Pregled tjedna: Davidovićeva kuhinja i pet minuta za jednog uhljeba

PONEDJELJAK Ljubav

Eto šta ti je ljubav: u tjednu u kojemu se Ivo Baldasar priprema za novi nastavak beskrajne sage zvane Turistička palača i Gradsko vijeće, pa računa tko će doći koga će morati hvatati/moljakati/kupovati na hodnicima Banovine, javno su izmijenjene nježnosti na relaciji SDP - Željko Kerum.

Najprije je sam gradonačelnik uvrijeđeno stao braniti Keruma od vlastitog kolege Freda Matića, koji je iskoristio njegov primjer kao dokaz da se građani ponekad znaju zajebati na izborima. Preciznije, 'ogradio' se od SDP-ovog ministra, što bi valjda trebalo značiti da smatra da je Kerum bio dobar gradonačelnik. A to, opet, može značiti samo dvije stvari: ili nas je lagao u predizbornoj kampanji, ili su mu trgovina i očuvanje vlasti važniji od vlastitih principa.

Onda se, koji dan kasnije, javio i sam Željko Kerum: njemu je Zoran Milanović baš nekako super jer je 'pošten, iskren i neshvaćen', a Baldasara će 'pustiti da radi jer ga je narod izabrao'.

Prevedeno - njegovi konačno dolaze na sjednicu o Turističkoj palači.

Glasat će protiv, ali to je manje bitno: presudno je hoće li ih se pojaviti svih petero. Ako svi dođu, Turistička palača propada, a ako ih dođe barem jedno ili dvoje - kvorum je tu i stvar prolazi, makar oni filozofirali o nekakvom novom perivoju na Rivi.

Sve to skupa već je postalo dosadno, tupo i predvidivo.

UTORAK Nazad na trampu

Sam Željko Kerum, naravno, ima i drugih briga: punih sedam godina nakon što mu je HDZ-ov gradonačelnik na izdisaju Ivan Kuret dao papire, navodno kreće s gradnjom stambeno-poslovnog kompleksa u Lori. Tamo gdje je bio veliki 'Kerum'.

Kako će čovjek kojemu su svi poslovi propali i kojemu su leđa gledale stotine malih poduzetnika - usput se opraštajući od svojih para, živaca i biznisa - odjednom izvući investiciju od 40 milijuna eura?

Odgovor je zapravo vrlo jednostavan: kompenzacijom.

'Vraćamo se na početak, prvobitna zajednica, robna razmjena... Ti daš materijal ili ruke, a dobiješ stan ili prostor i svima dobro. U posao može ući tko hoće, samo neka se javi', objasnio nam je Kerum.

Kad je bal, nek' je na vodi.

Lijepo je znati da i sin Joško nastavlja očevim stopama, pa se - valjda u inat onim bivšim dobavljačima koji će čekati pet godina da bi možda dobili dio svog novca - javno hvali novim Mercedesom vrijednim dva ipo milijuna kuna.

SRIJEDA Diktat HNS-a

Nema argumenta jačeg od politike: mjesec dana Splićani su čekali da se ministrica kulture Andrea Zlatar barem udostoji objasniti zašto joj intendant Goran Golovko ne paše za ravnatelja Splitskog ljeta i zašto uporno umjesto njega gura glumicu Senku Bulić.

Stvar je, naravno jasna - jer HNS tegli Bulić za sobom i uvaljuje je gdje god stigne - ali bilo je zanimljivo gledati kako će se diktat provesti. S jedne strane peticija 90 posto glumaca iz kazališta, pa nezadovoljni gradonačelnik, pa nevjerojatno jedinstveno Gradsko vijeće, pa još i činjenica da Splitsko ljeto skoro potpuno plaćaju baš Splićani, iz svog džepa.

A s druge strane HNS, koji drma Ministarstvom kulture.

I onda je nakon tih mjesec dana ministrica konačno primila Baldasara u Zagrebu, zavrnula mu ruku i zaprijetila da mu ove godine neće dati ništa državnih para - pa ni onih par milijuna za famoznu Koncertnu dvoranu, projekt koji se toliko kiseli da bi čovjek očekivao operu iz Sydneyja, a ne malo sređeniju prostoriju veličine nešo prostranijeg dnevnog boravka.

I gradonačelnik se, jadan i pokunjen, vratio u Split i objavio da Senka Bulić ostaje ravnateljica.

Ovog ljeta bit će zanimljivo vidjeti koga će angažirati i na koju stranu će curiti masni honorari plaćeni iz našeg džepa.

ČETVRTAK Ni staze ni puta

Drama na Mejašima: i do ove nakupine kuća konačno je došla legalizacija, pa su bespravni graditelji stali kukati da im se petnaest kuća nalazi na trasi ceste. Trebalo bi ih srušiti, ali umjesto toga će se mijenjati trasa buduće ceste i primijeniti model 'štedljivog profila prometnice'. Ne treba biti previše informiran da bi znao što to zbilja znači.

Živila Hrvatska.

PETAK Molitva za balun

Školsko igralište na Sućidru oteto je djeci prije nekoliko godina kako bi se na njemu izgradila - crkva, uz maglovito obećanje da će jednog lijepog dana u susjedstvu niknuti prava i petnaest milijuna kuna vrijedna sportska dvorana. Što se, naravno, još uvijek čeka.

Na Sućidru se barem mogu moliti, dok na Bačvicama više ništa ne ide bez para. Pa se školarci nakon nastave mogu zabavljati na igralištu samo ako istresu par stotina kuna mjesečno privatniku, koji je baš zgodno otkrio da se i ovako nešto može koncesionirati i plodouživati, da se poslužimo pravom splitskom frazom.

Zgodan je to model: čovjek uloži nešto para i obnovi teren, onda na njemu zarađuje. Navodno ide i neka lova za školu, pa su dječjim igralištem sretni i zadovoljni svi.

Osim djece.

SUBOTA Pet minuta za uhljeba

Tako nešto slično je i na Poljudu, gdje tisuće roditelja dovode mladunčad na treninge. Javna ustanova za upravljanje sportskim objektima - da, ona koja je sa stotinjak zaposlenih već nabubrila poput švicarskog franka - dosjetila se da bi trebalo ograničiti vrzmanje ljudi na parkiralištu. Pa im je dala točno pet minuta da pokupe svoju djecu, što znači da akciju trebaju planirati i izvesti gotovo bondovskom preciznošću.

A i oni, baš se bune bez veze. Pa trebaju ljudi u ustanovi zaraditi svoje plaće - recimo Tomislav Borozan, Kerumov ravnatelj kojega je Baldasar odmah smijenio, ali onda ostavio na funkciji 'savjetnika uprave'. Pa je milostivost opravdao genijalnom idejom da javna ustanova koja se brine o javnim sadržajima i javnim potrebama javno i drsko guli ljude koji su se usudili svoju djecu uputiti prema sportu.

Bolje bi im bilo da se umjesto toga odmah, još u vrtićkoj dobi, učlane u kakvu stranku ili partiju.

Harač, rajo, harač.

NEDJELJA Davidovićeva kuhinja

Lijepo je znati da gradonačelnik Ivo Baldasar također vodi računa o prioritetima. Pa je odlučio s gradskih 60 tisuća kuna obnoviti kuhinju u Vili Dalmacija.

Još ljepše je spoznati da se taj posao obavlja tvrtka Advena, u kojoj je sve do neki dan radio glavni gradonačelnikov savjetnik Drago Davidović.

A najugodnije, naprosto preslatko saznanje je da  se sve to može obaviti bez natječaja. I bez mogućnosti ikakve žalbe. Dvoje ljudi iz Banovine odobri, gradonačelnik potpiše i mirna Bosna.

I zašto prigovarati, nek' se ljudi snalaze...