput Splita i Zagreba i u tomu zapravo ne postoji problem: u divljim sredinama nema drugog načina nego kazniti neodgovorne i nagraditi savjesne. No ipak postoji razlika kada to čini obični građanin i kada se prijavljivanja dohvati gradonačelnikova supruga i saborska zastupnica.

I kada, pored svega, svoj potez obznani javno, da svi vide i čuju.

Od ove parade više bismo voljeli vidjeti da su iz Banovine objavili nešto veću brojku od bijednih šezdesetak kazni ispisanih u prošloj godini za nepropisno odlaganje otpada, a valjda će iznos naplaćene love dogodine biti nešto ozbiljniji i da ga neće morati skrivati od srama, kao danas.

PETAK Kontrašpijunaža

U samoj Banovini punih sedam mjeseci nakon izbora metla je odradila većinu dosadašnjih pročelnika kojima je na sastanku 'sugerirano' da podnesu ostavke kako bi na njihova mjesta zasjeli novi kadrovi - doduše mahom regrutirani upravo iz Banovine, što je svakako dosad rijetko viđen potez. Za pohvalu.

Metoda smjena je, međutim, krajnje diskutabilna: em se ponovno na pozicije postavljaju 'pročelnici po ovlaštenju', dakle neka vrsta vršitelja dužnosti kojima je položaj upitan svakog jutra kada se pojave na poslu - pa su tako i znatno ovisniji o svojim šefovima - em je nejasno zašto dosad nije bio raspisan obećani javni natječaj, pa da se procedura provede kako bog zapovijeda. 

Vremena je u svakom slučaju bilo.

A ni 'sugeriranje ostavki' dosadašnjih pročelnika u najmanju ruku ne zvuči dobro, pogotovo ako znamo da je uoči razgovora s gradonačelnikom i zamjenicima od njih traženo da ostave mobitele ispred prostorije. Jasno nam je da su se Puljak i ekipa dosjetili da im treba i protuobavještajna djelatnost, makar time nagazili na svoje ideale potpune transparentnosti. No dobro, u Banovini se svaki ured ionako prisluškuje s mobitelom ili bez njega.

Što je također za pohvalu.

SUBOTA Vikend

Gradonačelnikov vikend tradicionalno je rezerviran za politiku na nacionalnom nivou, pa smo ga ove nedjelje spazili na riječkom Korzu kako s tamošnjim SDP-ovim gradonačelnikom navodno dogovara veće ovlasti za najveće gradove.

Odnosno akciju osuđenu na propast, znamo li da se HDZ grčevito drži za svaku slamčicu vlasti, položaja, kontrole i javne love, pa im ne pada na pamet prepustiti čak ni mrvice - koliko god taj potez zapravo izgledao razuman i logičan.

Ali nema veze, u ovom slučaju najbitniji je po svemu sudeći PR. I ništa više.

I kad pomislimo da ne može smješnije, eto ti splitskih SDP-ovaca koji uvrijeđeno komentiraju da je inicijativa osnaživanja velikih gradova zapravo njihova - preciznije, s potpisom bivšeg gradonačelnika Ive Baldasara. Iz naftalina su izvukli čovjeka kojemu se danas ne žele približiti na udaljenost kraću od štapa, samo kako bi i oni imali nešto pametno za kazati i tako ne potrošiti uzalud vikend na Facebooku.

Da, od smiješnog uvijek postoji smješnije.

NEDJELJA Kadrovi

A šef županijskog HDZ-a Ante Sanader odlučio se na rošadu vlastitih kadrova u Saboru: povlači legendarnog Vinka Zulima, vječnog načelnika Segeta koji se odavno proslavio golemim računima za žderanje i lokanje na općinski račun, a u Zagrebu je uz golemu plaću i troškove uspio ne javiti se za riječ ni jedan jedini put - zlobnici će kazati, tako je vjerojatno i bolje.

Za njegovu zamjenu postavljen je gotovo jednako vječni dožupan Luka Brčić, kojega se nakon pojave tajnih snimaka jednog HDZ-ovog kadrovskog sijela kolokvijalno naziva 'Sanaderovim poštarom'.

'Kadrovska politika je osnova i bit svake politike', kazat će Josif Visarionovič Staljin. Ni taj nesretnik vjerojatno nije imao pojma kakvi će sve likovi cijelo jedno stoljeće kasnije slijediti njegov nauk.