PREGLED TJEDNA: Bužančić je, još jednom, zreo za ostavku

PONEDJELJAK Aferica

Kažu da je bilo u dobroj namjeri, ali svejedno je isproducirana jedna sasvim solidna aferica: nakon dvije godine otkrilo se da se bivšem gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari toliko žurilo ponovno otvoriti knjižaru Morpurgo na Pjaci - jer pred vratima je bio Sveti Duje, a odmah iza kantuna i državni izbori na kojima se valjalo naslikavati - pa se upustio u cijelu seriju vratolomija. U, kako se čini, pravo pravcato pravno samoubojstvo.

Em je naredio da se 'Morpurgo' krene preuređivati još i prije nego što je zaključena trampa prostora između države, Grada i jednog privatnika. Em se u to išlo bez javnog natječaja, što - makar se radilo o sitnim iznosima - uvijek ostavlja dojam nelagode. Em su se sami radovi odvijali bez dozvole konzervatora, pa su ih oni na gradsku sramotu morali zabraniti.

Em se do danas vuku repovi ove akcije i, kako stvari stoje, tek će nas ošinuti po novčaniku. Kako to obično biva, sitni i naoko beznačajni sporovi s protekom vremena često poprime gigantske proporcije. I često ih, nažalost, Split gubi.

Da, Andrina namjera oko 'Morpurga' po svemu je sudeći bila dobra. No tajming je još očitije bio predizborni. 

Što će nam sve skupa sada dospjeti na naplatu.

UTORAK Diktatura

Cijeli tjedan zapravo je protekao u otvorenom ratu između gradske vlasti i gradskih konzervatora, odnosno njihovih šefova iz Ministarstva kulture - jer, očekivano, Split je i u ovom segmentu zakonski osakaćen pa za razliku od Zagreba nema vlastitu konzervatorsku službu.

Sočan uvod u obračun stigao je odlukom ministrice kulture da ne potpiše smjenu intendanta teatra Srećka Šestana, što je također bilo donekle očekivano - na koncu, čovjek je istu ovu ministricu svojedobno i dovukao i zaposlio u ministarstvu, pa je valjda bio red da ga spasi kad već može. 

Iako njeno ministarstvo splitskom kazalištu godišnje uplaćuje dva, a Grad Split pedeset milijuna kuna, pa bi barem pristojnosti radi trebalo izmaći se od odlučivanja - kad već ne želi odriješiti kesu.

No, totalitarni refleks ipak je prevladao.

SRIJEDA Limb

Uslijedio je spektakl: nova garnitura u Banovini - čije je jedno od obećanja bilo da će pokušati spriječiti potpunu turistifikaciju centra grada i pretvaranje Palače u sezonsku diskoteku uz prateću fast-food ponudu - otkrila je da je baš svaka prenamjena baš svakog poslovnog prostora morala biti odobrena od strane konzervatora.

A očito nije.

Pa su sada svi napokon svjesni moćnog alata, ali i problema koji je nastao: Grad ga nema ali bi ga koristio, konzervatori ga imaju ali im ne pada na pamet raditi posao zbog kojega postoje. 

I tako cijeli grad živi i radi u limbu, u kojemu je sve legalno samo naizgled. Ali je barem teoretski sve i nelegalno. Mašala.

Eto kako izgleda kada autsajderi preuzmu vlast: s jedne strane dolazi do prekida svih ustaljenih šema, a s druge se otkrivaju sve strašnije dimenzije bezakonja u kojemu smo živjeli, toliko grozomorne da i običnom građaninu bude malo neugodno.

ČETVRTAK Buža

I tako su Grad Split i Ministarstvo ušli u otvoreni rat.

Na Facebooku.

Iz Zagreba s visoka objavljuju statuse da dolje u Splitu nitko ništa ne razumije, pa čak i poprilično bezobrazno objašnjenje da 'ugostiteljska namjena može pridonijeti promicanju vrijednosti kulturnog dobra' u Dioklecijanovoj palači.

Šteta da nisu ubacili i kladionice, likerstorove i ona carstva gumenih bombona, da budu slikoviti do kraja.

A iz Banovine je potom uslijedilo brutalno zakucavanje: u javnost je napokon plasirana informacija da je glavni konzervatorski inspektor u državi ni manje ni više nego ministričin muž.

I još je iskopana davna izjava da 'za prenamjenu u poslovni prostor bilo koje vrste treba suglasnost konzervatora': čovjek imena Radoslav Bužančić, namjesnik Ministarstva kulture za Split, prije desetak godina očito je vrlo dobro znao što mu je u opisu posla - no samo kad se brutalna turistifikacija događala pod njegovim vlastitim prozorom.

Ako to nije zrelo za ostavku, zbilja ne znamo što jest.

PETAK Suđenje

Ostavku je, recimo, nakon mjeseci i mjeseci oklijevanja svojedobno podnio Jure Šundov, Kerumov predsjednik Gradskog vijeća, nakon što se uvaljao u aferu jer je po svemu sudeći krivotvorio desetke liječničkih nalaza, postao lažni ratni invalid i tako oštetio državu i grad za stotine i stotine tisuća kuna.

Da se slučaj ne zaboravi pobrinulo se pravosuđe koje još uvijek melja ovaj relativno jednostavan predmet, u kojemu je ovog tjedna došlo do spektakularnog otkrića da je Jure Šundov '1991. godine trebao biti likvidiran'.

Otkrića kojega je sudu servirao ni manje ni više nego njegov odvjetnik, pa je pročišćena vijest trebala glasiti: 'Odvjetnik optuženog lažnog invalida na sudu svjedočio kako je svom klijentu obznanio da je prije trideset godina trebao biti ubijen'.

Da bi cirkus bio potpun pobrinuo se ugledni psihijatar i sudski vještak Ivan Urlić, koji se na sudu pojavio s dokumentom kojega po zakonu nije smio imati i na jednostavno pitanje odakle mu, odgovorio sa: 'Ne znam, to je bilo prije četiri i po godine. Ne znam kada sam ga dobio'.

Eto, dogodi se. 

SUBOTA Vlast

Obitelj Puljak ipak se vratila na vlast na svome Žnjanu zahvaljujući neobičnoj političkoj gimnastici: jednu ruku koja im je nedostajala za većinu pronašli su u bazenu onih čudnovatih desničarskih koalicija - reklo bi se, kod slobodnih i lutajućih radikala - i to kod čovjeka kojega se njegove stranke sada najednom odriču.

Naravno, nikome u tom odnosu nije ugodno: ni prodavaču, ni kupcima.

Ali vlast je vlast, jebiga.

NEDJELJA Prorektor

Za to vrijeme nevoljni HDZ-ovci i dalje se koprcaju u vlastitoj nemoći: među navodnih pet tisuća članova stranke i dalje se ne uspijeva pronaći ni jedan jedini da je dovoljno kapacitiran, a opet i relativno pristojan da bi bio prihvatljiv za šefa ogranka, a onda i kandidata za gradonačelnika. Vlada živi očaj, toliko beznađe da se u orbitu izbacuju i imena poput Nenada Periša.

A izbori se odgađaju iz tjedna u tjedan.

Mada, ovakve situacije uvijek su dobra prilika za ambiciozne i promućurne. Evo recimo Zoran Đogaš, sveučilišni profesor koji je podmetnuo svoja leđa za Partiju kad joj je također bilo teško, već u roku od nekoliko mjeseci čudesno se vinuo do pozicije prorektora Sveučilišta.

I pripadajuće plaće od par desetaka tisuća kuna.

Svaka kriza, znamo to dobro, za pametne ljude uvijek je dobra prilika.